- Bio sam podstanar u tom stanu u koji sam došao početkom travnja ove godine. Jasna me stalno zlostavljala. Psovala mi majku. Ulazila mi u sobu bez kucanja. Trpio sam njezine uvrede. Vršila je teror nada mnom. Od svega me počelo boljeti srce. Iz stana sam odlazio ujutro i vraćao se navečer. To jutro nisam popio propisanu terapiju. Bio sam u kupaonici i čistio je. Toga se jedino sjećam i onda da me policija odvela u postaju, svukli su mi odjeću i dali mi bijeli kombinezon i zatim me odveli u KB Merkur na šivanje rane ispod lijevog oka - rekao je u svoju obranu Amir E. (44), umirovljeni sudionik Domovinskog rata kojem se na Županijskom sudu u Zagrebu sudi pod optužbom da je krajem travnja ove godine u podstanarskom stanu u centru Zagreba nožem svirepo usmrtio stanodavku Jasnu Z. (74).
S obzirom na njegov, u jednom dijelu, detaljniji iskaz tijekom ispitivanja u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva odmah nakon ubojstva, u sudnici se preslušavala snimka ispitivanja.
Tom prilikom je rekao i da je "krenuo prema stanodavki te da ga je udarila tanjurom", ali i da je u tom stanu s njima stanovao još jedan podstanar koji, međutim, nije bio doma u vrijeme krvavog zločina.
Na upit tužiteljice što je prethodilo ubojstvu, Amir E. joj je odgovorio da ne zna, da se nalazio u svojoj sobi gdje je ležao i pušio cigaretu.
- S njom je bilo teško komunicirati. U sebi je imala prgavost i bahatost. Od 1995. godine, dakle nakon rata, se liječim i pijem lijekove za živce, šest vrsta lijekova - pojasnio je optuženi.
Odgovarajući na pitanja raspravne sutkinje poznaje li stanare u zgradi, sjeća li se da je i s kim kontaktirao nakon ubojstva, a zanimao ju je i ratni period koji je prošao u Vukovaru odakle je rodom, Amir E. je rekao da stanare u zgradi u Zagrebu ne poznaje, da ni s kim nije komunicirao, ali i da se ne sjeća je li i s kim kontaktirao nakon događaja.
- Do zadnjeg dana, sve do pada Vukovara bio sam tamo. Malo po podrumima, a na dan pada sam bio u atomskom skloništu. Nakon toga nas je JNA odvela u Šid gdje smo bili par dana, a moj otac je proveo u logoru u Sremskoj Mitrovici dva mjeseca i devet dana. Zatim smo poslani u Zagreb u studenom 1991., a JNA nas je vozila autobusima. Napustio sam školovanje te sam se sa 16 godina pridružio HVO-u u Orašju u BiH, a 1995. sam teško ranjen metkom u prsa. Jedva sam ostao živ. U ratu sam proveo dvije godine. Teško mi je nakon svega bilo živjeti u Vukovaru. Ako ne popijem terapiju, padnem u nesvijest i mora doći Hitna … odgovorio je sutkinji na pitanja Amir E. koji bez svoje terapije lijekovima ne može nikako funkcionirati.
- Što kažete na sve ovo okrivljeni? - zanimalo je sutkinju na kraju, pa joj je Amir E., nakon kraće pauze odgovorio: "Žao mi je. Kajem se!"
Inače, prije iznošenja obrane, sin pokojne žene napustio je sudnicu.
Prema optužnici, Amir E. nesretnoj je ženi tijekom svađe, a potom i fizičkog sukoba, zadao oguljotine kože vrata i ramena. Nakon toga se dohvatio noža dužine oštrice 17 cm zadavši joj ukupno 26 reznih rana po tijelu, od čega su najteže bile one karotidne arterije na vratu radi kojih je izgubila svijest i pala na tlo. Umirovljenica je u bolnici 5. svibnja podlegla stravičnim ozljedama, šest dana nakon jezivog zločina. Nož kojim je počinio zločin pronađen je tijekom očevida odložen na komodici u hodniku, a kad ga je nakon uhićenja policija odvela na sanaciju rane na obrazu, liječnicima je kazao da potječe od "šerpe ili tanjura".
Vještak psihijatar je u svom vještačkom nalazu zaključio da se kod optuženog radi o teškim psihičkim smetnjama koje su verificirane pod tri ozbiljne dijagnoze. Tempore criminis bio je bitno smanjeno ubrojiv te prema mišljenju psihijatra vještaka, ako se ne bude psihijatrijski liječio, postoji rizik od ponavljanja sličnog ili težeg kazneno djela.