Željka Mavrovića poznajem gotovo 20 godina. Opisivao sam i gledao najvažnije trenutke njegove boksačke karijere, dolazio u njegov dom i upoznao njegovu obitelj.
S vremenom sam ga prestao percipirati kao sportaša i na svoje osobno zadovoljstvo prešao prema njemu onu distancu koju svaki novinar mora održavati kako bi ostao objektivan. Postali smo bliski, možda ne baš prijatelji, ali odlični poznanici svakako. Zato mu se u ovom razgovoru i obraćam kao prijatelju.
I ja sam odavno prestao vjerovati da će se, baš kao i gotovo svaki istinski boksački šampion u posljednjih stotinjak godina, jednoga dana vratiti u ring. Viđali smo se relativno često, ali Željko je godinama vodio neke sasvim drukčije bitke. Mislio sam da je ekološka poljoprivreda njegova jedina životna preokupacija sve...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....