Umirovljena pukovnica HV-a Dunja Zloić Gotovina (50), nakon 11 i pol godina, ili više od 4000 dana, u petak 16. studenoga, ponovno je u potpunosti slobodno mogla zagrliti svoga muža. Mali Ante Gotovina (15), sada više i ne tako mali, tatu je posljednji put slobodnog vidio u srpnju 2001., kada su mu bile tek četiri godine.
Ovaj petak Dunja i mali Ante doživjeli su nezamislivu eksploziju emocija, jer još večer prije, poučeni brojnim negativnim iskustvima iz svih prijašnjih godina, nisu mogli ni sanjati da će se dogoditi najbolji mogući scenarij, da će Ante biti u Hrvatskoj.
GENERALOV ODVJETNIČKI TIM: Percepcija o Gotovini počela se mijenjati kada je Mišetić angažirao Grega Kehoea
Svih tih 11 i pol godina Dunja Zloić Gotovina pokazala je što znači biti vjerna žena. I to žena najslavnijeg hrvatskog generala. Uvijek je bila smirena, dostojanstvena, samozatajna, snažna. Nikada - pa ni kada joj je bilo najteže - nije se žalila. Nikada nije dala nijednu izjavu za medije.
Život Dunje Gotovine teško bi se mogao pretočiti u kakav zanimljivi filmski scenarij, pun urotničkih sastanaka s nekoć najmoćnijim ljudima u zemlji, iako je vjerojatno i toga bilo. No, ona je prije svega vodila život samohrane majke, pun niza običnih, svakodnevnih obaveza. Svakoga jutra sina je vodila u školu, vraćala se doma, zatim je poslijepodne odlazila po njega i nekoliko puta tjedno odvozila ga na sportske aktivnosti, sa sinom ili sama odlazila u kupnju u obližnju kvartovsku trgovinu ili na tržnicu na Kvatriću.
Sve to vrijeme, osim tek nekoliko mjeseci, nije radila - jer joj to nisu dali političari. Samo je tijekom dva ili tri mjeseca 2004., od kolovoza do prosinca, odlazila na posao u Vojno učilište “Petar Zrinski” na Črnomercu, u Upravu za međunarodnu vojnu suradnju (tzv. Uprava J-5).
Naime, 1997. otišla je na porodiljni dopust, a kada se 1999. vratila na posao, dobila je status neraspoređenog djelatnog časnika HV-a, što joj je potpisao tadašnji ministar i obiteljski prijatelj Andrija Hebrang. Prema zakonu, djelatnici MORH-a u statusu neraspoređenih mogu biti najdulje šest mjeseci, no ministrima u Račanovoj Vladi, Ivici Radošu i Željki Antunović, lakše je bilo taj status produživati joj svakih šest mjeseci i tako rješavati u to vrijeme veliki politički problem. Kada je krajem 2003. HDZ ponovno došao na vlast, za njen slučaj ponovno se zauzeo Andrija Hebrang, tada u funkciji ministra zdravstva, te ju je do kolovoza 2004. uspio vratiti na posao. No, vjerojatno zbog pritisaka međunarodne zajednice, ministar obrane Berislav Rončević već u listopadu 2004. ju je umirovio. Kasnije se uspostavilo da je to učinjeno protuzakonito, pa je ona pokrenula upravni spor te je ponovno umirovljena u listopadu 2005., tada u skladu sa zakonskim propisima.
Dunja Gotovina čitavo to vrijeme nije pokazivala nikakve političke ambicije, nije posjećivale udruge, skupove, mitinge, a možda je svega dva ili tri puta bila na nekom estradnom koncertu i jednom na Zadarskom festivalu.
Kako nije radila, osim dnevnih obiteljskih obaveza, Dunja Zloić Gotovina često je odlazila do odvjetničkog ureda tima generala Gotovine u Savskoj cesti, u prostorije tvrtke Mediteran union tuneli Ljube Grepe i Ante Rose, te se sastajala s televizijskom urednicom i novinarkom Vesnom Karuzom-Podgorelec i članovima njene obitelji, s kojim Ante Gotovina ima danas 18-godišnju kćer Anu. Dunja Zloić Gotovina trudila se da njezin sin Ante s Anom održava pravi odnos brata i sestre.
Od srpnja 2001. i bijega Ante Gotovine iz Hrvatske, čini se kako se njegova žena gotovo isključivo kretala u krugovima obitelji i prijatelja svoga supruga. Iz dostupnih podataka čak bi se mogao steći dojam kako je bila u mnogo prisnijim odnosima s članovima obitelji Gotovina, posebno obitelji svoga šogora Bore Gotovine, nego sa svojom vlastitom obitelji. Iznimka je dio njezine obitelji koji živi u Zagrebu, s kojima je u čestim kontaktima, a od kojih je javnosti najpoznatiji njezin ujak, nedavno osuđeni sudac Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Bariša Gašpar.
Dunja Gotovina sa sinom Antom, veoma je često, i to ne samo ljeti, boravila u svojoj novoj obiteljskoj kući u Pakoštanima, u čijoj blizini je i kuća obitelji mlađeg brata njezina supruga Bore Gotovine, a vrlo je rijetko posjećivala roditelje u Njemačkoj. Kada je bila u Antinom rodnom mjestu, činilo se da se osjeća potpuno zaštićeno, pa je ljeti, koliko je u takvim okolnostima mogla, uživala u kupanju i sunčanju, radu oko kuće ili ispijajući kave u mjesnim kafićima Gabre i La Mar.