Potpredsjednik je HDZ-a, šef HDZ-ova saborskog kluba i šef saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, a nekad je bio ratni ministar zdravstva i prvi poratni ministar obrane te, čak, potpredsjednik Vlade za gospodarstvo. Hebrang ovdje, bez dlake na jeziku, analizira aktualne teme: mandat i sudbinu Ive Sanadera, napade na HDZ iz oporbe, oporbene vođe, bivše predsjedničke kandidate, vlastitu političku ulogu. Najavljuje predstojeća politička događanja, tumači što će Hrvatskoj biti najpotrebnije kad uđe u EU, daje mogući datum parlamentarnih izbora te otkriva kakvu bi izbornu strategiju HDZ mogao izabrati. Govoreći o reviziji Daytonskog sporazuma, prvi put javno iznosi svoje svjedočenje o tome kako se predsjednik Tuđman još 1992. oštro usprotivio podjeli BiH.
Ostajete li pri tvrdnji da je SDP-ov zastupnik Željko Jovanović, i u posljednje vrijeme njihov frontmen, dezerter?
- Doktor Željko Jovanović posljednjih je tjedana u svojim istupima spustio politički govor ispod svake civilizacijske granice. Mediji su mu dali ogroman prostor. I on je iz dan u dan proglašavao HDZ-ov vrh najprije kriminalnom organizacijom, a onda, prije tjedan dana, i zločinačkom. Ja sam čovjek koji može mnogo trpjeti i gutati, ali kad mi jedan dezerter iz Domovinskog rata kaže da je vrh moje stranke koja je stvarala državu zločinački, onda je vrijeme da se progovori. Željko Jovanović dezerter je budući da je kao liječnik, koji je diplomirao 1990., odbio 1991. moj poziv da se priključi sanitetu. Pozvao sam ga, kao zapovjednik Kriznog stožera, dakle 1991. - nije htio ići u rat. Pozvao sam ga 1992. - nije htio ići u rat. Godine 1993. i 1994. je mobiliziran, u vrijeme kad nije bilo ratnih aktivnosti, a onda je pobjegao 1994. jer je čuo da se sprema Oluja. Dakle, u vrijeme kad ja mobiliziram osobito mlađe liječnike, jer se lakše mogu prilagoditi ratnim uvjetima, i dok mi krvarimo na bojišnici, on u ambulanti opće prakse u Rijeci odbija poziv. Još ću dodati što je radio 1991./1992., sve iz njegova životopisa na internetu: predavač prve pomoći u Crvenom križu Rijeka. To je već sarkazam. Predaje prvu pomoć umjesto da mi dođe na bojišnicu pružati prvu pomoć. A iz vrha HDZ-a većina smo bili na prvim linijama: Dado Milinović je bio, Ivan Jarnjak je bio, Petar Čobanković isto, Ivić je bio od prvog dana. Naša predsjednica je pak bila na prvoj liniji medijskog prostora za ranjenike, za prognanike. I onda nama jedan takav dezerter, kakav je Jovanović, kaže da smo mi zločinci.
Gdje ste vi krvarili na bojišnici?
- Između Vinkovaca i Županje. Ranjen sam u studenome 1991. u nogu. Išao sam iz Vinkovaca za Županju sa sastanka saniteta 1. operativne zone. Zapovjednik obrane Vikovaca rekao mi je: “Nemojte, ministre, ići, traje topnički napad po toj cesti.” Ja si mislim, pozvao sam ljude u Županju i sad da ne dođem jer se puca. Pa rat je, ja sam ratni ministar, pa ne pogađa svaka granata. I krenemo, grune kraj nas, automobil se prevrne. Mislim, ništa strašno, ogrebotina. Nije me pogodio geler nego odbijeni dio jednoga vozila. Dođem u bolnicu i dečki vide da mi curi krv iz nogavice. Dignem nogavicu, velim sestri “daj, stisni”, kad mi prilazi jedan s formularom: “Ministre, ispunite ga, to će se jednog dana priznavati”. Poderem formular, kažem, “Kako se usuđujete...”. Poanta je u tome da se već onda mislilo na prava stvarnih stradalnika. No, u svakom ratu ima profitera. Mislim da je u nas malo lažnih invalida, a uvijek pozivam one koje znaju za kojeg, da ga prijave, nakon čega slijedi vještačenje, kazneni progon i povrat novca.
Osim da je dezerter, rekli ste za Jovanovića i da je najkorumpiraniji političar...
- Iznio sam to zato jer je bio član upravnog vijeća bolnice u Rijeci istodobno dok je radio u farmaceutskoj tvrtki. Posrijedi je sukob interesa da veći ne može biti. A on je, pazite sad, predsjednik saborskog Povjerenstva za praćenje borbe protiv korupcije. Zato ga gledam najstrože. Ukratko, to da je najkorumpiraniji političar stvar je slobodnog sudačkog uvjerenja, ali da je dezerter, jest.
Sudeći prema indicijama, najkorumpiraniji političar ipak je Ivo Sanader.
- O Ivi Sanaderu dovoljna je jedna rečenica: Ako mu se dokaže to za što je osumnjičen, onda je on sigurno najcrnja politička figura u hrvatskoj povijesti. Ako je sve istina, onda je on povukao za nos ne samo stranku nego i cijeli narod, jer njega je većina građana izabrala za premijera. I onda kukavički odlazi jer zna da se valjaju istraga za istragom. To je nedopustivo, to je žrtvovanje države za osobne interese. Ali neka prije svoju kaže pravosuđe, pa ćemo onda donositi zaključke.
No, zar mu niste upravo vi smislili lažnu izgovor za ostavku?
- Ne, nisam. To su lijevi mediji opreokrenuli, kao i obično. Sve se vidi u fonogramu Sabora. Izašao sam za saborsku govornicu kao predsjednik parlamentarne većine, a tema je bila odlazak premijera. Moram, dakle, iznijeti zašto je otišao. Traže zastupnici, naši, da objasnim što se dogodilo. Ja ga zovem i kažem: “Ivo, reci mi razlog.” “Neću reći razlog, izmislit ćeš ti već nešto.” Ja idem prema govornici i mislim si što bi mogao biti razlog. Možda otpori Europske Unije prema ulasku Hrvatske? Dođem za govornicu i o tome kažem samo tri rečenice: “Ne znam zašto je otišao. Mislim i pretpostavljam da se umorio. Vukao je kola uzbrdo prema Europi, a naišao je na brklju.” Dakle, rekao sam kako mislim i pretpostavljam, ali da ne znam. Brbljam još 15 minuta, završim, a on me nazove: “Ha-ha-ha, ovo si sjajno izmislio, odsad ću to i ja govoriti!” I sad on, nakon godinu dana, kaže: “Otišao sam jer nisam želio trgovati hrvatskim teritorijem.” To je pokvarenost, to nema veze s korupcijom.
Jeste li u međuvremenu doznali tko ga je upozorio da se mora povući?
- Ne mogu o tome govoriti. Sve što bih rekao bile bi pretpostavke.