4. 6. četvrtak
Ivan:
Već sam deset dana “zaključan” u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Učim kemiju. To je najteži od svih ispita na ovogodišnjoj državnoj maturi. Vidim da je gradivo preopsežno. Kopirao sam stare ispite, dobar dio toga uopće nismo stigli odraditi. Mozak mi kuha od tolike količine informacija. Kemija je sutra. Odlučujem da danas ne idem nikamo, doma ću još jednom proći cijelu skriptu. Namjeravam upisati Medicinski fakultet koji ionako traži prijamni ispit pa se pitam čemu sve ovo. Pogotovo jer su pitanja složena tako da profesori sa sveučilišta ne bi znali odgovoriti na njih. Doista. Oni se specijaliziraju za jednu granu, a od nas se traži da znamo više od njih. Je li to normalno? Dakle, ako završiš kemiju i predaješ na tom fakultetu, moraš znati manje nego na državnoj maturi. Ha?
Ana:
U školi sam. Opet. Pripremam ispit iz politike i gospodarstva. Provodimo u školi po pet, šest sati, rješavamo stare zadatke s mature. Ostalo vrijeme provodim doma, učeći. Tako ću provesti iduća četiri dana. Shvaćam kako nemam baš nikakav društveni život. Matura mi je savršeno nebitna, idem studirati van i već sam položila prijamni. No, po hrvatskim zakonima, ako je nisam položila - kao da nisam završila srednju školu.
5. 6. petak
Ivan:
Dobro sam se naspavao. Pošao sam na ispit iz kemije s pretpostavkom da je sve ovo glupost. Dolazim u zgradu gimnazije, gdje u 9.00 treba početi prvi ispit državne mature. Kakva formalnost. Profesori koje znam četiri godine odjednom kao da su sišli s nekog drugog planeta. Hladnim glasom objašnjavaju kako upisati ime, otvoriti ispitne knjižice. Znači, sustav nas i njih tretira kao idiote. Barem smo ravnopravni... Dobro je, mislim kada otvaram knjižicu. Prvo pitanje, znam. Znači, idemo dalje, raditi. Ispunio sam knjižicu. Nakon 160 minuta izlazim iz zgrade i zovem prijatelje. Smijemo se tipfelerima u zadacima. Od nas se očekuje da znamo sve, a ispiti nisu ni lektorirani. Nije šala - mjerne jedinice su krivo postavljene, a to je ozbiljna stvar. Već vidim u kojem ovo smjeru ide, sve u vezi s maturom. Dolazim kući i rušim se u krevet.
6. 6. - 7. 6., subota i nedjelja
Ivan:
U utorak polažem biologiju. Fotokopirao sam sve dosadašnje ispite. Učim s prijateljicom koja želi upisati agronomiju. Njoj je ovo bitno, meni malo manje. No, ne idemo u istu školu i primjećujemo razlike. Njezini i moji profesori nisu jednako obradili gradivo. Mi smo radili nešto, oni to nisu radili. Pa škole uopće nemaju vremena odraditi sve zadano!
Komentiramo kako se zadaci s mature razlikuju od onih s prijamnih ispita na fakultetima - fakulteti traže razumijevanje, a matura štrebanje. Suludo. Još jedan vikend obilježen podacima. Uglavnom potpuno nepotrebnim podacima.
KOMPLETNE DNEVNIKE MATURANATA PROČITAJTE U NEDJELJNOM JUTARNJEM I SAZNAJTE ŠTO IM SE JOŠ SVE DOGODILO NA MATURI TE KOJE SU OCJENE DOBILI!
8. 6., ponedjeljak
Ana:
Opet prolazim kroz skriptu. Zadnji put. Što bude, bude. Shvaćam da mi u glavu više ništa ne stane. Odustajem. Ručam, odmaram. Još malo učim. Idem leći rano, oko 22 sata. Nema smisla. Okrećem se do 2 ujutro. Nije mi svejedno. Konačno uspijevam zaspati.
9.6., utorak
Ivan:
Biologija. Polažem biologiju. Nije mi presudna pa u nju ulazim pomalo turistički. Opet formalnosti. Osobna iskaznica, barkodovi na ispitnim knjižicama... Ovog puta pod manjim sam stresom pa primjećujem da je profesore strah. Ne žele da negdje zeznemo, na nekoj birokratskoj gluposti. Gledam ljude koji, poput mene, polažu ispit. Psihički su ubijeni.
Ana:
Budim se u 7. Ruke mi se tresu. Prvi ispit mature. Politika i gospodarstvo. Dolazim pred školu i vidim da je svima isto. Dajem osobnu iskaznicu. Kako je sve ovo formalno! Profesorica nešto govori, no malo je slušam. Pokušavam duboko disati kako bih se smirila. Tu je 60 pitanja. Pokušavam ih riješiti, no shvaćam da sam čak 15 ostavila prazno. Kako, ako sam rješavajući prošlogodišnje testove imala tek 3, 4 u koje nisam bila sigurna? Panika! Čekaj malo, od cijelog predmeta 80 posto pitanja je iz Ustava? Znači da baš ništa nisam radila nego samo naučila Ustav napamet odlično bih prošla... Besmisleno. Odjednom, prijatelju iz razreda počinje curiti krv iz nosa! Stres ga je dotukao! Strašno... Izlazim iz ispitne prostorije. Zovem mamu. “Ljubavi, kako je prošlo”. Nemam snage ništa joj reći. Jedva izgovaram - mama, dolazim, idem leći. Bacam se na kauč i nakon pet minuta spavam, toliko čvrsto da me mama ne može satima probuditi. Budim se, jedem nekoliko badema - prvi obrok danas - i odlazim u krevet...