Bitka za Lex Perković odvijala se na tri fronte. Najtežu bitku premijer Zoran Milanović vodio je s Europskom komisijom, a glavni mu je protivnik bila europska povjerenica za pravosuđe, ambiciozna potpredsjednica Europske komisije Viviane Reding .
Drugu je vodio unutar vladajuće koalicije, jer je predsjednica HNS-a i ujedno prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić također tražila da se sporni zakon promijeni odmah i bezuvjetno.
Treću bitku vodio je Milanović - i još je vodi - s glavnom oporbenom strankom, HDZ-om, koja ga je optužila da vremenskim ograničenjem primjene europskog uhidbenog naloga štiti bivše komunističke agente.
Pravi HDZ-ov fajt s Milanovićem zbog Lex Perkovića zapravo tek slijedi. Ta politička bitka nije ni blizu kraju. Za Hrvatsku je, međutim, najvažnije što je završen sukob s Europskom komisijom, što je otklonjena opasnost od sankcija i što je cijeli spor vraćen u granice uobičajene komunikacije između država članica i Europske komisije.
Objašnjavanje pozicije
Pokušali smo rekonstruirati kako je zapravo došlo do kompromisnog dogovora između hrvatske Vlade i Europske komisije i što se sve događalo u protekla dva tjedna.
Po svemu sudeći, ključni dani za rješenje spora bili su od ponedjeljka do srijede prošloga tjedna, dakle od 16. do 18. rujna. Još u nedjelju, 15. rujna, sve se činilo crnim, prijetnje iz ureda Viviene Rednig bile su sve konkretnije. Premijer Milanović ustrajao je u stavu da izmijenjeni Lex Perković stupi na snagu u srpnju iduće godine, a njegov tim pripremao je argumente za obranu takvog stava.
Premijerov savjetnik za vanjsku politiku Neven Palicarić tog je dana pripremao zadnji draft “aide-memoire”. Riječ je o pismu što ga je premijer Milanović odlučio poslati svim liderima država članica EU i svim članovima Europske komisije. Nije se radilo o “non-paperu”, kako je kasnije objavljeno u medijima, već o službenijoj razini dokumenta - koji se u diplomatskom žargonu zove “aide-memoire” - u kojemu se precizno i argumentirano objašnjava hrvatska pozicija u sporu s Europskom komisijom.
Slijedeći Milanovićeve upute, savjetnik Pelicarić navodno je cijelog vikenda radio na tom dokumentu. Savjetnik Pelicarić bio je dio uskog tima što ga je angažirao premijer Milanović kako bi spremno dočekao svaku odluku iz Bruxellesa. Koliko smo čuli, u Vladi su tih dana razmatrali sve moguće opcije, uključujući i sankcije, simulirale su se sve moguće situacije i posljedice.
Uz Pelicarića, važnu su ulogu u timu imali još ministar pravosuđa Orsat Miljenić i hrvatski veleposlanik u Bruxellesu Mato Škrabalo, koji je do jučer bio Milanovićev savjetnik za vanjsku politiku. Osim što je imao ključnu ulogu u sastavljanju “aide-memoirea”, savjetnik Pelicarić je bio u stalnom kontaktu s veleposlanicima zemalja članica EU i svakodnevno se sastajao s nekim od njih. Veleposlanik Škrabalo je hrvatske stavove istodobno komunicirao s briselskom diplomacijom.
U punom pogonu
Tiha diplomcija je bila u punom pogonu, pa se u jednom trenutku u rješavanje ovog problema uključio i potpredsjednik Vlade Branko Grčić. U Vladi će danas reći kako je to bio jedan od važnijih trenutaka. U ponedjeljak, 16. rujna, tijekom svog boravka u Beču na margini gospodarskog foruma potpredsjednik Grčić razgovarao je s nekoliko svojih europskih kolega o sporu koji Hrvatska ima s Europskom komisijom. Objašnjavao im je situaciju s Lex Perković i iznosio Vladine argumente. Neočekivano, neki od njih odmah su ponudili svoju pomoć i posredovanje.
Čim se vratio u Zagreb, Grčić je o taome obavijestio premijera i ministra pravosuđa. Već sutradan, u utorak, pokrenuta je inicijativa da se pokuša dogovoriti kompromis između hrvatske Vlade i vrha Europske komisije. Otvoren je direktan kanal prema predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barossu. Tog dana telefoni u Banskim dvorima bili su užareni. Premijer Milanović i njegov tim obavili su brojne inozemne razgovore. Naši izvori kažu kako je tih nekoliko dana Milanović telefonski razgovarao s najmanje 15 europskih premijera ili šefova država.
No, da bi kompromis bio moguć, Zagrebu je sugerirano da mora odustati od 15. srpnja 2014. godine kao datuma s kojim bi novi zakon stupio na snagu. Kompromis je značio da obje strane u nečemu moraju popustiti.
Neprihvatljiva izmjena
I dok je tiha diplomacija na relaciji Zagreb-Bruxelles radila, na domaćoj političkoj sceni stvari su se komplicirale. Vesna Pusić taj ponedjeljak saziva vrh svoje stranke kako bi dobila potporu za svoj čvrsti stav da se Lex Perković mora promijeniti odmah i bezuvjetno. Za nju je bilo neprihvatljivo da izmijenjeni zakon stupi na snagu tek 15. srpnja 2014. godine, kao što je tada još uvijek želio premijer Milanović.
Pusić je u ponedjeljak navečer dobila podršku stranke i sutradan je došla na sastanak s Milanovićem tražeći zapravo od njega isto što i Viviane Reding: da Vlada odmah promijeni zakon i da on odmah stupi na snagu. Zato je razgovor Vesne Pusić i Zorana Milanovića, kako smo čuli, bio jako tvrd. Ali ništa nije riješeno, razgovor je trebao biti nastavljen, vjerojatno na užem kabinetu u srijedu.
Situacija u Vladi je sve napetija. U medijima se piše i govori o mogućem raspadu vladajuće koalicije. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u tom trenutku još nije dalo pozitivno mišljenje na zakon kojim se mijenja Lex Perović, jer je u prijedlogu zakona što ga je pripremilo Ministarstvo pravosuđa i dalje stajalo da na snagu stupa tek u srpnju 2014. Iz HNS-a stižu neformalne poruke putem medija kako njeni ministri neće podržati zakon na sjednici Vlade.
(...)