„Isuse Bože, toliko?” - zavapio je u čudu vezan lisicama Marko Kartalija (37) nakon što ga je predsjednica tročlanog sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu Željka Skomeršić proglasila krivim i osudila nepravomoćno na 12 godina zatvora. Kartalijin grijeh je ubojstvo poznanika Alena B. lanjskog siječnja u trošnoj kućici u Prozorskoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci, a prema optužnici, ubojstvo je počinio kuhinjskim nožem oštrice duljine 20 cm kojim je poznanika s kojim se tu večer družio i pio, ubo u stražnji dio natkoljenice lijeve noge, a potom i u desnu stranu prsišta.
Sud mu je ujedno odredio i mjeru liječenja od ovisnosti od alkoholizma ali ga je oslobodio plaćanja troškova sudskog postupka i braniteljice po službenoj dužnosti.
Prilikom odmjeravanja kazne u prilog mu nikako nije išla njegova ranija kaznena evidencija i dvije godine boravka iza rešetaka zbog razbojništava, a uteg mu je bila i teška krađa. Kao olakotne okolnosti sud mu je uzeo u obzir počinjenje djela pod utjecajem alkohola te da je otac djeteta oko čije brige mu ipak uvelike pomaže obitelj. Otegotna okolnost su počinjenje samog djela i činjenica da zločinu nije prethodio sukob. Za sud je Kartalija pokazao izraženi stupanj zločinačke volje: odjeću i sebe je nakon ubojstva oprao te otišao leći pokazavši bešćutan i bezobrazan odnos prema žrtvi koju poznaje dva desetljeća. S njegove strane izostale su i emocije, kajanje i žaljenje kao i samokritičnost prema ovisnosti jer negira alkoholizam i potrebe za liječenjem.
- Nije bilo sporno da je optuženi tu noć bio u kući u Prozorskoj ulici gdje je neprijavljeno boravio Alen B. Ali s obzirom na sadržaj obrane iz njegova tri iskaza, sve je ostalo sporno. Optuženi osporava dinamiku nanošenja ozljeda kao i namjeru usmrtiti Alena koji je bio u teško pijanom stanju (2,71 promil op.a). Tijekom sudskom postupka provedeno je šest vještačenja. U kući je pronađeno više noževa, a na nožu pronađenom na podu kod desne ruke i desnog dijela trupa nađeni su tragovi krvi oštećenog, a na brisu drške i DNA optuženog. Iskaz optuženog sud nije prihvatio, iznio je neistinite konstrukcije usmjerene izbjegavanju kaznene odgovornosti – pojasnila je sutkinja navodeći da je Kartalijin iskaz bio konfuzan i pun proturječnosti. Ukazala je i na činjenicu da na tijelu Kartalije nakon događaja nije bilo ozljeda za razliku od ubijenog koji je, osim dvije ubodne rane, bio prepun krvnih podljeva i oguljotina.
- Promašena je obrana da je okrivljeni spašavao samo svoj život. U trećem iskazu u sudnici, okrivljeni se koristio bilježnicom iz koje je čitao te je istaknuo da ga je oštećeni čak dva puta uhvatio pa da se nakon toga popiknuo i pao, ali da ne zna odakle ozljede. A u prijašnjim iskazima je tvrdio da je ozljeda na prsnom košu nastala kad je Alen pao na njega – dodala je sutkinja ukazujući i da prema smjeru ubodnog kanala u prsištu takva ozljeda nije mogla nastati slobodnim padom već jačim zamahom ruke i silom.
Inače, nakon što je na prošloj raspravi tužiteljstvo dijelom izmijenilo činjenični opis, Kartaliju je sutkinja upitala je li optužbu razumio i smatra li se krivim.
- Kako da ja vama sada kažem smatram li se kriv kad je on mene prvi napao svojim nožem u svojoj kući. Ne smatram se krivim – rekao joj je Kartalija. Potom je detaljno u svome iskazu ‘secirao‘ dio svog života naglasivši da od 2015. nema mobitel te da je u svojoj prošlosti učinio tri gluposti i to pod utjecajem alkohola, radi čega je proveo dvije godine u zatvoru.
- Ali maknuo sam se od tog lošeg društva. Znajte, meni je od ovog djela strašno loše. Imam ružne snove, živim za svog sina i on mi je jedina nada u životu. A tog 22. siječnja Alen B. mi je pozvonio na portafon zgrade. Mama se javila i rekla da me nema doma, a on je rekao da mu dođem u Prozorsku. Zvao sam ga sa maminog mobitela ali nisam ga uspio dobiti. Otišao sam kasnije do Alena, kucao sam mu. Mislio sam da se napio i da spava pa sam otišao nazad doma. Sutradan, igrala je Hrvatska rukomet te sam otišao do lokala gledati utakmicu, a gazda kafića mi je rekao da me bio tražio neki lik. Popio sam sedam piva, bio sam pijan i otišao potom k Alenu. Gorilo mu je svjetlo, otvorio mi je vrata, bio je pijan ali ne toliko da ne može hodati. Sjeli smo i pili, pričao mi je da je bio 20 godina u Lepoglavi, da je odradio nekog policajca i neke pljačke – dijelovi su iskaza koje je sudskom vijeću čitao sa papira Kartalija. Dodao je da je oko 4 sata ujutro odlučio krenuti kući, no to se Alenu, tvrdi, nije svidjelo te mu je počeo negodovati zašto ga ostavlja samog.
- Ustao sam sa stolice, a on mi je prepriječio put nogom. Vidio sam nož prislonjen mu uz njegovu nogu. Stan mu je bio pun noževa. Od straha i šoka sam se pribrao te mu rekao da ću mu opet doći. Ne znam što ga je toliko okrenulo, valjda ta tri promila izmiješanih sa Xanaxima. Primio me za vrat i rekao mi da će me ubiti. Zamahnuo je nožem ispred mene, mislio sam da se upiknuo te me primio za duksu i rekao mi da će me zaklati. Probo bi me cijelim nožem u trbuh da se nisam izmaknuo. Kad je pijan vrlo je agresivan. Uspio sam mu uzeti nož i spustiti ga niz nogu, a on se ponovno zaletio u mene i primio me pa sam se popiknuo i pao na leđa. Dočekao sam se na ruke, nož sam imao ja u ruci, a on nije odustajao. Mislim da se on nabio na nož jer se okrenuo ili se odbacio, ne sjećam se. Ostao je ležati na podu i mrmljati. Kajem se radi toga, ali ja sam spašavao svoj život – dodao je Kartalija ističući kako niti jedan ubod nije vidio na Alenu, a niti krv. Nakon toga je istrčao na ulicu tražiti pomoć gdje je zaustavio jednog prolaznika. Umjesto da pričeka Hitnu i policiju, Kartalija se udaljio niz ulicu prema stanu gdje se presvukao i oprao odjeću te otišao leći.
S obzirom na njegov iskaz u sudnici, sutkinja ga je upitala sjeća li se bolje detalja sada ili odmah nakon događaja kada je ispitivan dva puta u policiji i u Državnom odvjetništvu.
- Ja cijelo vrijeme pričam istu priču – odrješito joj je odgovorio Kartalija pa su se u sudnici preslušavale snimke njegova prva dva ispitivanja. Pa je tako, tom prilikom, ispričao i da Alena poznaje 18 godina, da su bili dobri, da se nikad nisu drukali policiji, ustvrdio je i da je u vrijeme obračuna u kući Alen bio živ te pričao i imao oči otvorene kad je on otišao na ulicu potražiti pomoć.
Ujedno je Kartalija kazao i da ga nije namjerno ubo nožem jer da za time nema potrebe: "Pa ja imam 100 kilograma, a on je imao jedva 60 kg s krevetom. Ja njega otpuhnem da hoću a ne da ga idem ubadati. Kad sam otišao iz stana na njemu nije bilo kapljice krvi i bio je živ."
Nakon slušanja ranijih iskaza Kartalija je sam zaključio: "Pa da, točno, primijetio sam da su iskazi različiti. Ali, ja stvarno više ne znam koliko sam puta ispitivan oko toga. Pod jakom sam terapijom bio, ali više manje sve varijante su na istoj bazi."
Sutkinja ga je potom zamolila da otkloni sve razlike u tri iskaza oko dinamike ozljeđivanja i fizičkog kontakta na što je Kartalija dodao da je iskaz koji je dan u sudnici baš ono što se najdetaljnije od kobnog dana može sjetiti.
Tijekom suđenja su pročitani i iskazi optuženikovih roditelja koji su otklonili blagodat nesvjedočenja, a koji su detaljno opisali u kakvom je stanju te nedjelje 23. siječnja 2022. godine, bio njihov sin kad je došao iz večernjeg izlaska. Rekao im je da ide u neki kafić gledati utakmicu. Na portafon stana pozvonio je oko 5.30 sati. Otvorio mu ih je otac.
- Rekao mu je: ‘Nešto se strašno dogodilo‘. Suprug ga na to nije ništa pitao te smo otišli spavati, a Marko se otišao u kupaonicu okupati. Mislim da je bio pod utjecajem alkohola po načinu kako je hodao do kupaonice. Kasnije smo na televiziji gledali vijesti. Spominjalo se ubojstvo na Knežiji. Suprug je pitao sina zna li išta o tome, pa je rekao da zna, da ga je pokojnik napao nožem, da se on branio i kad je pao na pod, da se napiknuo na nož. Iz pokojnika je zatim nož izvukao i bacio u stranu te krenuo zvati mobitelom za pokojnika pomoć. Suprug mu je rekao da to mora reći policiji - ispričala je majka optuženog.
Otac optuženog je, pak, dodao da je sin, kad je ušao u kupaonicu, bio bučan pa je otišao do vrata kupaonice i rekao mu da se stiša. Uočili su mokru odjeću kako visi.
- Rekao mi je tada: ‘E, ma znaš, dogodila se gadna stvar‘, ali ništa drugo. Kasnije kad sam gledao vijesti čuo sam da se dogodilo ubojstvo na Knežiji pa sam otišao u sobu kod Marka. Rekao je da ima saznanja, da je bio u stanu s jednom osobom, da su pili, a kad je ponestalo alkohola, otišli su po još i nastavili piti dalje zajedno. Kad je Marko htio otići, ovaj mu je rekao da ne ide nigdje pa je uzeo nož. Marko mu se izmaknuo i odmaknuo mu ruku u kojoj je držao nož, a kad je čovjek pao, nabio se na nož koji je onda Marko izvadio. Kako mu je mobitel bio prazan, izašao je van i zamolio jednu osobu da zove Hitnu te je potom otišao kući. On inače nema problema s alkoholom, ide psihijatru, ali ne znam radi čega točno - zaključio je otac.
U sudnici su, inače, ispitani i svjedoci – jedan prolaznik i jedan susjed.
- Tog 23. siječnja oko 5.30 sati išao sam pješice na posao u smjeru trešnjevačkog placa. Čuo sam da netko iza mene viče: ‘Upomoć, zovite Hitnu, čovjeku nije dobro‘. Nazvao sam 112 i dao sam mobitel tom čovjeku koji je imao dvije kapuljače na glavi. Govorio je nerazgovijetno, vidio sam da bi mi mogao otuđiti mobitel, pa sam mu ga uzeo. Vidio sam mu dobro lice. Ima specifičan oblik i jače obraze. Ja sam nakon toga otišao. Nisam čekao Hitnu, a par sati kasnije do mene je došla policija na posao te me odvela u Heinzelovu, gdje sam ga sa stopostotnom sigurnošću prepoznao - rekao je svjedok M. K.
Na upit jel‘ mu se možda činio alkoholiziran i u kakvom je stanju bio, svjedok nije mogao precizirati, navodeći da je taj čovjek samo ponavljao "dajte mi mobitel, dajte mi mobitel".
Drugi svjedok, T. Đ., koji stanuje u ulici gdje se zločin dogodio, šokirao je svojim iskazom sve prisutne u sudnici, da mu je na kraju postavljeno pitanje je li lagao na policiji ili laže sada u sudnici.
Nakon što mu je pročitan njegov raniji iskaz kada je detaljno naveo što je s obitelji radio u kući te noći, pa da je zbog galame izvana i zazivanja u pomoć zvao 192, i da mu je došla na vrata stana policija te da je mislio da u toj kući u kojoj se desilo ubojstvo nitko ne živi, svjedok je rekao da se ničega ne sjeća zbog proteka vremena. Niti iskaza, niti okolnosti dolaska policije, niti poziva njima.
- S obzirom na ovakav iskaz, jeste li se možda tada, u siječnju, na policiji bolje sjećali svih okolnosti događaja u odnosu na danas? - zanimalo je tužiteljicu, pa joj je T. Đ. odgovorio da mu je na to pitanje teško odgovoriti. A na upit je li tada govorio istinu, jer je kao svjedok upozoren da ju je dužan govoriti s obzirom na to da je lažno svjedočenje kazneno djelo, svjedok je zaključio: "Ne mogu reći jesam li govorio istinu ili ne."