Štefanija Lindić (74), umirovljenica koja je krajem 2017. godine na zebri u centru Samobora svojom nepažljivom vožnjom ugasila život šestogodišnjeg dječaka, na Općinskom sudu u Novom Zagrebu nepravomoćno je osuđena na četiri godine zatvora. Sudac Stjepan Đurinec ujedno joj je izrekao petogodišnju zabranu upravljanja svim kategorijama vozila koja teče nakon što kaznu odsluži te joj je naložio plaćanje 19.690 kuna sudskih troškova.
- Štefanija Lindić, krivi ste. Što reći na kraju ovog tragičnog događaja? Tijekom sudskog postupka utvrđeno je da ste skrivili nezgodu u kojoj je život izgubilo dijete na pragu života, a prava je sreća da isto nije snašlo i drugog dječaka te njihovu majku. O svemu je odlučivao praktički jedan korak. Dinamika nesreće je takva da se dogodila u centru Samobora, na zebri, na jednoj strani vi, a na drugoj majka koja pažljivo gleda može li prijeći kolnik. Kud ste vi gledali? Što ste radili? To ne zna ni sam dragi Bog. K'o muha bez glave kupili ste tu djecu. Sreća da niste i druge. Grubo ste i bezobzirno kršili prometne propise, u centru grada, na ulici koju poznajete. Iskreno, ovdje se može govoriti o krivnji s neizravnom namjerom, a ne o nehaju kako vas je optužilo odvjetništvo. Kad čovjek gleda snimku nesreće pita se: 'Pa kuda taj vozač gleda?' Kazna od četiri godine? Za vas je sigurno prestroga, ali za majku koja je ostala bez djeteta nikakva kazna nije dovoljna – rekao je u obrazloženju presude sudac Đurinec. Naglasio je i da je videosnimka nesreće na kojoj se sve vidi u ovakvim slučajevima rijetkost.
- Uzeli smo u obzir vašu nekažnjavanost i životnu dob. Vaš stupanj krivnje je velik i posljedice ovakvog kaznenog djela zahtijevaju ovakvu kaznu. Vaša dob nije i ne može biti olakšavajuća okolnost jer ako ste u toj dobi spremni sjest za volan, onda morate biti spremni i snositi posljedice. Bila je to bahata i bezobzirna vožnja. Oblak tuge nažalost će biti puno veći, a na strani majke sijevaju munje i gromovi. Imate pravo žalbe na presudu pa ćemo vidjeti kuda će vas sve to odvesti - zaključio je sudac.
Inače, netom prije izricanja presude i završnih riječi, u sudnici je saslušan vještak psihijatar Željko Marinić obzirom da je Branko Šerić, odvjetnik okrivljene, u spis dostavio novu medicinsku dokumentaciju svoje branjenice.
- Prvi nalaz je iz Psihijatrijske ordinacije u Samoboru. U povijesti bolesti od ožujka 2018. navedena je dijagnoza 'ostala reakcija na teški stres'. Navodi se i da je bila liječena u dnevnoj psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan poslije teškog stresa koji je doživjela u studenom 2017. Daljnji opis njena psihičkog stanja je da je plačljiva, depresivna, tjeskobna, da ujutro povraća i ima pritisak u prsima te da se ne može pomiriti s događajem koji joj je uništio funkcioniranje. Naznačeno je i da polako počinje voziti auto jer živi izvan grada te da se boji saslušanja na sudu. Psihički status je stresno, anksiozno, depresivno stanje radi čega joj je ordinirana terapija antipsihotika, antidepresiva i psihosedativa – kaže vještak Marinić koji se potom osvrnuo i na medicinski nalaz okrivljene od 31. siječnja ove godine. Od psihičkih tegoba navedeno je da su promjene stanja anksiozno depresivne sa subjektivnim osjećajem patnje, da je emocionalno slaba, teško se koncentrira, povremeno ima tremor desne ruke i nereguliran san.
- Dijagnoze su stresno stanje, organski afektivni poremećaj i sumnja na psihoorganski sindrom radi čega joj je preporučen neurološki pregled. Iz navedena dva nalaza vidljivo je da su smetnje i psihičke promjene koje su registrirane i u vještačkom nalazu, i dalje prisutne, a one su prvenstveno reaktivne prirode sa anksioznodepresivnom simptomatologijom. Svakako da je inkriminirani događaj ozbiljan stresni faktor koji pobuđuje psihičke poteškoće okrivljenice – mišljenja je još vještak.
U sudnici se također na prijedlog državnog odvjetništva pregledavala snimka videonadzora na kojoj se vidi užas naleta auta na dječicu na zebri koja idu korak ispred majke. Na vlastito inzistiranje, na sučevom kompjuteru ju je pogledala i okrivljena umirovljenica. Skamenjeno je gledala snimku sve do trenutka naleta kada je briznula u plač i sjela.
Podsjetimo, sam početak suđenja bio je vrlo emotivan. Lindić je nakon iznesene obrane u kojoj je, između ostaloga, iskreno iskazala žaljenja, na čuđenje svih kleknula pred majku preminulog dječaka moleći ju kroz suze za oprost. Ali lavina emocija za nesretnu mladu majku bila je prevelika te je napustila sudnicu.
Umirovljenica je priznala krivnju naglasivši kako i sama ne zna kako se tragedija dogodila. Svakodnevno, prema vlastitim tvrdnjama, pokušava rekonstruirati nesreću, ali bezuspješno.
- Znam kako je roditeljima tog dječaka jer sve sam to i ja prošla sa svojim sinom koji je poginuo. U depresiji sam. Odlazim psihijatru, pijem tablete cijelo vrijeme. Ne živim bez antidepresiva. Imam život koji ničemu ne sliči. Danima sam zatvorena u kući. Jedino odem u crkvu. Ja sam čisto ubijeno stvorenje. Moj život, ovo malo što mi ga je još preostalo, posve je uništen. Nakon 50 godina vozačkog staža ne mogu pojmiti da mi se dogodio taj užas - jecajući se branila Lindić.
Optužnica ju tereti da je 18. studenoga 2017. oko 18 sati u Samoboru iz nehaja skrivila prometnu nesreću, zbog čega joj prijeti od jedne do osam godina zatvora. Lindić je, podsjetimo, vozila Smart Fortwo Coupe kolnikom Trga kralja Tomislava te se, došavši do kućnog broja 15, pješačkom prijelazu i prometnom znaku nije približila brzinom pri kojoj bi mogla na vrijeme zaustaviti vozilo i propustiti pješake koji su već bili na zebri. Tada je naletjela na šestogodišnjaka i njegova tri godine starijeg brata, koji su u pratnji majke prelazili kolnik. Stariji dječak je lakše ozlijeđen, a mlađi je od stravičnih ozljeda lubanje preminuo jedan sat kasnije u bolnici.
Na spornom mjestu ograničenje brzine je 50 km/h, a vještačenje je pokazalo da je brzina kojom se kretala u vrijeme naleta bila 37,5 km/h te da je bila udaljena 26 metara od majke s djecom u trenutku kad su stupili na zebru, pa je samim time, prema mišljenju stručnjaka, pravodobnom reakcijom mogla na vrijeme stati.
Mama dječaka N.Š. u tužiteljstvu je opisala trenutke iz pakla.
- Izašla sam u šetnju s djecom. Došavši do trga, namjeravali smo ići na šetnicu. Došli smo došli do kavane. Vidljivost je bila dobra, bilo je svjetla, a promet rijedak, gotovo pust. Kad sam sa sinovima stupila na pješački, vidjela sam nama zdesna, na 20-ak metara udaljenosti, jedan auto. Koliko se sjećam, prilično je brzo dolazio jer su se svjetla auta u jednom trenutku našla do mene. Djeca i ja smo već se nalazili na sredini zebre, zajedno smo ju prelazili. Kad je taj auto dojurio, udario je starijeg sina i odbacio ga. Najednom sam vidjela da se nešto ispod kotača kotrljalo. Bio je to mlađi sin. Počela sam vrištati. Sjećam se da je auto stao, da je izašla neka gospođa i govorila da nas nije vidjela - ispričala je majka preminulog mališana. Odmah su se oko nje okupili ljudi. Starijeg su sina posjeli na stolicu i pokrili dekom te su bili uz nju i drugog sinčića do dolaska Hitne.
Kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko te toksikološko vještačenje je pokazalo da je Lindić u inkriminirano vrijeme bila tjelesno i fizički stabilna i da njezine vozačke sposobnosti nisu bile reducirane zbog eventualne psihičke dekompenzacije ili kognitivne disfunkcije. Vještaci ujedno smatraju da psihofarmakološka medikacija koju je uzela kobnog dana nije mogla utjecati na smanjenje vozačkih sposobnosti.