ZAGREB - Damir Polančec, bivši potpredsjednik Vlade, optužen u nekima od najvećih gospodarskih afera u Hrvatskoj, većini je svojih bivših stranačkih kolega i suradnika nepoželjan u društvu, većina ga izbjegava i prave se da ga ne vide. Zato su mu još draži oni hrabri HDZ-ovci koji ga i dalje pozdravljaju. Za vrijeme ovog intervjua jedan mu je prišao, srdačno se s njim pozdravio i glasno rekao: Čuj, stari, kaj god trebaš, tu sam. Polančecu se istog trenutka vidno popravilo raspoloženje. Bolje je volje, naravno, i zbog činjenice da je jedan težak proces skinuo s vrata.
Kad je bila objavljena jedna od optužnica protiv vas, TV vas je snimila kako ste se prekrižili i rekli: Jezuš i Marija! Jeste li se prekrižili i kad ste doznali da ste oslobođeni optužbe u slučaju Ina i MOL?
- Jesam, prekrižio sam se i rekao: Hvala ti Bože!
Dakle, stavljalo mi se na teret da sam pomagao Ivi Sanaderu u počinjenju kaznenog djela zlouporabe službenog položaja i ovlasti omogućavanjem počinjenja kaznenog djela sklapanja štetnih ugovora. Rješenjem o obustavi istrage protiv mene USKOK je de facto rekao da ja nisam pomagao Ivi Sanaderu u počinjenju kaznenog djela.
Bolje da šutim
A to znači? Da mu je netko drugi pomagao, da mu nitko nije pomagao, ili da nije bilo kaznenog djela?
- To su pitanja za USKOK, a ne za mene. Molim vas da shvatite moju situaciju - istraga se nastavlja, ona je tajna i ja o detaljima iz te istrage koji bi mi eventualno i bili poznati ne smijem govoriti. Ja mogu reći da više nisam osumnjičen, dakle informacije koje sam ja imao dijelio sam sa svima ostalima koji su donosili odluke.
Vi ste sada svjedok optužbe u slučaju primanja mita od MOL-a, za što USKOK tereti Ivu Sanadera?
- Nakon iznošenja obrane i odgovaranja na sva pitanja i nakon što sam u spis unio dosta dokumentacije, USKOK je zaključio da nema elemenata za daljnji kazneni progon, a dalje me ispitao u svojstvu svjedoka.
Kad ste oslobođeni optužbe za slučaj Ina-MOL izjavili ste, među ostalim, da više ne strahujete za svoj život. Kad ste to strahovali? Tko vam je prijetio?
- Mogu ponoviti kako sam dobivao sugestije da ne bi bilo dobro da govorim o nekim stvarima, da bi za mene bilo bolje da šutim. Nisam ni tada bio uplašen za svoj život, to je preteška kvalifikacija.
Jesu li te sugestije dolazile iz HDZ-a?
- Između ostaloga, prozvao sam i neke strukture represivnog aparata, ali ne bih sada o tome.
Principijelno pitanje
Koliko je još ostalo procesa protiv vas?
- U tijeku je suđenje u slučaju Podravka i vjerujem da će sud uskoro početi pozivati svjedoke. Slučaj radnika Borova srpske nacionalnosti je na Vrhovnom sudu, jer smo se žalili na presudu zagrebačkog Županijskog suda kojom sam osuđen na 15 mjeseci bezuvjetnog zatvora. Treći je slučaj čuvenih reflektora u mom Đelekovcu koji je također na Vrhovnom sudu. Tu sam dobio godinu dana zatvora, uvjetno na četiri godine. I četvrto: još traje istraga u slučaju HEP - TLM.
Što mislite, hoće li HDZ pobijediti na izborima?
- Tu ne moram puno misliti. Neće!
Hoće li vam u svim tim procesima koristiti promjena vlasti? Naime, tvrdili ste i da su ovi procesi osveta vaše bivše stranke.
- Najveća prednost za mene bit će ako će pravosuđe normalno i neovisno odrađivati svoj posao, a svjedoci koje smo predlagali iskazivati bez stranačkog pritiska i stege. Stranka bi mi se mogla “osvećivati“ time što nisu bili spremni javno stati iza političkih odluka i okolnosti u kojima su donošene pa je ispalo da bih za neke od njih ja trebao biti jedini krivac! Otklon vodstva stranke od mene počeo je kad sam glasao protiv izbacivanja Sanadera iz stranke. No, to je bilo principijelno pitanje jer sam smatrao da nije u redu bilo koga izbacivati iz stranke ako nije prisutan i ako ne može iznijeti svoju obranu. Na žalost, moji su bivši kolege to drukčije protumačili i od tada su meni mnoga vrata u HDZ-u bila zatvorena, a to se poklapa i s početkom kaznenih progona protiv mene. Sve što sam ja od stranke tražio i u pismima koja sam Bačiću kao glavnom tajniku slao iz zatvora, i otkad sam izašao iz pritvora i na onom čuvenom sastanku s predsjednicom stranke Jadrankom Kosor nakon mog izlaska iz zatvora pa do danas je samo jedno: da javnosti obrazlože kako smo donosili odluke, tko je bio prisutan, s kojim argumentima i zašto smo svi tada mislili da su te odluke dobre. Htio sam da vodeći ljudi stranke stanu iza političkih odluka koje smo zajedno donosili, a s ostalim kaznenim progonima koji nemaju veze sa strankom i Vladom bio sam se spreman nositi i suočiti s eventualnom mojom odgovornošću. Nisu to učinili pa mi nije preostalo drugo nego da sam izađem u javnost s činjenicama.
Od koga ste sve tražili da se očituje?
- Tražio sam to od predsjednice stranke, od glavnog tajnika, od Šeksa i od svih ostalih s kojima sam mogao biti u kontaktu.
No, oni su se bojali prozivki za političke odluke i izabrali su šutnju. A trebali su pokazati vjerodostojnost i stati iza zajedničkih političkih odluka. Recimo, ja danas mislim da su odluke da se poticaji u poljoprivredi dijele po jednom hektaru i po jednoj kravici pogrešne, da su izazvale veliki trošak za državni proračun, a nisu polučile adekvatni efekt. Mogu danas misliti i da je trošak populacijske politike prevelik u odnosu na koristi. Mogu misliti da je bilo pogrešno glasati za zakone ili strategije koji su doveli do inflacije broja branitelja; mogu misliti i da bi bilo bolje objaviti registar branitelja, ali…sudjelovao sam u donošenju odluka i suodgovoran sam i za njihove pozitivne i negativne efekte. Nespremnost da se stane iza vlastitih političkih odluka, pa i kad se one pokažu loše, gubitak je vlastitog obraza i to im najviše zamjeram.
Ja se, recimo, u slučaju radnika Borova, nisam htio braniti tako da Sanaderu stavim na teret i ono za što je, i ono za što nije odgovoran. Mnoge dokumente sam pronašao nakon što su mi vraćena računala pa sam, između ostaloga, našao i dokument koji dokazuje da je gospodin Šeks bio uključen u donošenje odluke o Borovu...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA