ZAGREB - Dogodilo se to u studenome 2008. godine. Tekla je peta godina otkako je mađarska naftna kompanija MOL stekla 25 posto vlasništva i postala “strateški partner” u hrvatskoj naftnoj kompaniji INA-i. Nekim ključnim odredbama dioničarskog ugovora MOL-a i hrvatske Vlade istjecala je valjanost pa su dva partnera vodila teške i mučne pregovore o sklapanju novog ugovora.
Na ljeto te godine MOL je dao javnu ponudu za sve dionice INA-e i postao njezin najveći vlasnik, a poseban naboj pregovorima davala je činenica da se INA te godine našla pred bankrotom.
Na čelu hrvatskog tima za pregovore s MOL-om bio je Damir Polančec, potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo.
Jednoga točno neutvrđenog dana na točno neutvrđenom mjestu, nakon cjelodnevnog nadmudrivanja i natezanja, Polančec i glavni direktor MOL-a Zsolt Tamás Hernádi sjedili su udobno zavaljeni u naslonjače i pijuckali kavu.
Odjednom je Polančec, ležerno i kao usput, otvorio jednu sasvim drugu temu:
“Slušajte, Zsolt, znam da MOL ima velikog iskustva u obrani od neprijateljskog preuzimanja...”, rekao je Polančec ciljajući na MOL-ove probleme s Rusima. “Možda biste vi mogli pomoći mojoj Podravki. Ona ima jednu veliku kreditnu obvezu prema Merrill Lynchu radi obrane od pokušaja neprijateljskog preuzimanja, a Merrill Lynch ne može nastaviti s financiranjem Podravke. Tako se Podravka našla u teškoj situaciji. Na financijskom tržištu došlo je do velikih promjena i Podravki bi trebala savjetodavna pomoć.”
“Proučit ćemo to pitanje”, odgovorio je Hernádi. “Bilo bi najbolje da nazovete mog suradnika Ábela Galácza, izvolite telefonski broj. A tko će nazvati Galácza?”
Polančec: “Nazvat će ga gospodin Šestak, Podravkin direktor.”
Hernádi je Šestakovo ime zapisao na papirić koji je kasnije dao Galáczu. Sam Hernádi se susreo sa Šestakom i financijskim direktorom Podravke Josipom Pavlovićem početkom 2009., u sjedištu MOL-a u Budimpešti.
Šestak je stajao u hodniku s Hernádijevim kolegama pa je šef MOL-a prišao kako bi se rukovali. Predstavili su ih međusobno.
“Vode li se pregovori?” pitao je Hernádi.
“Vode se”, odgovorio je Šestak.
Sve je to Zsolt Tamás Hernádi doslovno tako 14. lipnja 2010. u 14 sati i 00 minuta u Budimpešti, u prostorijama mađarskog Nacionalnog ureda za vođenje istraga, u prisutnosti policijskog pukovnika Lászla Tótha i policijskog glavnog stožernog narednika Zoltána Trappa, uz pomoć tumača Ferenca Apróa, ispričao hrvatskim tužiteljicama, zamjenicama ravnatelja Uskoka Tamari Laptoš i Mariji Vučko. I dok je Polančecova verzija priče o tome kako se Podravka kod MOL-a i mađarske banke OTP zadužila za 34,2 milijuna eura naširoko publicirana, iskazi mađarskih svjedoka ostali su hrvatskoj javnosti nepoznati. A možda baš oni kriju rješenje zagonetke zašto Podravka i nakon raspleta čitave priče još uvijek duguje Mađarima 11,585.277,39 eura koje je njezina nova Uprava ovog tjedna odbila platiti.
Evo kako priča teče dalje:
“Meni se predsjednik Uprave Podravke g. Šestak obratio telefonski”, ispričao je istražiteljicama Ábel Galácz, MOL-ov direktor za razvoj poslovanja. “Predstavio se, rekao je tko je, i zatražio susret.”
“Do toga je došlo nakon što me nekoliko tjedana prije predsjednik g. Hernádi obavijestio da mogu očekivati jedan takav poziv iz Podravke. Od predsjednika Hernádija dobio sam informaciju da je i Podravka protiv jednog pokušaja neprijateljskog preuzimanja izradila nekakvu financijsku strukturu te da im je s tim u svezi potrebna nekakva pomoć, savjeti, te da stoga traže susret.”
Galácz je nastavio: “ Josipa Pavlovića predstavio mi je g. Šestak na jednom od naših prvih sastanaka.
To se dogodilo negdje pred kraj 2008. Od tog trenutka između Podravke i MOL-a vodilo se usuglašavanje s većim ili manjim prekidima. Ta su se usuglašavanja cijelo vrijeme obavljala s g. Šestakom i g. Pavlovićem.
Krajem veljače 2009. uključio se i odvjetnik Zoran Marković, kao pravni zastupnik Podravke i tvrtke Fima Ami, te su se suštinski pregovori vodili od kraja veljače do kraja ožujka 2009., a na njima su, koliko se sjećam, s hrvatske strane sudjelovali samo Marković, Šestak i Pavlović. Nakon toga krajem ožujka 2009. godine došlo je do zaključivanja transakcije, kada smo potpisali ugovore.
U MOL-u su najprije razmatrali mogućnost da novac Podravki za isplatu obveza prema Merrill Lynchu posudi neka MOL-ova off-shore tvrtka. No našli su ipak bolje rješenje.
(...)