ZAGREB - Steve Jobs mirno je uklizio u tunel stroja za CT. U listopadu 2003. bilo je točno šest godina otkako se nije pošteno naspavao. Bilo je to sjajnih šest godina. Preživio je izbacivanje iz Applea, pokrenuo je novu firmu NeXT, kupio Pixar, pokorio Hollywood crtićima, vratio se u Apple i za godinu dana ga digao s ruba bankrota. Njegov novi iMac bio je hit, diskografska industrija još je pokušavala shvatiti što ju je snašlo s iPodom, a Jobs je već otvorio iTunes Store i prodao milijun pjesama u prvom tjednu. U rukavu je još imao ideju za iPad, iCloud i MacBookAir. Sve je došlo na njegovo. Mogao je ubaciti u veću brzinu.
U kasnijim razgovorima sa svojim biografom Walterom Isaacsonom, Jobs je nagađao da mu je zdravlje uništila brutalna 1997. godina kada je istovremeno vodio Apple i Pixar, dobio kamence na bubrezima i dolazio kući tako iscrpljen da nije mogao govoriti.
U tom trenutku, u listopadu 2003., samo se dosađivao dok su mu snimali bubrege i mokraćovode. Na pregled ga je natjerala njegova urologinja. Nije bio pet godina. Bubrezi su bili dobro. Ali radiolog je vidio sjenu na gušterači. Snimka je bila zabrinjavajuća ali Jobs nije otišao na pretrage gušterače. Naprosto je sve ignorirao. Bila je to tipična Jobsova reakcija, njegovi su je prijatelji, nekad posprdno nekad s divljenjem, nazvali “polje iskrivljene stvarnosti”. Jobs je bio uvjeren da je otkrio tajnu svemira. “Odmalena vas uvjere da je svijet takav kakav jest. Možete živjeti, oženiti se, uštedjeti nešto novca, ali svijet će ostati kakav jest, to je stvarnost. Prava istina je da ga možete oblikovati kao glinu. Čim nešto napravite, negdje se nešto dogodi. Kad to shvatite, mijenjat ćete stvarnost kako budete htjeli.”
Jobs je taj zakon provodio doslovno. Kad bi naišao na prepreku zainatio bi se mimo svake logike i ne bi popuštao. Sve oko njega moralo se predati i prilagoditi njegovoj volji. Tako je natjerao inženjere da naprave Apple II za šest mjeseci. I nakon što je DNK test pokazao da je otac djevojčice Lise rođene iz njegove veze s Chrisann Brennan, još je mjesecima tvrdio da mu ona nije kći. Uvjerio je konkurente IBM da svom dizajneru, slavnom Paulu Randu, dopuste da napravi cijeli vizualni imidž njegovoj tvrtki NeXT.
Natjerao je Pixar, čistu softversku firmu, da se potpuno posveti crtićima. Nije imao nikakvog razloga misliti da će sjena na gušterači odoljeti njegovom poricanju. Ali biologija nije tehnologija. Nešto u glasu njegove urologinje potaknulo je Jobsa da ipak ode na pregled gušterače. Nakon liječničkog kolegija pozvali su ga da mu kažu da ima tumor. Jobs je slušao u nevjerici. Jedan mu je liječnik rekao da sredi sve poslove jer mu preostaje još nekoliko mjeseci života. Za nekoliko sati ležao je šokiran dok su mu gurali endoskop u grlo i zabijali iglu u gušteraču. Kad je stigao nalaz biopsije liječnici su odahnuli. Nisu oboljele stanice gušterače, taj bi ga rak pojeo začas, kao Patricka Swayzea. Jobs je imao neuroendokrini tumor, oboljele su stanice zadužene za proizvodnju inzulina i glukagona, hormona za regulaciju razine šećera u krvi, razmještene oko gušterače. Taj je rak rjeđi, ali se i sporije širi. Činilo se da je Jobsov otkriven vrlo rano pa se mogao izvaditi na vrijeme.
***
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG