Poslovni rezultat Ine za 2013. sve je iznenadio zbog iskazivanja velikog gubitka. Zašto ste išli na otpis vrijednosti polja u Siriji i smanjivanje vrijednosti rafinerija baš sada?
- Činjenice vezane uz smanjivanje vrijednosti imovine Ine dijelom su nove, ali ima i od ranije poznatih. Već sam rekao da bih bio najsretniji da nismo morali to činiti, dakle umanjivati vrijednost imovine. Međutim, kompanija posluje sukladno međunarodnim računovodstvenim standardima i u dogovoru s revizorima došli smo do zaključka da moramo nešto poduzeti. Ako su prihodi ili očekivani prihodi od nekih poslova veći od vrijednosti postrojenja ili polja, onda možemo povećavati vrijednost imovine, ali u suprotnom moramo vrijednost imovine umanjiti. U Siriji smo, kao i druge kompanije, proglasili “višu silu”, rat je prouzročio problem, a sankcije su i dalje na snazi. Zato smo razrađivali više scenarija u suradnji s vanjskim geopolitičkim konzultantima i revizorima. Nakon svih izračuna i analiza, zaključili smo da je ovo najbolje rješenje.
Priprema za prodaju
Neosporno je da polja u Siriji gube vrijednost zbog rata, ali tako je bilo i prije dvije godine pa niste ništa otpisali?
- Raspravu s našim revizorima o Siriji imali smo i prošle godine, no lani je izgledalo mogućim da će se situacija razriješiti, da će doći do međunarodne intervencije i rješenja problema. Ali, kasnije je postalo jasno da je u Siriji došlo do pat-pozicije. A sada je izvjesno da dulje vrijeme nećemo imati nikakvih prihoda iz Sirije i jednostavno smo morali reagirati. Nismo otpisali cijelu vrijednost imovine u Siriji, nego oko 50 posto. A ovisno o razvoju situacije u Siriji vidjet ćemo što učiniti s ostatkom imovine u budućnosti. Isto su učinile i druge kompanije koje imaju imovinu u Siriji, neke su otpisale i više od nas.
Jeste li zapravo sada “počistili” Inu kako bi je pripremili za prodaju?
- Da je to tako, onda bi kompaniju pokušali prikazati u najboljem svjetlu, a ne kao lošu. Apsolutno se ne radi o našoj arbitražnoj odluci. Možda se učinilo da menadžment Ine ima veliku slobodu u donošenju te odluke, ali nije bilo tako. Zajedno s Odborom za reviziju napravili smo nekoliko mogućih scenarija i izabrali najrealniji, onaj kojega će moći podržati i revizor.
Zašto je umanjena vrijednost rafinerija?
- I prošle godine smo imali umanjenje vrijednosti rafinerijskih postrojenja i veleprodaje, riječ je sada o približno jednakom umanjenju vrijednosti u tom segmentu kao što je bilo u 2011. i 2012. O čemu se radi? Moramo umanjiti vrijednost ako ne možemo zaraditi ekonomsku vrijednost postrojenja na tržištu. I to se čini ne zbog podinvestiranja, nego zato što smo investirali, ali ta se investicija ne može vratiti kroz prodaju na tržištu. Umanjenje se zapravo odnosi na imovinu koju smo uložili u modernizaciju posljednjih godina.
Vlada je nezadovoljna jer ne može računati na dividendu od Ine, a koja joj je trebala za pokrivanje deficita. Zašto se o toj odluci niste konzultirali s Vladom koja je MOL-ov strateški partner u Ini?
- Poslovni rezultat Ine u nadležnosti je uprave i NO kompanije. Ne možemo mi pitati dioničare što bi i kako oni željeli da mi postupimo jer menadžment mora postupati u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima. Nije na dioničarima da odlučuju o umanjenju vrijednosti, jer je za takve odluke odgovoran menadžment. Naravno da nije sretna situacija ako dioničar nije zadovoljan rezultatima, ali ne možemo mi na dioničare prebaciti odgovornost za odluke koje su u nadležnosti menadžmenta. Možda je ovo dobra prilika da vidimo kako ubuduće unaprijediti komunikaciju a da ostanemo unutar okvira koji su propisani zakonima koji reguliraju tržište kapitala, s obzirom na to da smo mi kompanija koja je izlistana na burzi.
Je li točno da odluka o umanjenju vrijednosti nije uopće bila na Upravi Ine?
- I o Siriji i o umanjenju vrijednosti za rafinerije razgovaralo se više puta na tijelima kompanije, pa i na Upravi koja je bila upoznata s izvješćima. Zapravo je Odbor za reviziju najvažnije tijelo kompanije koje je o tome raspravljalo. Zato mogu reći da su svi u kompaniji bili upoznati s tom odlukom. No, mi smo sada predstavili javnosti skraćeni financijski izvještaj, tzv. flash report. Za skupštinu ćemo, naravno, pripremiti revidirana, cjelovita izvješća koja će prije toga proći sva formalna tijela kompanije. Ako se maknemo od priče o umanjenju vrijednosti, vidjet ćete da Ina ima dobre rezultate u 2013. Značajno smo povećali investiranje, oko 60 posto. Tijekom 2013. investicije su iznosile oko dvije milijarde kuna. Ispunili smo očekivanja oba dioničara tako što smo gotovo zaustavili pad proizvodnje s postojećih polja i započeli investicije koje će povećati proizvodnju u idućim godinama. Unatoč padu tržišta, uspjeli smo povećati prodaju derivata kako na tržištu Hrvatske, tako i Slovenije i BiH i time povećali tržišni udjel.
Oko čega se slažemo
MOL je predlagao novi sastanak pregovarača za ovaj tjedan. Zašto nema sastanka i kada će biti?
- Mogu govoriti prije svega s pozicije čelnika Ine i svoje uloge u Ini. Nama u Ini bilo bi važno dobiti jasniji smjer za razvoj našeg poslovanja, kada bi dioničari to dogovorili, onda bismo mi mogli brže početi s nekim projektima. Znam da je zanimljivije govoriti o nesuglasicama, ali želim se fokusirati na ono oko čega su se dioničari dogovorili, makar još nije na papiru.
Ali vi ste u pregovaračkom timu MOL-a i u pregovorima s Vladom zastupate njegovu stranu?
- Moje sudjelovanje u pregovorima treba dati dodanu vrijednost jer se na sastancima razgovara i o strategiji i poslovanju Ine. Gospodin Molnar može dobro zastupati interese MOL-a, a ja unosim u pregovore Ininu perspektivu. Mislim da bi bilo dobro da se u tim razgovorima okrenemo budućnosti kompanije jer sigurno ima puno stvari oko kojih se oba velika dioničara mogu dogovoriti.
Do kada MOL želi završiti pregovore s Vladom?
- MOL bi želio da se pregovori završe što prije. Dobro je da su pripreme za pregovore stavljene na ekspertnu razinu. Svakako smo danas u stavovima bliže nego što smo bili prije dvije godine. Pregovori mogu trajati kraće ili dulje, ali najvažnije je da dioničari razgovaraju, što prije nije bio slučaj. Ranije su dioničari razgovarali preko medija, dobro je da toga više nema.
Oko čega ste do sada usuglasili stavove?
- Postoji suglasnost da Ina treba razvijati istraživanje i proizvodnju. Postoji suglasnost da Ina treba investirati u istraživanje i proizvodnju i izvan Hrvatske. Postoji suglasnost da Ina mora biti regionalni igrač, da treba jačati i veleprodaju i maloprodaju u zemlji i regiji. Dodatno će trebati razgovarati o tome kakav tip investicija treba Ini i koliki se povrat na investiciju može očekivati.
A postoji li suglasnost o sudbini rafinerija? U Hrvatskoj mnogi strahuju da će MOL, ostane li u Ini, zatvoriti jednu, možda i obje rafinerije. Je li to vaš plan?
- Još nismo došli do te teme. Ali sigurno će biti odgovornost Uprave i NO Ine da donesu najbolju strategiju za razvoj rafinerija, nitko drugi neće preuzeti tu odgovornost na sebe. Sve velike kompanije još sredinom 90-ih modernizirale su rafinerije. Ina to tada nije učinila, ali kako MOL tada nije bio ovdje, teško mi je govoriti zašto nije.
Nove okolnosti
Ali MOL se obvezao da će modernizirati rafinerije kada je 2003. ušao u Inu. Zašto to nije učinio?
- Tijekom 2005. napravljen je ambiciozan plan obnove rafinerija koji je bio temeljen na odličnim uvjetima na tržištu nafte nakon 2000. Do danas je u rafinerije uloženo više od pet milijardi kuna, zbog čega obje rafinerije mogu proizvoditi goriva EURO V kvalitete. Plan je bio da se još poveća njihov kapacitet. No, nakon 2008. našli smo se u nekom drugom svijetu. Nestalo je oko 25 posto tržišta plina i naftnih derivata. Na tržiše su k tome došli i novi igrači, najprije iz Azije i s Bliskog Istoka, potom i iz Amerike. Da smo sve to zanemarili i nastavili investirati, brzo bismo bankrotirali. Tada su nadležna tijela kompanije jednoglasno donijela dobru odluku da se zaustavi ambiciozna modernizacija rafinerija i da se fokusiramo na proizvode europske kvalitete. To je smjer u kojem bi Ina trebala ići i ubuduće: optimirati kapacitete i fokusirati se na kvalitetu i učinkovitost. Naši sadašnji kapaciteti su preveliki u odnosu na potrebe regionalnog tržišta.
Smanjiti kapacitete znači zatvoriti rafineriju?
- Nisam to rekao. Ali moramo prilagoditi proizvodnju naših rafinerija da najbolje iskoristimo tržišnu situaciju.
Najveća razlika između MOL-a i Vlade je oko tumačenja upravljačkih prava: jeste li spremni promijeniti taj model ako se na sudu dokaže da su prava dobivena korupcijom?
- Ne mogu ulaziti u takve spekulacije. Za mene je bitno da kompanija posluje u skladu s hrvatskim propisima. Prije godinu i pol dana napravili smo određene modifikacije interne regulative i naš je stav da poslujemo u skladu s hrvatskim propisima. Prije su oba dioničara delegirala svoje predstavnike na izvršne pozicije, to nije bilo dobro iskustvo. Jako je važno u kompaniji ove veličine i na ovako kompetitivnom tržištu imati jedinstveni tim koji ide u istom smjeru.
Je li MOL-u prioritet sporazum s Vladom ili je jednako važna opcija i prodaja udjela nakon što je mađarska vlada dala zeleno svjetlo za prodaju Ine?
- Ne provodim puno vremena u Mađarskoj pa mi je teško komentirati odluke mađarske vlade. No, MOL ima upravni odbor koji je odgovoran svojim dioničarima. Osobno vjerujem da MOL ne bi želio prodati dionice Ine, nego želi postići dogovor s Vladom. I to ne zato što ne bi bilo drugih rješenja ili interesa, već zato što MOL nije slučajno investirao u Inu, zato što nas više stvari veže nego razdvaja.
Pravna bitka
Zašto je onda MOL angažirao Raiffeisen Consulting i predstavio ih ministru gospodarstva kao svoje zastupnike. Nije li to korak dalje prema prodaji?
- To što sam ja uvjeren da MOL ne želi prodati Inu i što sam fokusiran na postizanje dogovora ne znači da ne postoji određena obveza Upravnog odbora MOL-a prema dioničarima MOL-a u procjenjivanju raznih opcija te su neki od kolega u MOL-u vjerojatno sa savjetnicima angažirani na tome. Kada uložite, morate stalno pratiti investiciju, a želite i povrat na investiciju. Konačnu odluku donijet će Upravni odbor MOL-a.
S kime je MOL razgovarao do sada o prodaji svojeg udjela u Ini?
- Moja uloga nije da sudjelujem u takvim razgovorima. Ali vidim da je primarni fokus mojih kolega da se stvori okvir za rast Ine.
Imate li informacija o tome da Rosnjeft želi stvoriti regionalnu naftnu kompaniju od Ine i Petrola?
- Postoji povijesni dokaz da su Rusi bili zainteresirani za Inu 2003. Tada su, međutim, jedino MOL i OMV zadovoljili kriterije koje je tražila Vlada. Danas postoje razne poslovne grupacije koje gledaju na tržište regije u kojoj je MOL - Ina - Slovnaft najjača grupacija. Naravno da postoji interes i utrka za tržišni udio, ali i za moguće koncesije. Čitao sam o tom planu Rusa za Inu i Petrol, ali koliko ja poznajem ruske kompanije, uvjeren sam da one svoje strateške planove ne objavljuju po medijima. Možda je taj navodni dokument bio pripremljen negdje puno bliže, u regiji.
MOL je tužio Vladu, Vlada je tužila MOL: može li se u toj situaciji kvalitetno nastaviti pregovore o Ini?
- S pozicije kompanije gledano, nikada nije dobro ako su dioničari u pravnom sporu. Ali, izloženost i jednog i drugog dioničara rizicima je tolika da se moraju zaštititi i pravnim sredstvima. Na kraju uvijek dođe do dogovora, može se reći da su i pravni postupci način dolaska do dogovora. Najveću korist od pravnih bitaka imaju odvjetnici.
Predsjednik uprave MOL-a Hernadi nije želio doći na sud u Hrvatsku. No, sada je upravo počelo suđenje protiv njega u Budimpešti za istu stvar. Kako to komentirate?
- Nisam u položaju da to komentiram. Vjerujem da će se u transparentnom postupku dokazati da nije bilo nikakvih nepravilnosti u MOL-ovim postupcima.