SPECIJALNA REPORTAŽA S GRADILIŠTA

FOTO Još samo nekoliko dana do otvaranja Centra Cvjetni! Sve je spremno...

Zagreb, 310311.Cvjetni trg.Stambeno - poslovni kompleks "Cvjetni" investitora Tome Horvatincica u kojem se radovi blize kraju.Na slici: Tomislav Horvatincic.Foto: Boris Kovacev / CROPIX
 Boris Kovacev / CROPIX / BORIS KOVACEV

ZAGREB - Ugledni građevinski poduzetnik, veletrgovac i investitor zatražio je od Gradskog poglavarstva dozvolu za gradnju velebne palače. Odmah potom oglasili su se nezadovoljni građani koji su se tome žestoko protivili, a jedan od njih uputio je Poglavarstvu predstavku kojom je zatražio da se dozvola povuče i gradnja zabrani.

Poglavarstvo je prihvatilo predstavku, ali se tada na nju žalio investitor. Njegova je žalba uvažena i izdana je dozvola za gradnju kuće prema projektu uglednog arhitekta. Palača je naposljetku sagrađena, a glasovi osporavatelja naglo su utihnuli.

Ako ste pomislili da se ove uvodne riječi odnose na investitora Tomu Horvatinčića, bečkog arhitekta Borisa Podreccu i gradnju stambeno-poslovnog kompleksa Cvjetni, neznatno ste pogriješili lokaciju, ali ste promašili vrijeme: sve se to događalo na današnjem Preradovićevu trgu, ali prije otprilike stoljeća i pol, kad je Zagreb imao manje od 20.000 stanovnika.

Petogodišnji rat

Spomenuti investitor bio je Josip Siebenschein, gradski zastupnik i predsjednik Izraelitske općine, arhitekt je bio Franjo Klein, autor sinagoge u Praškoj ulici, pravoslavne crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg i mnogih monumentalnih historicističkih zgrada u tadašnjem Zagrebu. Palača Siebenschein, dovršena 1874. na tadašnjem Margaretskom trgu, i danas je na istoj adresi, na uglu Preradovićeva trga i Preradovićeve ulice.

Ovaj za zagrebačke prilike nimalo jedinstven slučaj svojim bi iskustvima mogli dopunjavati mnogi promicatelji napretka grada, od Ise Kršnjavoga i Milana Lenucija do Većeslava Holjevca, koji su na svojoj koži iskusili povijesni kontinuitet arhitektonskih i urbanističkih prijepora na ovim prostorima i nepisano pravilo opstruiranja svega novog. Dakle, sve ono što se proteklih godina događalo na Preradovićevu trgu i u Varšavskoj ulici nije zapravo ništa bitno novo, pa stoga nije bilo nekih osobitih razloga da povijest bude iznevjerena i u slučaju gradnje Cvjetnog.

Sada, kada je najvažnija donjogradska interpolacija pred službenim otvorenjem, prosvjednički su glasovi utihnuli, a većina Zagrepčana je znatiželjna, i vjerovatno jedva čeka da uđe u unutrašnjost kompleksa koji će se otvoriti 7. travnja. To znači da je petogodišnji građansko-medijski rat “za” i “protiv” Horvatinčića, koji je u nekim razdobljima poprimao dramatične razmjere, sveden na ono bitno: donosi li centar Cvjetni boljitak svome gradu.

Za građanine posve nebitno tko će se useliti u pet raskošnih penthousea na vrhu kompleksa do kojih će vlasnici stizati privatnim liftovima, ali je i te kako važno to što će moći popiti kavu na terasi bara G Point s pogledom na Cvjetni trg, kupovati u novim trgovinama na tri etaže, povezanima staklenim panoramskim liftovima, šetati natkrivenom šetnicom između Preradovićeva trga i Varšavske ulice, parkirati na jednome od 320 javnih parkirnih mjesta u podzemnoj garaži ili uživati u staklenom pročelju kojim je cijelom trgu darovana posve nova, visokoestetizirana vizura.

Teške optužbe

Nekoliko dana prije otvorenja Cvjetnog ispijam kavu s Horvatinčićem na istoimenom trgu. Pitam ga koji su mu bili najteži trenuci tijekom gradnje Cvjetnog i što je najteže podnosio u 14 mjeseci koji su mu obilježili život.

- Kad su me optužili da me financira podzemlje i kad me čak i moja majka molila da odustanem.

Od Horvatinčića očekujem znakove samozadovoljstva, euforije i možebitnog trijumfalizma zbog toga što je projekt, unatoč svim nedaćama, uspješno priveden kraju. Umjesto toga iscrpljeni se developer doima pomalo ispražnjeno, na trenutke odsutno, kao da u mislima vrti neki usporedni film, iz kojega ga u stvarnost vraćaju telefonski pozivi s gradilišta.

- Najteži dio posla nije bila organizacija gradilišta sa 1300 ljudi u tri smjene, razrada i razvoj projekta, nego borba s medijskim i uličnim neistinama kojima su pokušavali zgaziti moje ljudsko i profesionalno dostojanstvo. Nakon te histerične i neargumentirane kampanje čak su i obični ljudi počeli u meni gledati rušitelja Zagreba.

Oko 7000 medijskih objava o Cvjetnom bilo je uglavnom zlonamjerno intonirano i trebalo je sve to izdržati. Nitko se nije pitao bi li Hypo banka, u vrijeme kad je bila podvrgnuta najstrožem nadzoru svojih poslova u Hrvatskoj, odobrila Hoto grupi kredit od 57 milijuna eura za dovršenje projekta a da se prije toga nije uvjerila u valjanost sve potrebne dokumentacije?

Bi li H&M, jedna od najmoćnijih svjetskih tvrtki, sklopio ugovor s investitorom da je išta u projektu bilo napravljeno mimo zakona i unatoč tome što su im iz Hrvatske bila upućivana pisma u kojima ih se upozoravalo da se upuštaju u posao s kriminalcem? Tek kad se odmorim i kad sve to ishlapi iz mene moći ću se opustiti, ali za to će mi sigurno trebati godine - kaže Horvatinčić.

Zacrtani rok

Stručnjaci će, pak, još godinama raspravljati o svemu onome što se, nakon četverogodišnjih nastojanja investitora da pribavi stotine različitih dozvola, a potom žestoke i neizvjesne borbe osporavatelja tih dozvola i uličnih prosvjednika protiv projekta, tu događalo. A, što god mislili o projektu i Horvatinčiću osobno, njegovo gradilište je cijelo to vrijeme bilo svakodnevna demonstracija znanja, tehnologije i napora da se posao završi u zacrtanom roku.

Primjenom tzv. top-down metode istodobno su se gradile nadzemne i podzemne etaže, što se pokazalo bržom i jeftinijom gradnjom, pa će se ta iskustva primijeniti i u Kupskoj ulici u Zagrebu i na gradilištu Ban centra.

Imena kao što su ing. građevine Jozo Jurić iz tvrtke Tehnika projektiranje, konstruktor po usmjerenju i glavni tehnolog gradilišta, ili pak ing. građevine Gordan Čeliković i ing. građevine Ante Mašić iz Geotehnika-inženjeringa, široj javnosti ne znače mnogo, ali ti su eminentni stručnjaci, zajedno s tisućama drugih građevinara i stručnjaka različitih profila, u dubokoj jami na Cvjetnom proveli mnoge dane i noći i nakon 14 mjeseci gradnje svoj posao uspješno priveli kraju.

U stručnim će se krugovima spominjati i prof. dr. sc. Miloš Lazović s Građevinskog fakulteta u Beogradu, koji je osmislio jedinstvenu metodu odvoza iskopanog materijala, i ing. građevinarstva Krešimira Bolanču iz Instituta IGH koji je projektirao armirano-betonsku dijafragmu debljine 60 cm i dubine 29 metara, ukupne površine veće od 8000 četvornih metara, sa 82 vertikalna pilota u koji su ugrađeni čelični stupovi dugi 20 metara.

Specijalnu reportažu s gradilišta u cijelosti pročitajte u sutrašnjem tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. srpanj 2022 04:38