PIŠE BISERA FABRIO

FOTO: JUTARNJI NA OTOKU LEZBOSU Svima su prva asocijacija zagrljene gole žene, ali tu je sve puno znojnih, umornih i gladnih...

Turistima su prva asocijacija na prekrasan otok zagrljene gole žene, a danas tamo iscrpljeni, znojni, umorni, gladni i žedni ljudi leže uz cestu i čekaju u redu za bočicu vode i koricu kruha
 Foto: Bisera Fabrio
Turistima su prva asocijacija na prekrasan otok zagrljene gole žene, a danas tamo iscrpljeni, znojni, umorni, gladni i žedni ljudi leže uz cestu i čekaju u redu za bočicu vode i koricu kruha

Aziz već drugi dan stoji pred vratima bodljikavom žicom i žičanom ogradom zaštićene zgrade u improviziranoj policijskoj postaji u Moriji na grčkom otoku Lezbosu. Ime Moria ionako ima taj sablasni prizvuk, koliko god da je to drugačije možda zamišljao J.R.R Tolkien kada ju je smjestio u Međuzemlje kao podzemni splet tunela i rudnika, a dok cestom prilazimo izbjegličkom centru u stvarnoj Moriji, strava postaje vidljiva na površini.

Ljudi leže uz cestu, spavaju iscrpljeni u šatorima, polijevaju se vodom, suše odjeću na suncu i čekaju u redu za bočicu vode ili kruh. Sjatili su se na dekicama ispod stabala, znojni, umorni, gladni i žedni, čekaju svoje dokumente zabrinuto gledajući u glavnu zgradu u kojoj su već tri dana ljudi, ne znaju ni koliko njih, koji ne mogu van, dok ovi iz...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. prosinac 2025 05:12