Želimo okončati liberalnu demokraciju u korist neliberalne države na nacionalnim temeljima, po uzoru na Rusiju i Tursku. Recesija koja je zahvatila svijet pokazuje da je model liberalne demokracije zastario i takve države ne mogu ostati globalno konkurentne. Era liberalizma je gotova! Tim se riječima kontroverzni mađarski premijer, 50-godišnji Viktor Orban , obratio mladim snagama svoje stranke Fidesz na skupu u Rumunjskoj. Očekivano, uslijedila je lavina oprečnih reakcija. Zgražanje i uvrede s jedne, a ushit i podrška s druge strane. Istina, odričući se liberalnih načela, Orban se nije odrekao i demokracije. Demokracija je moguća, kaže on, i bez liberalizma.
Tako se nekadašnji socijalist Viktor Orban, koji se školovao i novcem neoliberalnog tajkuna i mecene Georga Sorosa, a na Oxfordu je studirao povijest liberalizma, odrekao temeljnih vrijednosti na kojima počiva Europska unija, zajednice kojoj pripada i Mađarska.
Za politologa Bornu Zgurića sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Orbanova motivacija i stvarni razlozi ovog istupa nisu sasvim jasni. “Njegova stranka Fidesz na svojim je počecima lijevoliberalna stranka, njeni članovi puštaju duge kose, nose traperice, ruše autoritete”, kaže Zgurić. “Orban je populist koji je shvatio da zapadnoeuropski liberalizam nema plodno tlo u Mađarskoj.”
- Mađarsko društvo je, što pokazuju brojna relevantna istraživanja, izrazito nacionalistički nastrojeno i otvoreno ksenofobno i rasističko. Pogotovo prema Romima i Židovima. I to nije karakteristika samo desnih birača. Istraživanja pokazuju da 81 posto glasača socijalista ima negativne stavove prema Romima, a radikalno desni Jobbik je jedna od najjačih takvih stranaka u nekoj od zemalja Europske unije.
Orban se, smatra Zgurić, prilagodio većinskom raspoloženju mađarskog društvu.
- Željan ostanka u politici, Orban polako mijenja lice Fidesza - prihvaća nacionalističku retoriku, a cilj mu je obuhvatiti što širi borački korpus. On osjeća bilo mađarskog društva i osvaja dvotrećinsku većinu u parlamentu.
Ružne uspomene
Za povjesničara Tvrtka Jakovinu izjava mađarskog premijera prije svega proizvodi strah.
- Kada je mađarski premijer Orban u Rumunjskoj izjavio da je liberalna demokracija mrtva, a da strance u Mađarskoj treba posebno nadzirati da ne bi zavladali njegovom zemljom, strah se vjerojatno osjetio u mnogim europskim domovima - kaže Jakovina. Osjetili su ga, napominje, sasvim sigurno Romi, Židovi i Slaveni, te Hrvati među njima, u Mađarskoj. Pobojali su se i u Rumunjskoj i Slovačkoj, prije svega zbog povijesnih reminiscencija. Vjerojatno su na Orbana ljuti bili i Kosovari, jer Slovačka ne priznaje Prištinu, upravo zbog strahova od ovakvih izjava.
Viktor Orban je učinio nekoliko važnih zahvata koji su ga pozicionirali na europskoj sceni, a u Mađarskoj mu omogućili apsolutnu vlast. Izmjenama Ustava potvrdio je “nacionalni karakter države”, čime je, smatraju mnogi, “raskrstio s multikulturalizmom” i “postkršćanskom Europom”. Zajahao je tako na svjetonazorskim pitanjima, pa je u Ustav ugurao i definiciju braka kao saveza žene i muškarca, kao i “pravo na život od trenutka začeća”.
Napad na medije
Orban se nije libio uvesti jedan od najrestriktivnijih medijskih zakona u Europi. Na udaru su se našli mediji koji propagiraju neprirodne vrijednosti, vrijednosti strane “mađarskom načinu života”. Zakvačio se i sa svjetskim financijskim monstrumima - MMF-om - jer nije želio smanjiti proračunske rashode na račun socijalnog sektora, dodatno je opteretio bankarske profite te je rast unutarnjeg duga ograničio ovisno o rastu inflacije i prirasta BDP-a, čime je navukao bijes europskih moćnika.
Bankama je u Mađarskoj nedavno dao nalog da “svakom svom korisniku kredita u švicarskim francima vrate novac koji je zarađen na razlikama u tečaju i povećanju kamatnih stopa”.
No, ne treba zanemariti, kaže Zgurić, da postoji velika razlika između onoga što Viktor Orban govori i radi, poglavito kada se radi o Europskoj uniji.
- Njegova je javna retorika da EU ne može nametati svoje zakona i uredbe Mađarskoj, ali s druge strane sve direktive EU uredno provodi - kaže Zgurić. Tu, dakle, po Zguriću postoji diskrepancija između onoga što govori za “unutranju uporabu” i onoga što zapravo radi.
Uveo je cijeli niz autoritarnih zakona, pa je tako stvorio Ured za suce, čiji predsjednik (bira se na devet godina, a Parlament mu može unedogled produljivati mandat) određuje tko može biti sudac, a odlučuje i o podjeli sudskih predmeta.
Niz neočekivanih poteza donio mu je, osim dvotrećinske podrške Mađara, i prilično negativan imidž u ostatku zapadnog svijeta. Daniel Cohn Bendit nazvao ga je “europskim Hugom Chavezom”. Francuski tjednik L’Express zove ga “novim imperatorom iz Budimpešete”, a za neke druge je “autoritarni predsjednik s dikatorskim skolnostima”. Za dio analitičara Orban je političar iz nekog drugog vremena - 20-ih i 30-ih godina 20 stoljeća.
- Nije problem što je postavio pitanje koje postavljaju mnogi - model kapitalizma kakav smo imali pokazao je brojne teškoće i vjerojatno treba redefiniciju. Problem je da europski političar, kad se stvar svede do krajnosti, nudi u uvjetima 21. stoljeća model koji je samo u njegovoj zemlji propao dva puta: najprije 1945. sa Strelastim križevima, a onda 1989. s padom komunističkog režima. Orban sada nudi inačicu totalitarizma s izborima za novo doba, kao da se time ne narušava ukupni zapadni sistem, kao da, konačno, o Mađarskoj ovisi kako će se razvijati kapitalizam u budućnosti. Strah od Orbanove izjave osjetio se vjerojatno i u dijelu liberalne Hrvatske.
Slavljenje Orbana
Velika sreća morala se osjetiti tek u desnim krugovima i Glasu Koncila, gdje su Orbana već neko vrijeme slavili kao model državnika koji se opire Zapadu, a ispravno shvaća povijest. Ta je opcija nesposobna ponuditi bilo što do “ustaša” na vlasti i “partizana” u Kevinim jamama. Orban je, konačno, jasno rekao što zapravo misle oni u Hrvatskoj koji traže raskid sa svime što se zbivalo nakon 1945; nije to zbog Bleiburga i nevino stradalih među njima; traži se Hrvatska lustrirana od svih koji ne mrze druge i koji ne vole NDH - kaže Tvrtko Jakovina.