Starograđanin Dragan Silić dragovoljac je Domovinskog rata iz 1991. godine koji živi na rubu siromaštva i za njega se slobodno možemo reći da ga život nije mazio. Rijetki su oni koji mu pomažu, puno je više onih koji su neosjetljivi na ljudsku muku, rugaju mu se i upiru prstom u njega govoreći djeci da ga se klonu. Velika radost u njegovu životu bio je psić mješanac kojega je svojedobno pronašao i udomio. A kad se ta kujica oštenila, osam pasa u kući siromašnog čovjeka navuklo je gnjev nekih mještana, no on je bio presretan.
Vjerojatno je osjetio što znači imati oko sebe živa bića koja vole, ali tu veliku ljubav prekinuo je krajnje nerazuman čin nekog neznanca. Naime, svi psi, izuzimajući jednog koji je prethodno završio u Lici, najvjerojatnije su u utorak navečer otrovani i uginuli jedan za drugim, piše Slobodna Dalmacija.
- Kad sam psa pronašao, mislio sam da je mužjak pa sam mu dao ime Čofoklo. Poslije se pokazalo da je Čof ženka koja mi je ovog proljeća za vrijeme tjeranja nakratko pobjegla. Kao rezultat te njezine avanture u svibnju je na svijet donijela sedam predivnih psića. Nijednom psiću nisam dao ime osim Blanki, prekrasnoj čokoladno smeđoj ženki, koja se u vrijeme donošenja hrane izdvajala po nevjerojatno visokim skokovima u mjestu. Psi su živjeli najprije u dvorištu, povremeno na terasi i konačno u kući, doslovno su spavali u mome krevetu.
Budući da preživljavam od skupljanja plastičnih boca, kad sam se u srijedu oko tri sata ustao da bi zaradio koju kunu, imao sam što vidjeti - Čofica je u hodniku već bila gotova, s izobličenom glavom i bijelom pjenom oko usta, malo dalje je povratila što inače nije činila, a kad sam otišao do psića, dva su već bila mrtva. Ostali su također uginuli kroz nekoliko sati u teškim mukama, najzadnja moja mala Blankica čije posljednje umiljate poglede neću zaboraviti nikada - s gorčinom govori Dragan, dodavši da je tužan sve ove dane, čak je i plakao, a nije kad mu je bilo još i teže u životu.
Potreseni čovjek skupio je uginule ljubimce, odnio ih i zakopao na deponiju Dolci.
Prije nekoliko godina iz Staroga Grada je u svijet otišla priča o turistu koji je potrošio poprilično novca da bi napuštanu kuju i nekoliko štenaca prebacio u Italiju. A jedan Starograđanin nam sada pripovijeda da će se u subotu u drevnom Farosu slaviti Dan grada i blagdan njihova nebeskog zaštitinika sv. Roka, a prema katoličkoj predaji upravo je tog sveca od kuge spasio vjeran pas koji mu je svakog dana donosio komad kruha dok je bio u izolaciji.
Zamislite da je netko tada otrovao tog psa, ali, eto, bolje da nije i dobro je da će kip sv. Roka sa psom na dan slavlja tradicionalno u procesiji obići Stari Grad. Možda se ljudi i promisle nad činom koji je pogodio Dragana, a njegov susjed, dr. med. Dinko Lupi tužnu priču o otrovanim psima u Paizu već je postavio na svoj Facebook status, koji je podijeljen više od sto puta, a broj dijeljenja stalno raste.
Tuga je obuzela i Dinkovu majku Vesnu Lupi, ona također ne može pojmiti da je čovjek ovo mogao učiniti i zbog toga je naprosto izvan sebe.
- Ja volim pse i životinje, a strašno me boli kad netko mrzi siromašne i kad im nanosi bol. Zbog toga sam se odlučila pomoći susjedu u prehranjivanju i brizi za pse, pogotovo što uvjeti za njihovo držanje i nisu bili bogzna što. Čofica je znala lajati, ali psići zasigurno nikad nisu bili gladni. Nedugo nakon što su došli na svijet, davala sam im med, mlijeko i griz, općenito sam ih hranila dva puta dnevno, kupovala prašak za buhe i tablete protiv parazita, isto kao i za svoju kujicu Iris.
Tražili smo pomoć, komunalni redar nam je rekao da Grad nema novaca za tu namjenu, ali zato nam je u jednoj prilici pomogao veterinar Prosper Vlahović iz Staroga Grada, pomogla nam je i gospođa Ilze Stanić iz Omiša. Ona nam je poslala 15 kilograma hrane za pse i bili su u njezinu programu za udomljavanje sa svom potrebnom dokumentacijom i sličicama. I što sada, sada smo svi u šoku i ona je obećala da će ovaj zločin prijaviti policiji ne bi li otkrila počinitelje i privela ih licu pravde – iznijela je Vesna, napomenuvši da je zbog zalaganja za ovu pseću zajednicu na sebe navukla bijes nekih sugrađana i žao joj je što mnogi od njih ne shvaćaju da je posrijedi prava tragedija, oni jednostavno misle da je tako moralo biti i ništa više, piše Slobodna Dalmacija.
Vivian Grisogono: Hvaru je potrebno utočište za životinje
Nama je u Udruzi “Eco Hvar” jako žao što je otrovano sedam pasa u Starome Gradu. Slučaj je prijavljen Policijskoj postaji u Hvaru i nadam se da će policija pokrenuti postupke u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja. U Engleskoj, gdje sam živjela duži niz godina, krivac ide u zatvor za ovakvo kazneno djelo. Uglavnom, ovaj najnoviji događaj još je jedan dokaz da je na Otoku sunca potrebno hitno osnovati utočište za životinje. Otrovi nisu rješenje ničega. Nadležne vlasti bi se morale energično angažirati protiv otrova na škoju. Otrovati životinje je kazneno djelo. Prskanje okoliša, nažalost, nije - barem za sada. Štete od pesticida sve više se priznaju. Hvar bi trebao kontinuirano voditi borbu protiv otrova, da bi uistinu bio otok čistog zraka, okoliša i mora – rekla nam je Vivian Grisogono, poznata aktivistica za zaštitu životinja i predsjednica spomenute Udruge.