Rano sam shvatila da ne volim meso. Ne paše mi okus. Čak mi ni soja ne paše jer ima okus sličan mesu.
Budimo realni, kod nas ne postoje žene koje žive od manekenstva, pa se ne mogu ni zvati manekenkama. Radila sam to jer sam to voljela, a ne radi novca. Više neću.
Zvali su me pauk
Dok sam studirala na Kineziološkom fakultetu, nikad nisam pala na ispitu. Nikad se nisam dovela u situaciju da ne naučim gradivo, jer sve što smo učili na fakultetu bilo mi je zanimljivo. Diplomirala sam i dva smjera na Poslovnom učilištu Eksperta.
Kad sam bila malena, zvali su me “pauk” jer sam bila sitna, mršava, a noge i ruke su mi bile jako dugačke. Prije me to pogađalo, ali onda mi je to postala jedna od najvećih prednosti.
Ne zamaram se svime što se o meni piše. Zar je bitno jesu li mi grudi ili nos prirodni, ili imam navlake na zubima?
Voditeljica emisije “Automotiv” nisam postala tek tako. Znala sam više o automobilima od prosječne osobe. Sad već znam obaviti sitne popravke na automobilu, poput mijenjanja žaruljice na svojoj “buhtlici”. Tako tepam svom Peugeotu 206 CC.
Sve je stvar pripreme
Fakultet koji sam izabrala za doktorski studij nešto je deseto, nema veze ni sa sportom ni s voditeljskim poslom. To sam željela upisati još dok sam bila djevojčica, ali do sada ti nisam imala prilike ostvariti.
U 12 godina, koliko sam se bavila mačevanjem, naučila sam se redu, radu i disciplini. Ostala mi je navika ranog ustajanja, a navečer rano idem na spavanje.
Nema kod mene par rakijica prije nego što trebam uživo pred kamerama i publikom odraditi voditeljski posao. Sve je stvar dobre pripreme i onda nema treme.
Jahala sam, igrala tenis, skijala, okušala sam se u sinkroniziranom plivanju i, naravno, mačevala. Uza sve to išla sa u glazbenu školu. Putujući na natjecanja, koja su trajala i po nekoliko tjedana, usavršila sam engleski i njemački.
Nikad u medijima nisam spomenula ni jednu mušku osobu u svom životu.
Ne postoje fotografije koje bi me kompromitirale. Mene nitko neće slikati kako mi, poput nekih manekenki, tijekom noćnog izlaska vire gaćice ili mi ispadaju grudi iz majice. I danas mi je žao što mi je prije dvije godine na reviji skliznula majica s ramena.
Nisam ni znala koliki sam perfekcionist dok nisam uletjela u glumu. Pristala sam na nagovor prijatelja. Bile su to epizodne uloge, dovoljno da shvatim kako nisam dovoljno dobra da se time profesionalno bavim.