Luksuzna vila na zagrebačkom Gornjem Prekrižju je prodana. Pripadala je tvrtki Tido d.o.o. povezanoj s Gorankom Fižulićem. Iz nje je stvorio Magmu d.d. Nekadašnji ministar gospodarstva i uspješan poduzetnik u krizi je doživio poslovni krah.
U četvrtak očekuje okončanje Magmine predstečajne nagodbe.
Fižuliću su vjerovnici odlučili dati još jednu šansu.
“U petak će moja odgovornost biti veća nego danas. Jer stvorit će se pravni okvir da realiziram sve što sam obećao”, kaže Fižulić.
Vila je prodana potkraj prošle godine.
Fižulić ju je prebolio.
“Na njoj je bilo založno pravo jedne od poslovnih banaka, te je ista iskoristila svoje razlučno pravo u postupku nagodbe”, objašnjava.
Sjedimo u kafiću u jednom zagrebačkom shopping centru.
Stol je napunio uzorcima koje je sam isprintao na 3D printeru.
Prometni znakovi, robot, pola ženskog tijela, igračke…
U tim proizvodima traži izlaz iz dugova od nekoliko stotina milijuna kuna koje se stvorila Magma d.d.
Ne uspije li: može izgubiti i osobnu imovinu, a vjerovnici potraživanja.
“Osobno sam jamac jednoj od poslovnih banaka za obveze koje Magma d.d. ima prema toj banci, u slučaju neuspjeha nagodbe izgubit ću preostalu imovinu”, dodaje.
Predstečajna je usuglašena pred Financijskom agencijom, preostaje tek da se postupak okonča na sudu.
Na fotografiji: Igračke koje je isprintao 3D printer koji će prodavati tvrtka Magma
Za jedan od Magminih kredita jamčio je i obiteljskom kućom u Jurjevskoj, koju je u međuvremenu prepisao na kćer.
“Kad dionica Magme d.d. dosegne vrijednost od deset kuna, svi vjerovnici u cijelosti će namiriti svoje tražbine, zajedno s kamatama.”
Odlučio je pokrenuti i novu tvrtku.
Tvrtku Planatak d.o.o. koja kao djelatnost ima prijavljeno iznajmljivanje i davanje u zakup plovnih prijevoznih sredstava, registrirao je 2013. Tvrtku je osnovao, kaže, u slučaju da sve propadne. Pitam ga posjeduje li još brod, pa je li tvrtku osnovao kako bi ga davao u najam. Kaže da je brod još davno ‘otišao’, pa da ga više nema.
Fižulićev se život od Magmine propasti posve izokrenuo.
Supružnici Biserka i Goranko Fižulić nekad su slovili za jedan od najbogatijih zagrebačkih parova. Zajedno su još od srednje škole.
Prije privatnog biznisa radili su u državnom sektoru: Biserka je u srednjoj školi predavala njemački i engleski, a Goranko se nakon Građevinskog fakulteta zaposlio u nekim građevinskim tvrtkama.
Prva je u privatnike krenula Biserka.
Pokrenula je proizvodnju sklopivih banana-čamaca prema njemačkoj licenciji, dok se Goranko pridružio firmi njezina oca - izradi gumenih brtvila.
Ali čim je privatnicima bio dopušten uvoz, u studenom 1989. osnovali su Magmu te otvorili trgovine igračaka Turbo limač. Uslijedilo je otvaranje trgovine sportske opreme i sportskih rekvizita Turbo sport te modnih trgovina Magma.
Stalno su širili ponudu te su stvorili i vlastitu liniju odjeće. Biserka je bila predsjednica nadzornog odbora Magme, a Goranko predsjednik uprave.
U jednom trenutku Magmu se procjenjivalo na 150 milijuna eura.
Fižulići su hodali u brendiranoj odijeći, vozili skupe automobile, hvalili se satovima, nakitom, svako ljeto su jedrili, Magminim brodom obilazili su i svijet, snimali kolekcije na Kanarima i na Karibima, na Fidžiju…
Sve do krize: kad se sve urušilo.
Radnici mjesecima nisu dobivali plaće, dugovi su se počeli nagomilavati, porezi, doprinosi…
Magma d.d. utopila se u milijunskim dugovima.
Ali Fižulić kad se uspinjao, kaže, nije gledao dolje, nije gledao tko ga prati.
“U ljudskoj je prirodi da trče za vama kad vam ide, a okreću glavu kad padate. Oni koji su nekad dizali slušalicu prije nego što sam ih nazvao, danas se ne javljaju”, priča.
No, pomirio se s tim.
Opisuje mi susret s nekadašnjim bankarom, danas čovjekom na nekoj visokoj funkciji, na kojeg je slučajno ovih dana naletio na aerodromu.
Nekad bi, kad bi se sreli, popili kavu, srdačno porazgovarali.
Danas se Fižuliću čini da sugovornik kao da gleda zrak dok s njim razmjenjuje tri uobičajene rečenice.
“Ne može mi trenutno pomoć, a ne mogu ni ja njemu ništa napraviti, dakle nije zbog nelagode jer ga tražim neku uslugu, nego je njemu nelagoda jer mora sa mnom uopće razgovarati…” kaže.
Nestali su mnogi. Većinom oni uspješni, koji su i danas na visokim funkcijama.
Fižulić kaže da su mnogi zaboravili da je nekad i sam bio na funkcijama, a potisnuli su u zaborav dobre stvari, pa i usluge, koje je za neke od njih učinio.
“U politici je uobičajeno da i pripadnici istih opcija rade jedan drugom o glavi, ali sam uvijek vjerovao da se u poslu međuljudski odnosi mogu graditi i zadržati i onda kada su poslovi konkurentski, a tržišna utakmica nemilosrdna.”
Ali samuvjeren je Fižulić i danas. Nepokolebljiv. Ide dalje.
Vratio se sa sajma o najnovijim 3D printerima.
Priča mi o dostignućima. Sve ga to fura, zanima, zabavlja.
Torba mu je prepuna prezentacija, prognoza rasta, isprintanih uzoraka.
Priča o 3D printeru koji radi kolače i ukrase za njih, pa o drugom specijaliziranom za keramiku…
Stalno je, kaže, na putu. U Hrvatskoj boravi samo zbog predstečajne nagodbe.
Ranije je isto često putovao.
Magma je poslovne prostore imala i u Hong Kongu.
Jedna bivša Fižulićeva suradnica priča mi kako je na nju Fižulić ostavio pozitivan dojam.
“Tip kojem je posao sve. Njegova samouvjerenost svugdje nam je otvarala sva vrata, pa čak i neka nedostižna. Nekima se nije sviđala njegova autoritarnost, znao je zahtijevati da se na neradni dan pojavimo na sastanku ili takvo nešto, ali koji privatnik nije takav?!” pita ona.
No, bilo je i Magminih nezadovodljnih radnika koji su se žalili na uvjete rade, plaće…
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
