U četvrtak navečer definitivno je potvrđeno kako pronađeno tijelo pripada Antoniji Bilić. No, dok se to nije saznalo, agonija i neizvjesnost vladala je Drnišem, prenosi Slobodna Dalmacija.
"Vezala je kosu u rep..."
Vijest da pronađeni ostaci ljudskih kostiju, traperice, crna kosa i žuta gumica za kosu najvjerojatnije pripadaju Antoniji Bilić donijela je šok za njezinu obitelj, rodbinu, prijatelje, suseljane, te sve Drnišane koji su ju poznavali. Antonijini roditelji zatvorili su se u obiteljsku kuću u Kričkama i daleko od očiju javnosti proživljavaju još jednu bolnu agoniju, iščekujući konačne rezultate DNK analize.
Na početku ceste koja s glavne prometnice Drniš-Kričke-Split vodi do Bilićevih kuća, jučer je bio parkiran automobil bez policijskih oznaka u kojem je sjedio policajac u civilu.
-Žao mi je, ne možete dalje. Ne žele da ih itko uznemirava - kazao nam je ljubazno, pa nismo uspjeli doznati tko je od obitelji bio u kući.
Kad je nestala, Antonia je prema iskazima svjedoka, na sebi imala traperice, imala je dugu crnu kosu, a koliko vrpca može poslužiti kao krunski dokaz? U Srednjoj školi Ivana Meštrovića u Drnišu koju je pohađala i gdje je trebala maturirati, sjećaju se da je često imala vezanu kosu.
I na maturalnom plesu pojavila se u dugoj elegantnoj crvenoj haljini, a kosu je vezala u rep. O najnovijim vijestima i detaljima oko pronalaska posmrtnih ostataka, pričalo se jučer po drniškim kafićima, a malobrojni prolaznici na drniškim ulicama, sakriveni pod kišobranima, nerado su komentirali vijesti. Zgroženo je i mlado i staro. Govore da ne mogu niti zamisliti, ako se uistinu potvrdi da je riječ o nestaloj djevojci, da je osuđeni Dragan Paravinja mogao biti takva zvijer.
-Trebalo mu je dati doživotnu, najčešći su komentari, a ima i onih koji su spominjali i smrtnu kaznu. U školskoj zbornici manje se jučer pričalo o štrajku prosvjetnih radnika, jer je bio na margini zbog najnovijih događaje oko slučaja Antonije.
Moramo s tim živjeti
-Ne znam što da vam kažem. Nakon što sam čuo vijesti nisam cijelu noć mogao spavati. Po glavi mi se vrtjelo zadnjih 17 mjeseci od njezinog nestanka, događaji, traženje, suđenje… Teško nam je i svi smo u novom šoku. Teško nam je prihvatiti činjenicu da je to ona, a s druge strane, koliko god bilo teško, njezini roditelji, sestre, brat, rodbina i svi mi, konačno bi znali istinu.
Ako je to ona mogli bismo pohoditi njezin grob, ostaviti cvijeće i zapaliti svijeće. Iskreno, još uvijek jedan dio mene ne želi povjerovati da bi takav ishod mogao biti i nada da je živa u meni još postoji - kazao nam je drhtavim glasom ravnatelj Ivan Zeljko.
U zbornici je atmosfera bila jako mučna. Ljiljana Bjegović, profesorica tjelesne kulture u drniškoj srednjoj školi radi 35 godina i duboko kao i njezine kolege proživljava cijeli slučaj.
-Kad smo čuli vijest o pronalasku posmrtnih ostataka, bilo nam je grozno. Pitamo se, jer zamisliti niti ne možemo, kako li je njezinoj obitelj. Nekako se ne mogu pomiriti da je to ona, ali svi govorimo: daj Bože da doznamo istinu, pa makar bila i najgora, živjeti s tim moramo. Vjerujemo u Boga i sigurni smo da ćemo se nekad sresti s njom, je kroz suze Bjegović za Slobodnu Dalmaciju.