Toga 1. siječnja 1958. godine u domu obitelji Kelley, elegantnoj vili sagrađenoj u mediteranskom stilu na brdima Kensingtona sjeverno od Berkeleyja u Kaliforniji, vladalo je veselo novogodišnje raspoloženje. Nakon dočeka Nove godine, Kelleyevi su planirali na netom kupljenom televizoru u boji gledati Rose Bowl, tradicionalni kup u američkom nogometu. No, idilično obiteljsko okupljanje završilo je tragedijom jer je dr. Douglas Kelley počinio samoubojstvo pred suprugom i troje djece te svojim ocem. Imao je svega 45 godina.
Suicid dr. Douglasa Kelleyja, voditelja tima psihijatrijskih vještaka američke vojske koji su analizirali nacističke vođe tijekom suđenja u Nürnbergu, nekoliko je dana bilo glavna medijska tema u Kaliforniji. Kelley iza sebe nije ostavio nikakvo pismo ni poruku, a život je okončao cijankalijem, baš kao i nacistički vođa Hermann Göring, čiji je psihijatrijski vještak bio u Nürnbergu.
Tajanstvena smrt Douglasa Kelleyja uskoro je prestala zanimati javnost i on je zaboravljen. No, 55 godina kasnije američki novinar i pisac Jack El-Hai izvukao je američkog psihijatra iz zaborava u svojoj knjizi “The Nazi and the Psychiatrist: Hermann Göring, Dr. Douglas M. Kelley, and a fatal meeting of minds at the end of WWII”. Knjiga je nedavno objavljena u Americi, a već je dobila niz pozitivnih kritika.
Zanimalo me kako se Jack El-Hai zainteresirao za zaboravljenog psihijatra koji je odigrao važnu ulogu u Nürnberškom procesu.
Kelleyjev sin Doug
- Dok sam istraživao dokumentaciju za svoju prethodnu knjigu “The Lobotomist”, biografiju dr. Waltera Freemana koji je razvio lobotomiju i bio njezin zagovornik, našao sam njegovu studiju o psihijatrima koji su počinili suicid. Među tim psihijatrima bio je i Douglas M. Kelley. Freemanova priča o Kelleyju me jako zaintrigirala, no u medicinskim ili povijesnim arhivima našao sam vrlo malo materijala. Stoga sam se bacio u potragu za novim informacijama - rekao mi je Jack El-Hai.
- Trag me vodio do Kelleyjeva sina koji je živio u Kaliforniji. Napisao sam mu pismo i rekao da me zanima karijera njegova oca. Pitao sam ga posjeduje li bilo kakve poslovne ili privatne materijale dr. Kelleyja. Odgovorio mi je potvrdno i pozvao me u posjet - dodao je Jack El-Hai.
S Dougom Kelleyjem, koji je u trenutku očeva suicida imao svega 10 godina, prvi se put sastao 2007. godine. Čini se da je tragičan očev kraj ostavio traga na njemu jer je tijekom Vijetnamskog rata napustio školu, sa 19 godina postao otac, a zatim cijelo desetljeće lutao svijetom. Ženio se čak četiri puta.
- Bio sam zadivljen kad mi je Doug Kelley pokazao 12 kutija očevih rukopisa i radova, od kojih su mnogi imali veliku povijesnu vrijednost. Tijekom idućih nekoliko godina često sam ga posjećivao kako bismo razgovarali o njegovu ocu pa smo se tako i sprijateljili. Postupno sam bio u stanju razumjeti priču o neobičnim odnosima dr. Kelleyja s vodećim nacističkim zatvorenicima u Nürnbergu kao i učincima psihijatrova istraživanja nacista na ostatak njegova života - pojasnio je El-Hai.
Douglas M. Kelley rođen je u gradiću Truckee, a odrastao u San Franciscu. Diplomirao je medicinu na Sveučilištu California u Berkeleyju, a doktorirao na Sveučilištu Columbia.
Mobiliziran je 1942. godine, a zatim je 1945. godine sa skupinom psihijatara poslan u Nürnberg gdje je trebao istražiti jesu li optuženi nacistički vođe mentalno bolesni ljudi.
- Kelley je testirao i opširno intervjuirao svih 22 nacističkih vođa protiv kojih je podignuta optužnica na Međunarodnom vojnom sudu u Nürnbergu. Napravio je posebne studije o zatvorenicima poput Hermana Göringa, zapovjednika njemačkog Luftwaffea, Rudolfa Hessea, Hitlerova zamjenika, Hansa Franka, koji je vodio vladu u okupiranoj Poljskoj, Alfreda Rosenberga, filozofa i rasnog teoretičara Nacionalsocijalističke partije i ministra za okupirana istočna područja, Roberta Leya, čelnika Njemačkog radničkog fronta, te Juliusa Streichera, izdavača tjednika Der Stürmer - rekao je El-Hai.
(...)