Zakonska regulativa, kazneno postupovna, ali i ona koja proizlazi iz zakona o policiji, također i Kazneni zakon, čine osnovne “alate” koji će kriminalističkoj kombinatorici dati podršku za uspješan rad na suzbijanju kako transnacionalnog organiziranog kriminala koji se veže uz zloporabu droga, tako i na redukciji domaćeg “narkotržišta”. Nažalost, događa se u praksi da zakonodavac i ne razmišlja o ovlastima i postupcima policije, pa zakonskom regulativom “zatupiti oštricu” policijskog djelovanja, a time može dovesti u pitanje učinkovitost borbe protiv kriminala. Česte izmjene zakona nisu uvijek dobre, i nije dobro za kontinuitet rada kategorički odbacivati sve ono “staro” i donositi novo. Fenomenologije kriminala, pojava novih oblika droga, naravno, diktirat će i promjene u politici suzbijanja kriminala, a time i u izmjenama zakona.
Policija se u postupanju drži formalističkih principa. To bi u kontekstu suzbijanja droga-kriminala značilo da će nakon zapljene droge (prema novom KZ-u i tvari zabranjenih u sportu) i uhićenja, i nakon provedenog policijsko izvidnog istraživanja, podnijeti odgovarajuću prijavu nadležnom pravosudnom tijelu. Moguće izmjene Kaznenog zakona, koje bi posjedovanje droge za osobnu uporabu stavile u zonu prekršajne odgovornosti, izmijenile bi sliku u godišnjim statističkim pokazateljima aktivnosti policije u vezi sa suzbijanjem droga i tvari zabranjenih u sportu. Međutim, treba uzeti u obzir da nije ključno mjerilo rada policije samo podnošenje kaznenih prijava. Važni pokazatelji rada na tom području jesu broj zapljena droga, bez obzira na količinu, kao i broj podnesenih prekršajnih prijedloga, bez obzira radilo se o posjedovanju droga, konzumiranju na javnom mjestu ili prometu.
Kad se govori u prebacivanju odgovornosti za posjedovanje droga iz kaznene u zonu prekršaja, svakako će se i formalno “rasteretiti” državno odvjetništvo i sudovi . Međutim, to neće imati značajan utjecaj na policijsko postupanje. Ne treba zaboraviti da kod pronalaska i zapljene bilo koje količine droge treba provesti cijeli niz policijskih istraživanja i radnji, od uhićenja, intervjua, vještačenja, pretraga… tako da nakon dovršetka u principu i nije toliko bitno kakva će se prijava podnositi.
Stvari su u svakom slučaju jasne, kad netko ilegalno posjeduje drogu, sigurno je da je nije kupio ili nabavio legalno, što otvara kriminalističko pitanje o izvoru i nabavi. Slijedom toga, same izmjene Kaznenog zakona u tom smislu i dalje će tražiti pojačanu aktivnost policijskog sustava na redukciji ilegalne manipulacije drogama i tvarima zabranjenim u sportu. Kad je riječ o izmjenama KZ-a, u tom smislu, prekršajni postupak sigurno će biti brži i učinkovitiji. Prema dosadašnjoj situaciji, nerijetko se događalo da je tijekom kaznenog postupka počinitelj bio na slobodi i nastavio s kriminalnim djelovanjem. Prekršajna sankcija ili mjera sigurno će biti djelotvornija i brža pa će i u tom smislu maknuti s “ceste” onog koji se zatekne u posjedu za osobno konzumiranje.