Dani Lukajiću (67) sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić jučer je odredio mjesec dana istražnog zatvora s mogućnošću produljenja. Lukajića je hrvatska policija uhitila u subotu u Ličkom Petrovu Selu zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika dok je bio zapovjednik tima za sigurnost logora Manjača 1992. godine.
Kako neslužbeno doznajemo, Lukajić se pred istražnim sucem branio šutnjom i prihvatio je odvjetnika po službenoj dužnosti. Sudac istrage odredio mu je pritvor zbog opasnosti od bijega i teških okolnosti počinjenja kaznenog djela.
Sporne zapovijedi
Naime, njega se sumnjiči da je kao tadašnji pripadnik sigurnosnih službi JNA i Vojske Republike Srpske u više navrata zapovjedio podređenim pripadnicima Vojske Republike Srpske da nečovječno postupaju prema ratnim zarobljenicima nanošenjem patnji i ozljeda tjelesnog integriteta i zdravlja, u čemu je povremeno i sam sudjelovao kršeći pravila međunarodnog prava, zbog čega je više ratnih zarobljenika zadobilo teške tjelesne ozljede.
logor Manjača
Kako doznajemo, tijekom istrage hrvatska istražna tijela razgovarala su s više svjedoka te pribavila dokumentaciju koja teško optužuje Lukajića. Tako su svjedoci navodili kako je Lukajić podređenima naređivao da ih tijekom ispitivanja tuku po spolovilima, vješaju o strop, brutalno premlaćuju itd.
Akcija policije
Lukajić je uhićen u autobusu kojim je s članovima Udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke putovao na komemoraciju žrtvama ustaškog logora Jadovno. Nekoliko pripadnika hrvatske policije zaustavilo je autobus koji kilometar nakon što je prešao granični prijelaz uz objašnjenje provođenja dodatne kontrole. Nakon ulaska u autobus zatražili su od Lukajića da se identificira te su priveli njega i još jednu osobu. Ta druga osoba ubrzo je puštena.
Nije se nadao
Lukajić je godinama neometano dolazio u Hrvatsku, a osim na komemoracije u Jadovno, odlazio je i na jadransku obalu. Hrvatski istražitelji sve su to vrijeme provodili istragu i uhićen je tek kada su prikupljeni čvrsti dokazi protiv njega. Prema dostupnim neslužbenim informacijama, Lukajić je imao informacije da se protiv njega vodi istraga.
Lukajić se u Hrvatskoj i obrazovao. U Zagrebu je završio Višu kriminalističku školu te Fakultet političkih znanosti. Poslije je radio kao pripadnik sigurnosne službe u 5. Armijskoj oblasti, čije je zapovjedništvo bilo u Zagrebu. S početkom rata odlazi u Vojsku Republike Srpske gdje je kao pripadnik sigurnosne službe bio u činu pukovnika.
Iako se u medijima navodi kako je bio zapovjednik logora Manjača, to nije točno. On je bio šef tima za sigurnost tog logora i neformalni zamjenik zapovjednika logora. Da je bio na visokoj dužnosti potvrđuje i dokument od 31. listopada 1992. godine u kojem on “Komandu 1. Krajiškog korpusa” izvještava o pripremama za razmjenu 58 ratnih zarobljenika.Logor Manjaču formirala je 1991. godine JNA, a u njega su zatvarani pripadnici Hrvatske vojske zarobljeni u Hrvatskoj.
Brzo je logor preuzela novoosnovana Vojska Republike Srpske te su u njemu zatvarani Hrvati i Bošnjaci. Procjenjuje se da je do kraja 1992. godine, kada je zatvoren, u njemu bilo do 8000 zarobljenika koji su bili podvrgnuti zvjerskim mučenjima, a nekoliko desetaka ih je ubijeno.
Reakcije
Uhićenje Lukajića izazvalo je burne reakcije u Republici Srpskoj. Predsjednik RS-a Milorad Dodik tako je ustvrdio da je “uhićenje časnika Vojske Republike Srpske neprihvatljivo i nedopustivo”. Nada se da će član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, koji je i sam bio na komemoraciji u Hrvatskoj, uputiti prosvjed hrvatskim vlastima i zatražiti Lukajićevo puštanje na slobodu. On smatra da njegov slučaj nije u jurisdikciji hrvatskog pravosuđa. Naime, Lukajić je državljanin Bosne i Hercegovine i zločin za koji se sumnjiči počinjen je na teritoriju te države koja nikad nije zatražila njegovo procesuiranje. No prema tumačenju naših sugovornika, hrvatski istražitelji vodili su istrage o zločinima nad hrvatskim vojnicima koji su iz Hrvatske odvedeni u logor na teritorij BiH te hrvatsko pravosuđe ima jurisdikciju nad tim slučajem. Dodikova žestoka reakcija u BiH objašnjava se predstojećim izborima, a ne time što je Lukajić tamošnjim vlastima jako važna osoba.