Otkad je tijekom ratnog vihora napustio Dalmaciju, Ivan Pajdek (51) ne prestaje policajcima širom Europe zadavati muke zbog kriminalnih aktivnosti pod različitim identitetima.
Lažni identiteti
Za razliku od dosadašnjih delikata u kojima je samo provaljivao i krao desetke tisuća eura, njegov zadnji zločin šokirao je cijelu Italiju. Tereti ga se da je regrutirao dvojicu mladića, Patricka Rusza (19) i Costantina Fitija (22), s kojima je 9. rujna odradio provalu, krađu i ono najgore - zatočio, pretukao i iz koristoljublja ubio 73-godišnjeg talijanskog umirovljenika Pierluigija Tartarija (73). Žrtvine su bankovne kartice nakon njegove smrti krenuli “peglati” po trgovačkim centrima. Tartarijevo beživotno tijelo otkriveno je 18 dana nakon okrutnog ubojstva u napuštenoj straćari u šumi udaljenoj kilometar od kaznionice u Ferrari. Ubijenom su bile vezane ruke i noge, a tijelo je bilo u raspadajućem stanju.
I dok su Pajdekovi šegrti uhvaćeni u Italiji zbog vlastite nepažnje, njihova su šefa policajci pronašli prošlog vikenda u Slovačkoj, u mjestašcu Vel’ký-Blh, gdje se sakrio kod bivše djevojke.
- Nisam ja osoba koju tražite. Ja sam Slovak i tu sam već neko vrijeme jer se pokušavam pomiriti s curom - rekao je Pajdek u subotu popodne slovačkim policajcima koji su pokucali na vrata stana njegove cure. No, nije ih uspio prevariti. Znali su sve njegove lažne identitete te su mu rekli da se mora suočiti sa zločinom nad umirovljenim talijanskim električarem. Pajdeka je oblio znoj i trenutno čeka izručenje Italiji.
Tukli ga nogama i letvom
Patrick Ruszo je, pak, istražiteljima, u cilju da umanji vlastitu odgovornost, ispričao da umirovljenika oni nisu ubili: “Bio je živ kad smo ga tamo ostavili. Zapomagao je. Nismo baš bili toliko zločesti”. Jesu li od početka planirali ubiti dobrostojećeg umirovljenika nakon što su shvatili da ukradeni plijen nije velik, nije poznato. No jedno je sigurno - da tročlana banda pokojnikove kartice nije koristila za šoping, kao i za podizanje gotovine na bankomatima i da sve to nisu snimile nadzorne kamere, istražiteljima bi trebalo više vremena da riješe slučaj.
Kobne večeri 9. rujna, kad se vratio kući, Pierluigi Tartari nije ni slutio da će imati doček. Tukli su ga šakama, nogama i letvom pritom tražeći novac, zlato i kartice. Sef u kojem je bilo pravo malo bogatstvo nisu pronašli, a uzrujani činjenicom da plijen nije velik, vezali su ga i ugurali u prtljažnik njegova vozila kojim su se odvezli do groblja. Vozilo je imalo probušene gume i uništenu prednju karoseriju. Izmučeno tijelo s višestrukim prijelomima ubacili su u svoj auto te ga izbacili u napuštenom predjelu. Za nagradu su se otišli počastiti na račun mrtvog čovjeka u trgovačke centre i na bankomate.
Dva dana poslije Tartarijev brat Marco prijavio je nestanak. Očevid u kući potvrdio je nasilje zbog kapljica krvi posvuda, ali i krađe lovačkih pušaka i novčanika. Banda je danima po Ferrari promatrala reakcije na nestanak. Pajdek je napustio grad 20. rujna zajedno s Patrikom Ruszom. Krenuli su u Udine, gdje su se namjeravali skućiti, uvjereni su istražitelji. Plan im je propao dok su provaljivali u jedan automobil jer su ih vidjeli prolaznici.
‘Uber Mađar’
Za razliku od Pajdeka, koji je pobjegao u Slovačku, Ruszo je krenuo preko Tarvisia za Mađarsku, ali se iznenada vratio u Italiju, gdje je uhićen na kolodvoru u Padovi. Klupko se počelo odmotavati pa je ubrzo uhićen i Fiti kojem, također, nije puno trebalo da oda glavnog šefa.
Inače, u svijetu kriminala Pajdek je postao poznat pod imenom Huber Šandor (45). Posljednjih 20 godina najčešće je obitavao u Ferrari, gdje je dobio nadimak Uber Mađar, a za istražitelje je postao Spiderman jer je s nevjerojatnom lakoćom savladavao prepreke i visine. Talijanski policajci pamte ga još od 1997. godine, kada je ukrao tri milijuna ondašnjih lira u novcu i zlatnini. Savladao je pritom četiri metra visok zid koristeći samo snagu ruku i kuku. Prozvan je lopovskim akrobatom s desecima različitih identiteta - od godina rođenja do nacionalnosti. Bio je Mađar, Slovak, Austrijanac, ali i Hrvat.