Znao sam gdjekad o blagdanima hodati poslije podne po Nevskom prospektu i šetati sunčanom stranom. To jest, nisam se tuda nikako šetao, nego trpio nebrojene muke, poniženja i razlivenu žuč; ali to mi je zacijelo i trebalo. Na najružniji sam se način provlačio između prolaznika, neprestano izmičući s puta sad generalima, sad kavalergardijskim i husarskim časnicima, sad gospođama; osjećao sam u tim časovima grčevite boli u srcu i vrućinu na leđima kad bih se samo sjetio kako mi je jadna odjeća, kako je jadna i bijedna bila moja figura koja se onuda pokušavala provući. (Zapisi iz podzemlja, Dostojevski)
Da pješacima nije u prometu lako, doista nije ništa novo, no teško bismo mogli reći da se ikakvi napori ulažu u to da se taj promet po nogostupu učini humanijim. Često č...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....