Ma kakav najveći projekt na Jadranu? Nemam pojma o čemu pričate. Napišite da su nas kontaktirali neki potencijalni investitori, to je sve. Nemamo čak ni konkretne kontakte, uzrujano mi priča Ivan Vitali, načelnik hvarske općine Sućuraj.
Nazvala sam ga prije desetak dana, nekoliko tjedana nakon što je Jack Penrod, utemeljitelj Nikki Beacha, najpoznatijeg svjetskog lanca klubova na plaži, u uglednim novinama Miami Heraldu najavio da u Vitalijevoj općini otvara ekskluzivni resort na 800 tisuća četvornih metara. S butik-hotelom, restoranima, klubom i golemim SPA centrom.
Američki interesi?
- Ma, to Amerikanci pokušavaju progurati svoje interese. Meni se nitko nije službeno obratio.
- Amerikanci guraju interese u Hrvatskoj kroz tekstove u lokalnim novinama - nesigurno ponavljam.
‘Nisam ništa vidio’
- Da. Američkom je tisku sezona kiselih krastavaca. A očito je i vama. Nemate neku ozbiljniju temu? Uostalom, niste prvi koji se raspitujete o našim planovima. Imala je Slobodna tekst o toj temi prije nekoliko mjeseci. Tamo vam sve lijepo piše. Razgovarali smo s nekim potencijalnim ulagačima, ali nema nikakvih konkretnih dogovora.
- Vidjela sam tekst u Slobodnoj Dalmaciji. Ali vidjela sam i službenu web stranicu Nikki Beacha na kojoj su objavljeni detaljni planovi resorta. Opisana je lokacija, objavljeni projekti Gatserelije Nawar, poznatog libanonskog arhitektonskog ureda koji je izradio nacrte...
- Ne znam vam ja ništa. Nisam vidio nikakvu web stranicu - prekine me. - Nešto su me kontaktirali neki Norvežani zainteresirani za ulaganje, ali to je sve - tvrdi.
- Edge Capitals, norveška kompanija koja vodi financiranje i izvedbu projekta za Nikki Beach - nadovezujem se. - Da, ti, zbuni se. Ali, ponavljam, načelno. Drago mi je da želite pisati o ulaganjima u Sućuraj, ali ta tema zaslužuje ozbiljan tekst, ne ovako.
- Što znači “ozbiljan tekst” - zanima me.
- Svakako je neozbiljno o tome pisati u sezoni kiselih krastavaca. Uostalom, ja sam sad na odmoru. Možemo se čuti kad se vratim - povišenim mi tonom replicira Vitali.
Neslužbeno ipak doznajem da se načelnik Sućurja nebrojeno puta sastao s predstavnicima Nikki Beacha, budući da njihovi pregovori traju već godinama. Izvor blizak toj američkoj megakompaniji potvrđuje i da je otkup zemljišta u blizini uvale Perna u završnoj fazi.
- Izmjene i dopune prostornog plana koje bi najesen trebale biti potvrđene predviđaju prenamjenu spomenutog područja u turističko, uvjeravaju me.
Lijepi istok Hvara
U Sućurju je danas teško zamisliti luksuzni resort koji posjećuje holivudska krema, nezaobilazna klijentela svih Nikki Beacheva u svijetu. Najistočnija točka otoka od grada Hvara udaljena je 77 kilometara. I svjetlosnih godina. Cestom asfaltiranom pedesetih godina trebala su nam gotovo dva sata, iako sredinom kolovoza već nema gužve. Automobili koji zaobilaze rupe na uskoj nakrivljenoj prometnici uglavnom voze na trajekt u Sućuraj, kratkom plovidbom spojen s makarskom rivijerom. Lijep je istok Hvara. I vrlo slabo naseljen. Kraj ceste tu i tamo osvanu štandovi s lavandom i lokalnim uspješnicama poput božanstvenog ulja gospine trave koje deda Mile sam izrađuje i prodaje desetak kilometara pred Sućurjem.
- Sve nas je manje. Sućuraj je s obližnjom Bogomoljom prije pet-šest godina imao gotovo 500-tinjak stanovnika. Danas nas je tek nešto više od 300 - priča mi Marko Bartulović iz lokalne turističke zajednice. Kad smo stigli do njegova ureda, na vratima nas je dočekao papirić s natpisom “na pošti sam”. - Rijetko tko ulazi ovdje. Danas je osim vas bila tek jedna djevojka iz Austrije. Koristila je naš internet-centar - pokazuje mi rukom na stol s računalom. Od 1. lipnja do 18. kolovoza njihova je cijela općina ostvarila 23 tisuće noćenja u privatnom smještaju.
- Što je ipak porast od dva posto - sliježe ramenima.
Većina turista koje susrećemo uglavnom je u transferu. - Ljudima se isplati. Karta za trajekt do Drvenika stoji 16 kuna. Za automobil 108. To je oko četiri puta manje nego za vezu Stari Grad-Split. Priča mi 27-godišnjak zaposlen u lokalnom Jadrolinijinom uredu. Teško je njima mladima - žali mi se. Najviše im nedostaje cura. - Sućuraj zimi izgleda kao Peder-city - prasne u smijeh.
- U koji god kafić uđeš, samo su dečki za šankom - objašnjava.
- A što kad se izgradi Nikki Beach pa vam stigne Angelina - namignem mu.
- Ma je. Pa ovdje nitko ne bi tri noći oka sklopio - smije se. Nije, kaže, čuo ništa o lancu klubova s podružnicama u Miamiju, Marbelli i Saint Tropezu.
Norvežani nešto grade
- A svašta se priča. Navodno dolaze neki Norvežani, ali i prije se naklapalo o velikim projektima. Pa ništa. Sve je to politika, a ja nju neću u svoju butigu - ustaje od stola kad spazi par Talijana koji želi kupiti karte za trajekt. Za stolom do nas sjedi izvjesni Emanuel. Muškarac prorijeđene kose u, procjenjujem, srednjim tridesetima koji nam se predstavlja kao “načelnikov suradnik i sve što treba”. Ne sviđa mu se što se raspitujemo o potencijalnim ulaganjima u općinu. - Da. Gradit će možda neki Norvežani nešto, par kilometra dalje, odmahne glavom. - U kojem smjeru, pokušava doznati moj fotograf. - Tamo lijevo. Ili desno - šeretski maše rukama Emanuel. Ni ja nisam imala više uspjeha kad sam se pokušala raspitati o novoj cesti koja bi se trebala graditi do Jelse. Pripreme za prvi dio navodno su u završnoj fazi. - Vidjet ćeš kad cesta bude gotova pa ćeš onda pisati o tome - dovikne mi na odlasku. I mi se dižemo iz Jadrolinijina kafića. Krećemo prema središtu mjesta, lučici koja formom slova U ulazi u kopno. Četvrtak je, 18. kolovoza u rano poslijepodne, sezona je pri kraju. No ni prije nekoliko tjedana nije bilo više gostiju, uvjerava nas konobarica u obližnjem kafiću. I rijetki su mlađi od 40.