Lokalni pijanci u osječkom prigradskom naselju Višnjevac imali su početkom ovog tjedna svoj dan: na štandu HDSSB-a, vladajuće stranke u Osječko-baranjskoj županiji i Gradu Osijeku, gdje su se skupljali potpisi potrebni za kandidaturu Krešimira Bubala, točila se šljivovica. Situacija je bila paradoksalna: stranka koja se još nije otrijeznila od strašnog debakla na izborima za Europski parlament, rakijom je vabila potpise svom gradonačelničkom kandidatu.
Do prije mjesec i pol činilo se da će lokalni izbori na istoku Slavonije biti najdosadniji u Hrvatskoj. Malo bi se tko tada kladio da Krešimir Bubalo i Vladimir Šišljagić svoje mandate gradonačelnika, odnosno župana, neće obnoviti već u prvom izbornom krugu. Njihov prolaz, činilo se, iziskuje napora koliko treba i za rez noža kroz kolut trapista.
- Bili su sigurni, uljuljani i bahati - priča mi jedan donedavni član Glavaševe stranke, koji je razočaran napustio redove HDSSB-a. - Svakoga tko bi, makar i teoretski, započeo razgovor o tome s kim će se Bubalo i Šišljagić naći u drugom izbornom krugu bili su spremni proglasiti luđakom.
Upravo je nevjerojatno koliko su Bubalovi izazivači, prije svega Ivica Vrkić (SDP, HNS, HSU); nezavisni Anto Đapić; kandidat Hrvatskih laburista Jaroslav Pecnik i HDZ-ovac Dražen Vidović, u manje od dva mjeseca uspjeli izbornu kampanju ne samo učiniti zanimljivom već i krajnje neizvjesnom, što se ishoda tiče. Nakon osam godina, koliko suvereno vladaju istokom Hrvatske, u HDSSB-u proživljavaju noćne more. Osjećaj panike pojačavaju i slike praznih seoskih šorova i sokaka, kojima oslikan HDSSB-ov autobus vozi tamburaše, a stranački aktivisti, na čelu s predsjednikom HDSSB-a Šišljagićem, dijele upaljače, olovke i druge sitnice kakvima se na sitno podmićuju birači pred izbore. Nema puno onih koji im prilaze, tamburaši sviraju sami sebi.
Regionalna koža
Nekoliko mjeseci prije izbora za Europski parlament, Vladimir Šišljagić napadno je počeo upotrebljavati sintagmu “nacionalna stranka”, kao obvezni prefiks ispred svakog spominjanja kratice HDSSB. Time je davao do znanja kako HDSSB prelazi okvire Slavonije i iz tijesne regionalne kože prelazi u udobniju, nacionalnu, očekujući potvrdu svojih riječ na izborima za EU parlament.
HDSSB je, nakon odličnih rezultata na prošlim parlamentarnim izborima, kada su osvojili šest zastupnika (njihov sedmi zastupnik prebjeg je iz HDZ-a, Josip Salapić), postao svjestan da su dosegnuli zenit. S mnogo slobodnog vremena za razmišljanje, Branimir Glavaš, osnivač HDSSB-a, dosjetio se u mostarskom zatvoru kako regionalnu stranku mudro prevesti u nacionalnu. U drugim regijama valjalo je osnovati regionalne stranke koje ne samo što će imati program sličan HDSSB-ovu već će im i naziv biti sličan. U Dalmaciji je tako stvoren HDSSD (Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije), na čelu s Hrvojem Tomasovićem. U Zagrebu se pregovaralo s Antom Zvonimirom Golemom o osnivanju HDSSZ-a, a u Lici je trebao zaživjeti HDSSL. Svi ti HDSS-ovi trebali su, potom, imati krovnu udrugu koja bi koordinirala politiku s ciljem da svaki od HDSSB-ova na izborima osvoji nekoliko zastupničkih mandata. Kada bi bili bar približno uspješni kao HDSSB u Slavoniji, mogli bi računati i na više od 20 mandata u Saboru. Bila bi to respektabilna snaga, s kojom bi morala računati svaka politička opcija.