Svjedočenjem kliničke psihologinje Ivane Dijanić, na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljeno je suđenje liječniku Gzimu Redžepiju, bivšem zastupniku Gradske skupštine i bliskom suradniku pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. Redžepi je optužen za trgovanje utjecajem, točnije da je pokušao utjecati na vještaka Vladimira Grošića, ravnatelja Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan, u postupku dodjele skrbništva u procesu između pjevačice Severine Vučković i poduzetnika Milana Popovića. Za razliku od Grošića koji je na prošlom ročištu u blažoj verziji nego u USKOK-u opisao događaje tijekom vještačenja, Dijanić koja je bila suvještakinja u tom predmetu, prepričavala je, pak, razgovore s Grošićem.
- Na mene nitko utjecao nije, a kamoli zvao ili prijetio vezano uz kombinirano vještačenje u kojem smo trebali odrediti roditeljske kompetencije i dati svoje mišljenje oko skrbništva. Ja sam odrađivala administrativni dio prvo i zvala stranke; Severinu preko odvjetnice jer sud nije dostavio telefonske brojeve, a Popović je kontaktirao mene. Ništa neuobičajeno u oba slučaja. Odradila sam testove i kliničke intervjue s roditeljima i djetetom. A kako je Severina bila dosta iscrpljena i plačljiva, a ti testovi se znaju otegnuti i na četiri sata, ostatak smo odradile drugi puta, dok je Popović sve ‘odvalio‘ u jednom komadu. Nakon toga je Grošić odradio i svoj psihijatrijski aspekt – prisjetila se Dijanić navodeći kako je tek kasnije doznala da se Severina s Grošićem susrela van tog okruženja, u parku Maksimir.
- Za razliku od Grošića koji je, nakon tih intervjua i testova, a prije nego što smo sačinili nalaz i mišljenje, tražio izuzeće iz tog predmeta radi privatnih problema i niza poslovnih obaveza, moje izuzeće od suda je odmah na početku tražio Popović, sumnjajući u moju objektivnosti jer sam bila aktivna u ženskim udrugama i jer je moj pokojni suprug bio u srpskom koncentracijskom logoru - rekla je Dijanić.
Promjena u ponašanju Grošiča
Odgovarajući na pitanja USKOK-a je li joj Grošić kroz razgovore spominjao svoga šefa klinike te odlazak na sastanak s Redžepijem, Dijanić je ponavljala da je dosta toga zapravo od kolege doznala post festum i da je primijetila promjenu u njegovu ponašanju.
- Sve smo manje bili u kontaktu Grošić i ja. Ime Redžepi je spomenuo, kao i da ga je pozvao na sastanak njegov tadašnji šef bolnice, da se idu naći s nekim i da će tamo biti i Bandić. Shvatila sam da je to bio kao neki podrum, ne znam je li kafić ili klinika, ne sjećam se detalja i da su morali ostaviti mobitele vani. Bandić nije došao, ali da je bio Redžepi i da su mu govorili o Popoviću kao dobrom ocu. Grošić je taj razgovor shvatio kao nekakve prijetnje da vještačenje bude u korist Popovića. Nije mi rekao da mu je to netko direktno rekao, ali je nakon tog sastanka u čudnoj atmosferi bio prestrašen. Sjećam se da su mu dali do znanja da ima troje djece pa mi je kazao: ‘Ti nemaš djecu, a ja imam troje. I mene je strah‘, odgovorila je Dijanić, navodeći da Grošić nije govorio da su mu na tom sastanku prijetili, nego da mu je situacija bila zastrašujuća. Dodala je i da joj se Grošić, osjećajući pritiske sa svih strana, povjerio da mu je još jedan liječnik naglasio da je "Popović dobar otac".
Predstavnica USKOK-a je svjedokinji potom pročitala dio njezina iskaza kada je rekla da je "Grošić shvatio da mu se nameće odluka donošenja nalaza u korist Popovića te da misli da joj je spomenuo da bi mogao birati sve što hoće". Na to se s pitanjima dovezao i Redžepijev odvjetnik Ljubo Pavasović Visković upitavši ju "kako joj je on to natuknuo i da li se uopće sjeća tog razgovora te da li je Grošić rekao da je bilo tko od njega tražio da odluku donese u korist Popović?".
-Pojedinačno smo dosta razgovarali Grošić i ja, ali se ne sjećam točno okolnosti gdje mi je to rekao oko nametanja. I ne, nikada mi izrijekom nije rekao da je netko na njega utjecao. I nije bilo dramatične promjene njegovih stavova prilikom vještačenja. Bila je to vrlo teška odluka koju smo morali donijeti i detaljno smo analizirali sve aspekte. Predložili smo splitskom sudu da dijete ostane kod oca na skrbi kao i do tada, uz redovne kontakte s majkom. I to nije bilo trajno već do određene dobi kada dijete samo može izraziti želju s kim želi živjeti – zaključila je svjedokinja.
Odbili svjedočenje Severninine prijateljice
USKOK je potom predložio da se na sudu sasluša Zinka Bardić koja je Severinu dovezla do parka Maksimir u večernjim satima kako bi se našla s Grošićem, međutim sud je odbio taj prijedlog kojem se, također, usprotivio i Pavasović.
- Činjenično stane u dostatnoj mjeri je utvrđeno i sve je jasno. Utvrđeno je da je moj branjenik rekao da je Popović dobar otac, a je li to utjecaj ili ne, na sudu je da ocijeni. Svjedočenjem prijateljice Severine Kojić neće biti ništa novo utvrđeno – objasnio je Redžepijev branitelj.
Na prošlom sudskom ročištu Vladimir Grošić, inače ravnatelj Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan, u sudnici je opisao ono što je prošao, a nekih se stvari koje je ispričao tužiteljstvu nije mogao sjetiti.
- U ljeto 2020. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu u predmetu Severine Vučković Kojić, Milana Popovića i njihova sina, vještačio sam treći put kome će pripasti maloljetno dijete, sam obim skrbi i njihove susrete. Kad mi je dodijeljen taj predmet, bio sam zamjenik ravnatelja bolnice koja je kasnije postala klinika, a moj ravnatelj mi je rekao kao i uvijek do tad da ‘Grad zove, gazda zove, trebamo te, ideš sa mnom‘, ali i da bi mi kožu oderao jer sam se involvirao u taj predmet. Na zakazani sastanak u polikliniku Apnea, radi eventualne poslovne suradnje naše klinike s tom, išao sam opterećen vještačenjem, a na putu do tamo ravnatelj mi je rekao da Milan Bandić neće doći, nego da ćemo se susresti s osobom od njegova povjerenja Redžepijem - ispričao je Grošić dodajući da je mislio da će tom prilikom razgovarati i o predmetu vještačenja, a ne samo o poslovnoj sferi. Vidjevši kuda ide razgovor, Grošić je zamolio ravnatelja da napusti ured pa je s Redžepijem nastavio razgovarati o struci, iskustvima, životu pa i djeci.
- Redžepi se hvalisao što je napravio i što planira napraviti. Spominjao je novi projekt, razne ljude iz svog okruženja pa tako i Milana Popovića da je dobar čovjek i otac. Doživio sam manji stres jer sam na slovo ‘M‘ imao već trzaje, ludio sam i to sam odmah povezao s vještačenjem koje nitko nije htio treći put napraviti, a meni je to bio zamah u karijeri. No, razgovor je tu završio i rekao mi je da razmislim o svemu i da se čujemo. Osim te pričice o Popoviću, nije bilo ni spomena o vještačenju. Ništa od mene Redžepi nije tražio ni nudio, niti mi je prijetio. Taj razgovor tad je bila samo nelagoda i čista nula u odnosu na ono što sam prošao sa Severinom Vučković, a to su strah, nemoć, nesigurnost, prijetnje... - dodao je dalje Grošić koji se nakon nekoliko dana susreo s Redžepijem u kafiću na Kvatriću “kako bi izbacio sve iz sebe što ima”. Dao mu je do znanja da će se izuzeti iz spomenutog slučaja te da će o poslovnoj suradnji na novom projektu još razmisliti.
Trenuci nelagode
- Na jesen sam na Općinskom sudu urudžbirao zahtjev za svojim izuzećem iz predmeta. Odlučio sam se povući. No, onda mi je od Severine stigla poruka na mobitel da se nađemo. A toj poruci, da pojasnim, prethodila su tijekom ljeta vrlo iscrpljujuća vještačenja nje, Popovića i sina u KBC Zagreb. Nije htjela susret u bolnici niti na javnom mjestu, pa sam joj rekao da navečer trčim po Maksimiru. Našli smo se na ulazu u park, sjeli smo na klupicu kod jezera. Ona je odmah iz ruksaka vadila neke dokumente kao nove dokaze. Rekao sam joj da više nisam u predmetu i da te papire preda na sud. Ona to nije znala i rasplakala se - opisao je dalje Grošić za kojega su uslijedili trenuci izrazite nelagode. Tvrdio je da se pokušavao izvući iz tog razgovora, ali da se ona nije dala.
- Vadim se iz razgovora, a ona navaljuje. Gurala mi je te papire, govorila da je puno očekivala od mene i suvještakinje. Ne znam što je bilo u tim papirima. Severina je mršava k‘o kuga, stalno plače i vidim da joj treba psihološka pomoć. Ja nju ne vidim kao Severinu, nego kao moj krug svakodnevnih ljudi. Hodala je za mnom. Najednom se njezina ruka našla na mom koljenu. Imao sam kratke hlače, bilo je vruće, a to mi je značilo kao da sam dotaknuo jednu letvicu na klupi, nikakvi osjećaji. Bila je to meni bomba. Rekao sam joj da kvari moju zonu komfora, da meni sve to ne treba. Ona je u taj park došla s jednom zamisli, a ja s drugom i objašnjavao sam joj da taj predmet za vještačenje više nije moj. Sve je to u parku trajalo 15-ak minuta možda, a meni se činilo kao vječnost. Taj njezin slučaj je vrlo jednostavan, ali je medijski napuhan. Nalaz je vrlo jednostavan i branio bih ga do kraja života - prisjetio se vještak epizode iz parka otkrivši da je na kraju vještački nalaz i mišljenje u famoznom slučaju izrađen tek u ožujku 2021. pred ročište na splitskom sudu. I on ga je, unatoč pokušaju izuzimanja, morao odraditi do kraja jer je većina vještačkog posla bila obavljena.
Odgovarajući na niz pitanja predsjednice sudskog vijeća i Redžepijeva odvjetnika je li optuženi na njega utjecao u smislu kakav nalaz i mišljenje da izradi te kako je doživio sam razgovor s Redžepijem, Grošić je odgovorio da na njega Redžepi “nije utjecao ni riječju, ni iznudom, ni mentalno, ali da i danas smatra kako ti razgovori nisu vrijedni spomena te da je moguće da je nešto krivo shvatio jer je bio izvan sebe”.
- Ja sam se bojao kakve će sve reperkusije izazvati za moju ustanovu. To su bila takva vremena. Osjetiš pritisak vlasnika, Grada Zagreba, a sad tog osjećaja više nema. Razmišljao sam kratko što bi taj nalaz i mišljenje mogli značiti za moju bolnicu, ali sam prestao razmišljati o tome i napravio sam sve do kraja, pa kako bude - dopunio se Grošić.
U više navrata Grošiću su u sudnici predočeni dijelovi njegova iskaza iz USKOK-a koji su odudarali od svjedočenja i u kojima je, između ostaloga, izjavio da mu je ravnatelj klinike rekao da su ga zvali Bandić i Redžepi kako bi razgovarali o konkretnom predmetu, da mu je Redžepi pričao o Popovićevim kvalitetama, humanosti, donatorstvu i što je sve učinio za Grad Zagreb, da je Redžepi spomenuo njegovu djecu od kojih jedno studira u Danskoj, da mu je Redžepi rekao da mu javi kakvu će odluku donijeti prilikom vještačenja, a potom i da je od njega više očekivao, ali da je to njegova odluka i da je poštuje, da je sutkinji spomenuo razgovore s Redžepijem...
Vidno zbunjen, Grošić se nije mogao sjetiti da je sve to baš tako rekao u USKOK-u te da pola tih stvari i nije rekao, pa mu je sutkinja u jednom trenutku pokazala zapisnike njegova uskočkog iskaza koje je vlastoručno potpisao nakon što ih je pročitao.
- Jesu li ovo vaši potpisi na svakom od listova - zanimalo je sutkinju na što je Grošić odgovorio potvrdno. Prvotno se sjećao samo jednog ispitivanja u USKOK-u, no odvjetnik Pavasović Visković mu je pitanjem o možebitnom drugom ispitivanju u tužiteljstvu osvježio memoriju pa se prisjetio i ispravio.
Razgovore s Redžepijem koje je vodio u ono vrijeme kao s predstavnikom u Gradskoj skupštini za Grošića su, nakon svega, bili OK, nipošto nadmeni, već kolegijalni, normalni. U nekoliko navrata ponovio je i da je sve što je rekao bilo u njegovoj glavi, a što je Redžepi mislio u pojedinim situacijama, rekao je da ne zna jer da ga nije pitao što misli, već je jedino mogao misliti što misli.
Redžepi se ne smatra krivim
Podsjetimo, na početku suđenja Redžepi je rekao da je razumio optužbu, ali i da se ne smatra krivim.
Optužnica ga tereti da je krajem kolovoza 2020. godine, koristeći svoj autoritet zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, bivšeg zamjenika pročelnice Ureda za zdravstvo Grada Zagreba te osobe od povjerenja tadašnjeg gradonačelnika Bandića, pokušao utjecati na ishod vještačenja koje je bilo ključno za odluku o dodjeli roditeljske skrbi nad djetetom pjevačice i poduzetnika. Zapravo, sve je krenulo upravo toga ljeta kad je sud u postupku oko skrbništva imenovao dvojicu vještaka kako bi proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje pa je Redžepi, smatra USKOK, inicirao sastanak s vještakom Vladimirom Grošićem, inače zamjenikom ravnatelja PB Sv. Ivan, uvjeren da će iz svoje pozicije doista moći ostvariti taj utjecaj.
Na sastanku je Redžepi rekao da je Popovićev prijatelj i pritom isticao njegove kvalitete, donatorstvo i sve što je učinio za Grad Zagreb. Ujedno je Popovića, navodi dalje USKOK, Redžepi vještaku opisao kao dobrog oca, neizravno aludirajući da bi nalaz trebao biti upravo u poduzetnikovu korist, a nakon svega je od vještaka Redžepi tražio i da mu javi kakva će biti finalna odluka. Slijedom svega toga vještak je tražio izuzimanje iz predmeta pjevačice i poduzetnika, ne želeći napraviti ništa suprotno svom stručnom uvjerenju pa mu je Redžepi na sve to, tvrdi USKOK, rekao: "Očekivao sam više od vas kao vještaka".