Angela Merkel je loša retoričarka, političarka bez karizme i bez velikih vizija. Ali, Nijemci je vole. Vole je i oni koji ne vole njezinu stranku, CDU. Stoga i ne čudi da je čitava predibzorna kampanja kršćanskih demokrata bila zasnovana zapravo na samo jednom adutu - kancelarkinoj popularnosti.
Kada čovjek sluša Angelu Merkel, ne može se oteti dojmu da je savršeno svladala vještinu jako traženu za političara: nadugačko i naširoko govoriti, a ništa ne reći. To je u političkoj svakodnevici često vrlo korisno, ali ne uvijek i u predizbornoj utrci. U predizbornim kampanjama obično se traže jaki govori, upečatljivi naslovi, britki odgovori začinjeni humorom. Međutim, ne i u kampanji Angele Merkel. Njezina je taktika bila “ne talasaj”. U borbu za svoj treći mandat ušla je svjesna da joj za pobjedu treba samo solidno odigrana utakmica, bez kardinalnih pogreški i bez ozljeda. Nije morala driblati preko cijelog terena, niti zabijati golove škaricama. Rezultat je to načina vladanja zemljom koji ova 59-godišnja fizičarka, odrasla u bivšem DDR-u, njeguje već osam godina. Angela Merkel je žena koja se sa svojim političkim protivnicima - a nije joj ih ni u vlastitoj stranci manjkalo - nikada ne obračunava javno. Kad iza sebe ostavlja političke leševe, tragova krvi nema: neki stranački konkurenti tako su praktički preko noći nestali s političke pozornice i vratili se u svoje odvjetničke kancelarije, urede ili na savjetnička mjesta. Ta taktika ju je i dovela na vrh CDU-a i Njemačke. Njezina je karijera, naime, počela i dugo tekla prilično nespektakularno: slovila je za “Kohlovu malu” s istoka. U Kohlovoj eri u 1990-ima vodila je rubna ministarstva - za žene i djecu i okoliš. Danas mnogi analitičari kažu da je za njezin uspjeh bilo ključno baš to što ju je konkurencija u vlastitoj stranci podcijenila.
Mudro čeka u pastelnom sakou
Angela Merkel se, za razliku od svog prethodnika, socijaldemokrata Gerharda Schrödera, nikad ne gura pred kamere da bi komentirala neku temu koja polarizira cijelu zemlju. Ona mudro šuti - i čeka. Obično se prašina slegne prije nego što kancelarka u jednom od svojih XXL sakoa pastelnih boja izađe iz sigurnog zaklona. A što čovjek manje izlazi iz zaklona, to je manja vjerojatnost da ga koji metak pogodi.
To ima još jedan pozitivan efekt: Nijemci vjeruju da Angela Merkel u svom uredu vrijedno radi i da ne trati vrijeme po raznim medijski eksponiranim manifestacijama. Osim toga, statistike govore umjesto nje: Njemačka, za razliku od većine ostalih članica Europske unije, ne muči muku s nezaposlenošću. Dapače, nedostaje joj radne snage. Njemačko gospodarstvo stoji na čvrstim stupovima koje ni kriza koja već nekoliko godina potresa eurozonu nije uspjela poljuljati. I u Bruxellesu se gotovo sa strahopoštovanjem sluša što Angela Merkel ima reći. Ukratko, Njemačkoj jako dobro ide pod Angelom Merkel. Nije stoga nikakvo čudo da bi je, prema najaktualnijim anketama, 53 posto njemačkoga građanstva rado vidjelo na čelu Njemačke i u trećem mandatu.
Život miran, tih
Angela Merkel stoga nije morala navući ni posebno tvrde rukavice za predizborni okršaj sa svojim izazivačem, Peerom Steinbrückom. Gotovo komičan bio je jedini izravan televizijski duel između kancelarskih kandidata. Steinbrück je tu i tamo bockao svoju nekadašnju šeficu, a ona mu se samo smiješila - ponekad malo kiselije, ponekad dobrohotno, a ponekad gotovo majčinski. Merkel i Steinbrück se dobro poznaju.
Kandidat socijaldemokrata koji želi na izborima 22. rujna svrgnuti demokršćansku kancelarku bio je četiri godine njezin ministar financija u velikoj koaliciji (od 2005. do 2009.). Nije ovoga puta u predizbornoj borbi bilo udaraca ispod pojasa, nije bilo oštrih, osobnih napada, izvlačenja prljavog rublja - a Merkel je na ruku išlo i to što nije bilo ni spornih tema koje bi polarizirale birače. Moglo bi se reći da u Njemačkoj trenutno oko svih velikih tema zapravo vlada politički konsenzus između vlade i oporbe - jedinstvo vlada i kad je riječ o stavu Njemačke prema ratu u Siriji, i o europskoj politici, po pitanju eura, kao i energetske politike... Stoga i ne čudi da većina Nijemaca želi veliku koaliciju CDU-a i SPD-a s Angelom Merkel na čelu. I, da, glavna tema u medijima nakon jedinog televizijskog okršaja između Merkel i Steinbrücka bila je kancelarkina ogrlica - u bojama njemačke zastave.
Tu i tamo se i taktičarki Merkel omakne greškica, ali birači joj to ne zamjere pretjerano. U njihovim očima ona je dosadna menadžerica koja pošteno obavlja posao. A to u današnje vrijeme, kad je o političarima riječ, nije malo. Osim toga, naklonjeni su joj i birači koji su po svjetonazoru bliži ljevici jer je puno manje konzervativna od demokršćanskih prethodnika: ne rogobori protiv stranaca, rado vidi žene na funkcijama, okrenula je leđa atomskoj energiji… Privatno vodi život “miran, tih”, bez djece, njezin suprug se rijetko pojavljuje u javnosti, a malotko zna da je prije njega, 70-ih, već imala jedan brak. Sve to se Nijemcima sviđa. I zato je CDU-u bilo dovoljno po Njemačkoj nalijepiti izborne plakate s velikom slikom Angele Merkel u jednom od njezinih sakoa, s jednom iz kolekcije njezinih ogrlica te ispod napisati: “KANCELARKA za Njemačku”
(...)