Motor Clija još je radio kad je policija došla na očevid. Neposredno prije ubojstva Davora Golubića (38) u subotu oko 19.40 sati ispred kućnog broja 164 na Savskoj cesti viđena su dvojica muškaraca sa šiltericama kako šeću gore-dolje nedaleko od mjesta ubojstva. To bi moglo ukazivati na to da ubojica nije bio sam, nego da je imao pomagača i da je Davor Golubić bio pomno odabrana meta čije se kretanje pratilo i kojega se očekivalo na mjestu likvidacije . Uz tragove s mjesta zločina, analizu kretanja žrtve i njezinih kontakata, koristeći pritom usluge telekomunikacijskih operatera, istražitelji i iz rukopisa egzekucije nastoje složiti mozaik zločina i doći do ubojice i naručitelja likvidacije.
Odmah je zapucao
Fragmenti zrna koji su završili u ulaznim vratima tvrtke ispred koje je bio parkiran Golubićev Clio istražitelje upućuju na to da je pucano iz oružja jakog kalibra. Ono nije nađeno, kao ni čahure na mjestu događaja, pa to može navoditi na samo dvije mogućnosti - ili ih je ubojica pokupio ili je koristio neki revolver jakog kalibra. Moguće je da je Golubić čak poznavao svog ubojicu ili je pak bio toliko iznenađen da nije stigao reagirati kad se približio vratima njegova automobila. Pretpostavlja se da ih je otvorio i odmah počeo pucati.
Golubićeva svjedočenja ne sjeća se ni Janjko Grlić, jedan od tužitelja u slučaju tzv. zločinačke organizacije. Kao ni Ivan Plevko, naveden u zapisniku o Golubićevu ispitivanju, koji je u subotu navečer kao dežurni zamjenik županijskog tužitelja bio na očevidu u povodu ubojstva.
Tragova je zasad malo, ali policija uporno slaže mozaik ubojstva dilera automobila, bivšeg ugostitelja i kontroverznog poduzetnika.
Dale, kako mu je bio nadimak, ubijen je slično kao Željko Šobot 13. ožujka 1999. On je često zalazio u autosalon Auto Boro Golubićeva oca Borisa Bore na Remetinečkoj cesti u Zagrebu. Prije nego što je ubijen, Šobot je bio u autosalonu Golubićeva oca. Davora Golubića 1. veljače 2000. istražnom sucu Radovanu Ortynskom doveli su policajci.
- Od okrivljenih poznajem samo Rajka i njegova brata Lolu još dok smo vozili motore na utrkama na Grobniku. Osim na Grobniku, znali smo možda tri ili četiri puta popiti kavu kad bismo se susreli u kafiću i to mi je jedino poznanstvo s njim. O tome kako je ubijen Željko Šobot ne znam ništa iz vlastitog opažanja, nego samo iz tiska. Njega sam upoznao prije dvije godine u kafiću Johnny. Šobot je bio u posjetu kod nas u salonu možda dva puta da vidi izložene automobile.
Dečki s Knežije
Nakon što mi je istražni sudac pročitao imena okrivljenih, sjetio sam se da je Loli prezime Momčilović. Željka Šobota zadnji sam put vidio dva dana prije nego što je ubijen, sreli smo se u kafiću Johnny. Nisam primijetio da je došao s nekim, no želim napomenuti da je on uvijek bio sam. Nije mi poznato da bi Željko nosio oružje. Taj zadnji put kad sam ga vidio, normalno se ponašao, uvijek je bio veseljak. Poznajem osobu pod nadimkom Beba, no ne znam ime i prezime te osobe. Čuo sam za ‘dečke s Knežije’ i za njih sam čuo da voze dobre automobile i motore - rekao je Golubić u 55-minutnom ispitivanju kod suca Ortynskog početkom 2000.
Opisao je da se zbog jedne djevojke kod lokala Casablanca bio potukao s Davorinom Sobjeslavskim i da ga je njegovo društvo tada “iscipelarilo”.
'Ušao je u mutne poslove s brodovima, autima i drogom'
“Daćin je otac bio stari zagrebački žmukler. Zvali smo ga Tapkaroš jer je ispred kina prodavao karte. Kad je zaradio prvi ozbiljan novac, kre-nuo je u posao s poker-automatima, a kad se to zakotrljalo, ušao je biznis s automobilima. Otvorio je i kafić Princ student.
Kad je poginuo u prometnoj nesreći u Rijeci, Daćo (Davor Golubić, op.a.) naslijedio je velike novce. I počeo se ponašati u skladu s tim. Krenuo je u mutne poslove s automobilima, brodovima, drogom. Zavaljao je puno ljudi, a na kraju su ga ti njegovi odnosi došli glave.”
Tim riječima poznanici Davora Golubića (38), koji je u nedjelju likvidiran na parkiralištu u Savskoj cesti s nekoliko hitaca u glavu, opisuju njegov lik i djelo.
- Tu na Vrbiku, gdje je iznajmljivao stan, često su bili parkirani skupi automobili poput Porschea. Neke od tih auta prodavao je za 50 tisuća eura. Problem je bilo to što su ta vozila uglavnom bila ukradena pa kad bi novi vlasnici to doznali, zahtijevali su povrat novca. No, Golubić taj novac gotovo nikad nije vraćao - kažu naši sugovornici.
Po naselju je često govorio i to da “ga žele ubiti” i da planira pobjeći. To je prije nekoliko godina i učinio kad je otišao živjeti u Sloveniju, a navodno je i otkako se vratio u Zagreb živio u stalnom strahu.
- Po naselju se priča kako je sam govorio da je Josipu Antiću Zefi dužan milijun i pol eura, i to za brod ili jahtu. I jednom je kamataru ostao dužan 800 tisuća eura. Novac koji je posuđivao uglavnom je trošio na kokain i na ilegalni biznis s autima - kažu njegovi poznanici.
( V. Panić)