Prosječni stanovnik Europske unije godišnje zarađuje gotovo 23.000 eura, živi u dvočlanom kućanstvu i četverosobnom stanu, a u proteklih deset godina cijene usluga i dobara porasle su mu 18 posto.
Međutim, prosječni stanovnik Europske unije ne postoji. To je tek statistička kategorija, a posljednja analiza Europske komisije pokazuje kako se unutar Unije doista živi: u Bugarskoj, primjerice, osam puta lošije nego u Nizozemskoj. Iako su i jedni i drugi - građani Europske unije.
Posljednja studija Europske komisije i Eurostata analizira, pak, cijene konkretnih 198 proizvoda i usluga u 20 država EU. Razlike koje građani pojedinih država plaćaju za istu vrstu proizvoda ogromne su i ne slijede uvijek standard tih država, odnosno njihova prosječna primanja. Hrvati će, primjerice, kilogram bijelog brašna platiti više nego Mađari, Česi, Poljaci, Slovaci pa čak i Nizozemci.
Razlike u uslugama
Posebno su, pak, velike razlike u cijenama usluga, daleko veće nego kod proizvoda. Dok će Rumunjke prosječno žensko šišanje platiti 7,58 eura, Austrijanke će tu uslugu platiti čak 47,25 eura, ili više nego šest puta više. Dvoje putnika će taksi prijevoz od pet kilometara u u Bugarskoj platiti 2,30 eura, a u Nizozemskoj čak 17,30 eura, što je čak 7,5 puta više. Slično je i s nizom ostalih usluga. Uslugama se ne trguje kao što je to u slučaju različitih proizvoda koje je moguće puno lakše izvesti na druga tržišta, i to najčešće dovodi do više razine cijena i većih razlika između pojedinih tržišta. Pokazuju to analize detaljnih prosječnih cijena 198 proizvoda i usluga koje su objavili Europska komisija i Eurostat. Riječ je o indikativnom pokazatelju cijena koji se razlikuje od niza statističkih pokazatelja Eurostata koji pokazuju kupovnu moć, inflaciju i prosječnu potrošnju.
Kliknite na fotografiju za veći prikaz infografike
Kad je riječ o Hrvatskoj, potrošači proizvode i usluge u pravilu plaćaju skuplje u odnosu na većinu usporedivih zemalja i najčešće smo odmah iza razvijenih tržišta s najvećom kupovnom moći. Potvrđuje to i analiza cijena Europske komisije. Hrvatski kupci će, primjerice, cijelo pile platiti 3,09 eura što je iza Nizozemske, Velike Britanije, Belgije, Italije i Austrije, dakle razvijenih tržišta s većom kupovnom moći. Hrvati i bijeli kruh plaćaju skuplje od kupaca u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj. Slično je i s mesom, margarinom i tjesteninom. Tek u ponekim kategorijama kao što je litra svježeg mlijeka, Hrvatska je skuplja samo od Poljske. S dolaskom diskontera i nadmetanjem velikih trgovaca za kupce, činjenica jest da su cijene posljednjih nekoliko godina donekle pale. Međutim, statističke analize pokazuju da je u usporedbi s drugim zemljama EU razina cijena i dalje visoka u odnosu na tržište i kupovnu moć.
Brojne barijere
- Budući da je razina konkurencije na tržištima niska, a hrvatska fiskalna politika takva da oporezuje dohodak od rada i potrošnju, dolazimo do toga da Hrvatska ima visoku razinu prosječnih plaća mjerenu u eurima, a onda potrošači s tim plaćama ne mogu kupiti gotovo ništa zbog visokih cijena - ističe Josip Tica, izvanredni profesor na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
Jedan od razloga visokih cijena je i stopa PDV-a od čak 25 posto, međutim ona i dalje nije najviša u Europskoj uniji pa je tek jedan od čimbenika koji uvjetuju visoku razinu cijena. Prema analizi Tice, visoke cijene povezane su i s brojnim barijerama koje priječe ulazak konkurencije na tržište, a među kojima su i nefunkcioniranje pravnog sustava i javne uprave. U situaciji kada u brojnim sektorima postoje prepreke za ulazak na tržište i cijene su veće, kao što je to slučaj kod taksi usluga, usluge stanovanja, komunalija.
Tako je, primjerice, hrvatsko tržište električne energije liberalizirano tek prije dvije godine pa su kupci dobili priliku birati opskrbljivača. Jedna je analiza prije nekoliko godina pokazala da su potrošači na razini EU mogli ukupno uštedjeti čak 13 milijardi eura samo da su birali najjeftinijeg dobavljača električne energije na tržištu. Upravo zbog toga - da bi potrošači na konkretnim tržištima imali što veći izbor i pritom razumjeli ponudu i svoja prava - iz Europske komisije ističu da je važno identificirati sektore i tržišta na kojima potrošači imaju nisku ponudu proizvoda i usluga, niski potrošački optimizam i premalu konkurenciju koja definira tržište.
Skupa hrana
Nužna je i edukacija kupaca jer je u jednom istraživanju samo jedan od 50 ispitanih kupaca uspio riješiti jednostavan aritmetički zadatak koji bi se mogao naći pred njim kada kao potrošač treba donijeti odluku. Analize kao što su detaljna razina prosječnih cijena, za razliku od pokazatelja o inflaciji, Europska komisija koristi za donošenje niza politika s ciljem zaštite potrošača.
Hrvati samo na hranu troše četvrtinu ukupnih izdataka, i još trećinu na troškove stanovanja, što je jedan od najboljih pokazatelja životnog standarda, jer uz takvu strukturu troškova teško mogu trošiti na restorane, kulturu, dodatno obrazovanje i ostale troškove koji ne spadaju u osnovne životne troškove. Kupovna moć hrvatskih građana jedva premašuje polovicu kupovne moći prosječnog stanovnika Europske unije - mogu si kupiti tek 59 posto dobara i usluga u odnosu na prosjek EU.
Kliknite na fotografiju za veći prikaz infografike
Lošiju kupovnu moć imaju tek Bugari (45 posto prosjeka EU) te Rumunji (54 posto), dok su na drugoj strani ljestvice stanovnici Luksemburga, koji si mogu priuštiti dva i pol puta više od prosjeka EU.
Kupovna moć Slovenaca je na 83 posto prosjeka Unije, a u ostalim državama, nekadašnjim republikama bivše Jugoslavije, situacija je bitno lošija nego u Hrvatskoj. Najlošije stoji Bosna i Hercegovina, s kupovnom moći na 28 posto prosjeka Unije, dok si građani Srbije, Makedonije i Crne Gore mogu priuštiti između 35 i 39 posto onoga što si priušti prosječan stanovnik EU.
Hrvatska kupovna moć najviša je bila 2008. godine, kad je iznosila 64 posto prosjeka EU. Tijekom dugotrajne krize ona je padala, te je 2014. godine pala na 59 posto.