Ne treba biti osobito nogometno osviješten da bi se znalo ponešto o Davidu Beckhamu . Modni će znalci, primjerice, pamtiti da je u ljeto 1998. na ljetovanju u južnoj Francuskoj nosio pareo, što je zaprepastilo navijače, ali dodatno učvrstilo njegovu ulogu idola međunarodne gay scene. Ili da je koju godinu kasnije, u seriji svojih promjena frizura, predstavio takozvanu “mohikanku” koja je, nakon prvotnog zgražanja, uskoro postala toliko popularna među njegovim kolegama nogometašima diljem svijeta da zaslužuje podnaslov “fudbalerke 21. stoljeća”.
Znamo da je uz suprugu Victoriju, nekoć pjevačicu mega popularnog sastava Spice Girls, danas modnu dizajnericu, postao međunarodna ikona stila i da je, praćen svojom skupinom klinaca anđeoskog lica - od kojih je jedan od njih već postao zaštitno lice luksuznog britanskog brenda Burberry - već godinama jedna od najfotografiranijih osoba na svijetu.
U obilju informacija o Davidu Beckhamu lako je smetnuti s uma da se, kada se na stranu stave njegov izgled, slavna supruga, ismijavani pareo i prekomjerni broj tetovaža - radi o jednoj od najvećih sportskih ikona na svijetu. Tako je barem bilo do sredine tjedna, kad je 38-godišnji Beckham objavio da nakon završetka sezone odlazi u mirovinu.
Među njegovim Britancima u prvom planu odjednom se našla Beckhamova nogometna statistika koja pokazuje da je čitava dva desetljeća bio u samom vrhu svjetske nogometne scene. Bivši kapetan engleske reprezentacije 115 puta bio je kapetan momčadi, a naslov prvaka osvajao je u četiri države. Oba podatka čine ga jedinstvenim primjerom u povijesti britanskog nogometa.
Kralj Pariza
Za ljubitelje britanskog nogometa ovo je turbulentno razdoblje. Samo tjedan dana ranije još jedna sportska zvijezda Sir Alex Ferguson oprostio se sa svijetom nogometa. Slavni trener Manchester Uniteda, kluba u kojem je David Beckham ostvario svoje prve nogometne korake, na neki je način stvorio Beckhama kakvog ga znamo - nogometnu zvijezdu, čega je očito bio svjestan, budući da si je, nakon razmirice, 2003. u svlačionici kluba dopustio čizmom pogoditi ga u glavu, ostavivši krvavi trag na čelu najpopularnijeg nogometaša Britanije, što je ostalo zapamćeno kao šlagvort karaktera slavnog trenera i njegovog osebujnog odnosa s Beckhamom. Ipak, deset godina kasnije, Beckhamovo napuštanje profesionalnog nogometa komentirat će riječima hvale. “Taj dečko mogao je trčati čitav dan, što mu je omogućilo da ostane na toj razini i da igra za ovu državu u svojim godinama. On je odlična osoba. Mislim da je odabrao pravo vrijeme za odlazak u mirovinu. Ponovno je osvojio ligu s PSG-om, i u istoj je situaciji kao ja, ima mnogo toga za napraviti. On je mlad čovjek, znamo da će imati ulogu u modi i mogu zamisliti da će imati mnogo opcija”, rekao je Ferguson.
Nogometna saga koja ovih dana završava na naslovnicama međunarodnog tiska započela je prije kojih tridesetak godina u jednom londonskom predgrađu, iz kojeg je David Beckham kao dječak pratio svoje roditelje, kućnog majstora Teda i frizerku Sandru, na utakmicama Manchester Uniteda. Kada bi ga kao dječaka pitali što želi biti kad odraste, David bi bez razmišljanja odgovorio da će biti nogometaš, što bi vjerojatno nailazilo na podsmjeh da već kao dječak nije pokazivao izvanredan talent i predanost, kao jedanaestogodišnjak osvojivši prestižno nacionalno natjecanje u nogometu. Pet godina kasnije, napustit će roditeljski dom kako bi trenirao za Manchester United. I, kako se pokazalo, kako bi se bez zadržavanja penjao na sam vrh britanskog nogometa.
U prvoj postavi momčadi zaigrao je u jesen 1996., kao sedamnaestogodišnjak. Za englesku reprezentaciju zaigrat će već nekoliko godina kasnije, što će čitav život opisivati kao svoj najveći uspjeh u karijeri.
(...)