DESET GODINA SE BORIO S ALZHEIMEROM, A SADA JE U LUKSUZNOM HOSPICIJU KRAJ VELIKE GORICE Ćiro i Židak o Vlatku Markoviću

U modi su Frank Sinatra i My Way. Svirali su to na umirovljenju Sir Alexa Fergusona na Starom Traffordu, uz My Way se od nogometne lopte nedavno oprostio i legendarni njemački vezni igrač Michael Ballack, uz Sinatru su u petak spuštali i lijes Josipa Kužea na zagrebačkom Kreamatoriju. Vlatko Marković, koji danas vegetira u luksuznom staračkom domu na Ključić brdu, također je zaslužio “My Way”. Jer, njegov odlazak iz hrvatskog nogometa bio je mješavina spektakularnih zakulisnih igara u prljavoj čaši, uz taktove “ljubavi i zlobe”. Dok se gušio i kašljao u medijskoj prašini, Vlatko Marković je svima pokazivao figu: “Bit ću predsjednik dok ja želim, otići ću kad ću ja to odlučiti!” I ma što mislili o njemu, otišao je uspravno, iako iza njega nije bilo Sinatrine zvučne kulise, otišao...