Nisu znali što očekivati. Većina njih nikada nije bila puno dalje od svojeg sela ili gradića. Ako su išli na more, išli su uglavnom na Krim - na koji sada više nisu mogli ići, kako su im odrasli objasnili - a sada ih je autobus vozio prema Hrvatskoj, zemlji čiji su jezik mogli donekle razumjeti, za koju su čuli da je također bila u ratu, ali puno prije nego što su se oni rodili, te da je sada dio Europe, da je lijepa i ima divno more.
A onda se autobus počeo spuštati nakon tunela Sveti Rok i pružio se pogled na Jadran koji se ljeskao na suncu. Ushićenje, uzdasi, iznenađenje i oduševljenje koje je zavladalo autobusom, dječje iskreno, nenamješteno, prenulo je iz sna njihove odgajatelje koji putuju s njima, a organizatoru dolaska ukrajinske djece Ivici Piriću gotovo izv...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....