Nives leži u krevetu u Karlsruheu. Većinu života tako leži po krevetima u raznim gradovima i razmišlja što želi biti. Njen idealan posao, razmišlja si, bi bio onaj koji može raditi iz kreveta. A da je pritom legalan. Ne želi biti samo nogometaševa žena, što joj pokušavaju nametnuti otkad se udala za Dinu Drpića. I onda joj sine. Pa postoji legalan posao koji može raditi iz kreveta.
Ona će postati pisac.
Nives Celzijus je već nagrađivani autor bestseller romana. Njezina prva knjiga, “Gola istina”, prodala se u 106 tisuća primjeraka, daleko više nego ijedna druga u regiji. Pisala je i za njemački Bild i za hrvatsku Arenu. S “Golom istinom” je rasturila.
Ne samo da ju je prodala u nevjerojatnim brojkama, nego je u svom starleta stilu izazvala i najveći skandal na hrvatskoj književnoj sceni. 2008. je osvojila nagradu Kiklop. Barem ju je trebala osvojiti, u kategoriji hit godine koja se dodjeljuje najprodavanijem romanu u zemlji. No organizatori festivala u Istri to nisu mogli dopustiti. Ipak je to jedan ugledan književni festival, govorili su. Nema tu jedna Nives Celzijus što tražiti. No, činjenica je bila dosta neosporna. Prodala je više knjiga od svih ostalih pisaca. Na kraju je nepravomoćnom presudom ipak osvojila tog svog Kiklopa, a vodstvo festivala je ukinulo kategoriju hit godine. Valjda da novu Nivesinu knjigu dočekaju spremni.
“Ma mene pisanje opušta”, kaže mi Nives. “Zato i izdajem novu knjigu.” Zar je moguće da ima toliko priča o sebi da napuni dvije knjige, pitam se, a ona, kao da mi je pročitala misli, već priča. “Ali ništa ne brini. ‘U krevetu s Cristianom’, kako se zove nova, nimalo ne sliči na moju prvu. Nije to nikakav nastavak. OK, ima tu nogometnih orgija, tajnih ljubavi sa svjetski poznatim nogometašima, tajni iz svlačionica i preljuba. Fanovi neće ostati razočarani. Ali prva knjiga je bila više autobiografska.”
“Znaš”, priča mi s entuzijazmom, “ova se sastoji od pričica koje sam skupljala po nogometnom svijetu. S Dinom sam dosta proputovala. Igrao je u Njemačkoj, Grčkoj i Zagrebu. I prvi put kada dođeš u novi grad ne poznaš baš puno ljudi, pa se družiš sa ženama drugih igrača. Svačega sam se ja naslušala u razgovorima s njima. I cijela knjiga je prepuna anegdota i fantazija koje su mi one ispričale. Samo se jedna epizoda odnosi na mene.”
Ne želi mi otkriti koja se epizoda odnosi na nju. Ali inzistira da je upravo ona najblaža iz knjige njena. Kaže da je u zadnje vrijeme postala poprilično dosadna, nimalo ne živeći ugled starlete o kojoj novine nisu mogle prestati pisati prije godinu, dvije.
Ne puši, ne pije, osim obavezne čaše najdraže graševine svakoga dana, i ne dorgira se. I tu, kaže, je osuđuju u javnosti. Povezuju je sa ludim izlascima, planinama droge i raskalašenim seksom. No Nives s kojom ja razgovaram potpuno je suprotna. Kune mi se da je u životu probala samo marihuanu, ali da joj nije baš sjela. Ni diskoklubovi joj nisu napeti. Kao ni izlasci u skupe restorane - naime, škrta je. Pa zato ne voli ni velike šopinge, osim kada ju Dino natjera da pokupuje novu odjeću.
Priče iz “U krevetu s Cristianom” su potpuna suprotnost. Nives je opsjednuta pojmom nogometaševe žene i općenito, žena koje se vrte oko njih. Tako se u jednom poglavlju obračunava i s tim stereotipom. “Ja nisam tipična žena nogometaša. Ok, znam da zvuči glupo jer to jest tipičan komentar žene nogometaša, baš kao i kad nogometaš izjavi to isto: ‘Znam da kažu da su nogometaši glupi i isprazni, ali ja nisam tipičan nogometaš’, tipičan je stav nogometaša”, piše Nives u prvom licu u jednom poglavlju.
Pitam ju je li to ona. Samo se zagonetno smješka, ali pravu (ili bolje reći golu) istinu nam očito ne želi otkriti. A mi nastavljamo čitati, ne bismo li tu prepoznali Nives.
“Tako i njihove polovice misle: Žene nogometaša su sponzoruše koje su ciljano posvetile život lovu i udaji za nogometaša, ali ja nisam takva. Ali ja stvarno nisam tipična. Ja stojim iza toga da sam ciljano ganjala baš nogometaša i sad kad sam ga ulovila, još uvijek ne mogu reći da sam ostvarila svoju misiju. I u tome se razlikujem jer rijetke su toliko ambiciozne žene nogometaša. Uglavnom se zadovolje osvojenim i ljubomorno čuvaju ono što imaju. Tipična sam jer kao i sve žene volim šoping i mrzim apsolutno sve žene nogometaša čiji su muževi poznati i uspješni. Razlika je što ja to opet priznajem, dok ostale glume veliko prijateljstvo (…). Priznajem da ne podnosim ni jednu ženu nogometaša. Prenaporne su mi njihove priče.”