Svako malo pogled joj odluta prema toj glomaznoj zgradurini.
Kolikogod puta je pala, još uvijek je tu. Odlazila je, da bi se vratila, rušili su je, da bi je uzdizali. Bila je na glasu kao Tuđmanova muza početkom 90-ih kad je kročila na Prisavlje. Otada je preživjela sve, i lijeve i desne. Kad je trebalo, 90-ih, bila je direktno na telefonskoj liniji s Ivićem Pašalićem, potom je 2000-tih prva otrčala Ivici Račanu, a Ivu Sanadera je kasnije uzdizala u nebesa. S premijerkom Jadrankom Kosor, danas, iako joj je nekad bila nadređena urednica, povezuje je, kaže mi, samo isti datum rođenja - 1. srpnja.
“Lakše je bilo koketirati sa Sanaderom nego s Kosor”, komentirao je njezinu ovotjednu smjenu jedan suradnik s HRT-a.
Danas je petak, 20. svibnja, 15.30 sati, Hloverka Novak-Srzić netom prije završila je primopredaju funkcije koju je preuzela Gordana Mrđen. Iako smo se ranije dogovorile naći, u posljednjem trenutku taj je sastanak odgodila, kao da ju je sam čin primopredaje iznenadio.
Zašto uvijek hoću biti šefica
“Spremna sam dočekala smjenu. Očekivala sam je. Kao kad sam se iz jedne sobe u Informativnom programu, preselila u drugi kompleks - B30, i sad ću opet iz kompleksa B30 u neku drugu sobu. Sad je nastupio mir, malo neobičan, ali dobrodošao...”, započinje razgovor 54-godišnja Hloverka Novak-Srzić. Djeluje opušteno. Kao da joj je ravno što je smijenjena. I kao da njezina prošla smjena s funkcije glavne urednice Informativnog programa, prije godinu i pol, nije trajala puna dva mjeseca, uz dotad neviđene prosvjede, javne napade kolega, peticije... No, Hloverka tvrdi da joj funkcije nisu važne.
“Mama me često pita: ‘Zašto ti, Hloverka, uvijek hoćeš biti šefica?’. Odgovaram joj protupitanjem: ‘Zašto da gluplji odlučuju umjesto mene?’”
Hloverka Novak-Srzić ne skriva samouvjerenost, privlači je moć. Ali više od toga i danas je, kaže, fura novinarstvo. Njezini suradnici, pak, kažu da je u poslu kaotična, često površna, nepripremljena. Sklona raznim teorijama zavjere. Ona, pak, tvrdi da je u poslu njezina jedina deviza uravnoteženost. A novinarstvo joj i danas podiže razinu adrenalina u krvi.
“Osjećam adrenalin i ispred, a i iza kamera”, kaže.
“... kad je Danijela Trbović kretala s talk-showom užasno sam se veselila. Zajednički smo kreirali taj projekt, podizali format. Uzbudljivo je to. I kad na kraju vidiš da je taj projekt gledan, da je uspio, vidiš da si nešto napravio, ostavio rezultat. Danas mi se čini da mi u karijeri šefovska mjesta stvarno nisu ni trebala.”
Malo neprijatelja, ali su bučni
Sada, nakon smjene, ne zna ni što ni kako dalje. Ne bježi ni od činjenice da je možda njezino vrijeme na malim ekranima isteklo.
“Sad ću se odmoriti. Zaslužila sam. Kad sam došla, stanje zaista nije bilo dobro. Sad je bolje. Od kreativnog dijela posla teško mi se rastati, ali po novoj definiciji glavni urednik odgovara i za Informativni program. A za taj program više nikad ne bih htjela biti nadležna. Nikad više...”, govori pomalo razočarano.
Smjena s mjesta glavne urednice Informativnog programa ostavila je na njoj traga, iako se drži hladno. A, zasigurno će ostati zabilježena i u analima HTV-a kao jedna od najdužih i najmučnijih. Trajala je dva mjeseca. Hloverka je tada stekla popriličan broj neprijatelja, ali ubacuje se: “Nije njih toliko puno, koliko su bučni”.
Doživjela je brojne javne napade od strane kolega - prozivali su je za cenzuru, dočekivali s flasterima na ustima, što je, smatra, bio dobar PR trik, skupljali potpise za njezinu smjenu, ocrnjivali je u statusima na društvenim mrežama i portalima.
“Kad vidim tko viče i urla po cijele dane, ponekad se doista iznenadim. Evo kako je to izgledalo: taj dan bila je sjednica Programskog vijeća, izašla sam kako bih u sobi za pušenje zapalila, kad, na hodniku blicaju fotoreporteri, hrpa ljudi stoji s flasterima, uđem u dvoranu i pitam Duška Radića: ‘Tko su ti ljudi?’, a on će: ‘Oni su protiv tebe’. Pitam: ‘Pobogu, zašto?’”
“Kako ste sve to izdržali, a da se ne povučete? Nije li vam bilo nelagodno, neugodno? Nije li vas bilo sram?”, pitam je.
“Nekako sam već bila navikla”, odgovara.
"U jednom trenutku svi ti napadi su me prerasli osobno. Postala sam simbol. I to kao da više nije imalo veze samnom, kao osobom. Ljudi su mi znali reći: ‘Opet te napalo’, a ja bi pitala: ‘ Kakva je fotka? Kaj sad? Barem da je fotka dobra’. Ali tekstove nisam ni čitala. Zašto da to čitam?”
Sukobili su se tada s Hloverkom brojni novinari HRT-a - i to Denis Latin, Aleksandar Stanković, Maja Sever...
“Jeste li zažalili zbog ijednog od tih sukoba?”
Jesu li kritičari u pravu
“Žalim zbog svih tih sukoba i zapravo ne znam kako su se dogodili. Možda sam bila neoprezna, možda sam bila brzopleta, a bila sam na mjestu šefa, pa su mi zamjerili. Ali sve sam radila u funkciji posla. Naravno da mi je žao. Po prirodi, u privatnom životu, nisam svađalica. Prijatelji mi, naprotiv, govore da stalno nešto mirim. Nisam destruktivna, konstruktivna sam. Pomirljiva. Ipak sam račica u horoskopu iako sam u podznaku Lav.”
A upravo je destrukcija ono što joj pripisuju njezini neistomišljenici.
“Destruktivno je djelovala na HRT-u. Sve je uništila, ukinula. Služi se negativnim, rušilačkim, destruktivniim”, kritizira je jedan od suradnika.
“Pa možda su moji kritičari u pravu”, odgovara im Hloverka. “...možda jesam, destruktivna. Ne znam. Neću se pravdati. Znam da sam radila, trudila se. Evo, primjerice, sad sam vidjela u službi gledatelja da je netko doveo u ‘Hrvatsku uživo’ nekog nevjernika koji je govorio protiv posjeta Pape Hrvatskoj. Pa valjda smo mogli pozvati i nekog vjernika u tu emisiju?! I pokazati suprotan stav. Posebno zato što HRT prati Papin posjet. I da sam sad nešto rekla, svi bi mi to opet zamjerili. Ali nekim ljudima nedostaje tolerancije, obrazovanja, truda. Koristilo bi im pogledati stavove u službi gledatelja. Jer ne rade taj program za sebe i pet svojih istomišljenika, nego za gledateljstvo koje plaća pretplatu i očekuje da će dobiti jednu, drugu i treću stranu, širi kontekst, uravnotežen prilog.”
Iako je po drugi put smijenjena s jedne od vodećih funkcija na HRT-u, Hloverka na potpuno povlačenje niti ne pomišlja. Ona smjene ne doživljava kao vlastiti poraz. Svoje pogreške tumači kao pogrešna razmišljanja drugih. Samo tako i može dalje.