Tijekom gotovo četvrt stoljeća hrvatskog postkomunizma, hrvatska je urbana, obrazovanija i dinamična srednja klasa vjerovala u dvije povijesne naracije koje su iz osnova oblikovale njen pogled na politiku.
Prva od te dvije naracije bila je ona o tranziciji kao putu prema onom što se pred desetak godina zvalo zavodljivim, no i ideološki opasnim terminom “normalizacija”. Prema tom vjerovanju, hrvatsko društvo nalazi se na možda usporenom, možda tegobnom, ali linearnom i neupitno pobjedničkom putu od demokratskih dječjih bolesti prema liberalnom, demokratskom društvu.
Ospice i slabosti
Prema tom vjerovanju, ekscesni nacionalizam, netolerancija prema manjinama, kulturološki kič, operetne manifestacije nacionalizma, korupcija i klijentizam - ukratko - bajne “stečevine” devedeseti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....