“Zašto ne otvoriti priču o drugom dohotku? Zašto netko, učiteljica iz Slavonije, ne bi subotom, nedjeljom, vikendom, preko sezone mogla raditi u nekoj hotelskoj kući, a da pritom porezi budu mali?”
Lakonski se tako zapitao Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma i bivši ministar turizma u Vladi Zorana Milanovića.
Ostojić je navedeni citat izrekao 2. travnja 2019. gostujući u HTV-ovoj emisiji “Otvoreno”, koja se bavila stanjem u hrvatskom turizmu, problematiziravši predstojeću turističku sezonu u svjetlu neizvjesnosti koja čeka hrvatski turizam zbog raznih okolnosti među kojima je i nedostatak radne snage.
A Ostojiću se uz umirovljenike i studente, koje je isto tako naveo kao one kojima bi se mogao nadomjestiti manjak radnika u turizmu, učinilo zgodnim predložiti da i slavonske učiteljice od hrpe svoga slobodnog vremena, pohitaju na more spašavati sezonu. Turističkom stručnjaku, kako Ostojića percipiraju u njegovoj branši, odmah su žestoko na društvenim mrežama i forumima odgovorili brojni građani i sindikati u prosvjeti, ocijenivši njegov istup podcjenjivačkim i ponižavajućim, čak i seksističkim, za vjerojatno najvažnije zanimanje u smislu prosperiteta, razvoja i budućnosti naše domovine. Mi smo, pak, o tome razgovarali s tri slavonske učiteljice, a ovo su njihove priče. Objašnjavaju što sve rade preko vikenda i zašto im ne pada na pamet krenuti na more.
Ana Hrkač, učiteljica razredne nastave, Osijek: Hvala što mislite da smo super- žene, ali zašto se niste sjetili i naših muških kolega?
Izjava Veljka Ostojića na lice Ane Hrkač, učiteljice razredne nastave s pojačanim programom iz engleskog jezika i statusom učitelja mentora u OŠ Frana Krste Frankopana u Osijeku, izmamila je tužni osmijeh.
- Prvo sam se nasmijala, jer sam čula uvriježeni stav naših političara prema prosvjeti iako sam svjesna da je učiteljski poziv moje zvanje, a ne zanimanje i znam tko to cijeni i kako cijeni, no onda se moj smile preokrenuo u tužni. Prošlo mi je kroz glavu i zašto nije spomenuo liječnice, medicinske sestre, neku drugu struku, nego baš učiteljice i, dodatno, govorio je samo u ženskom rodu. Kakvo on uopće mišljenje ima o učiteljima, o muškom rodu - istaknula je naša sugovornica, koja iz te jedne rečenice ne zna što bi prije izdvojila kao ono što ju je više pogodilo.
- Prvo, preneseno je rekao: ‘Idite vi učiteljice 15. 6. cijelo ljeto u sezonu, jer ste slobodne do 5. 9.!’ Nema veze što naš godišnji traje od 8. 7. do 18. 8., jer ga zakonski ne možemo koristiti u ostatku godine, iako bih ja recimo često voljela uzeti 3-4 dana godišnjeg tijekom ostatka godine, ali mi to moje radno mjesto ne omogućava. Ovo za Slavoniju je posebno ponižavajuće. Evo, vi ste jadni, siromašni, svi odlaze od vas, pa dođite kod nas na more i radite - rekla je Ana.
- Iz te njegove izjave da se pomisliti i kako on slavonske učiteljice smatra superženama. U petak sam u ponoć rješavala programiranja za micro bit, a sat vremena prije sam mailom komunicirala sa studenticom koja je kod mene na praksi... Usput, pogledala sam koliko je avionska karta do Splita u jednom smjeru, jer autobusom ne bih stigla s obzirom na to da put traje 11 sati, pa sam vidjela da je cijena 100 eura. Budući da nismo superžene, morale bismo putovati avionom kako bismo se nakon čišćenja hotela stigle vratiti kući i u ponedjeljak doći u školu s tjednim planom rada i osmijesima na licima za svoje učenike - sarkastično je poručila učiteljica iz Osijeka.
- Ostaje mi nada da će oni koji su sada na pozicijama iz ovoga puno naučiti. Voljela bih da se prisjete svog prvog razreda, svakog napisanog slova i osobe koja je nad njima bdjela dok su učili čitati i pisati. Ja sam odlučila biti učiteljica, moji su se roditelji puno odricali za mene tijekom mog studiranja jer to izuzetno košta. Da sam željela raditi u hotelijerstvu, radila bih. Bolje da se izbore za rast plaća i u privatnom i u javnom sektoru kako bismo svi, učitelji/učiteljice, prodavači, liječnici, zidari, zubari... svoj teško zarađeni godišnji odmor mogli provesti na našem moru, u nekom od hotela, kao gosti - zaključila je naša sugovornica.
Opisala je i kako izgleda njezin tipičan radni dan.
- U školi sam oko 6.30, do pola 7.30 su priređeni svi materijali za taj radni dan, zadaća za sutradan... Potom dočekujem učenike, odgovorim na koji sms upit mamama (bolesno dijete, po kome poslati zadaću), razmijenim dvije tri (pametne) s kolegicama i dok trepnem, eto me na pozornici pet školskih sati... I sad naša javnost kaže; odu malo u školu, poigraju se a djecom i idu u podne doma... Hm, kako da ne. Nakon nastave, naravno, prvo sve iza sebe središ da druga smjena ima uvjete za rad, obavi konzultacije sa studentima 'uživo', odi doma, napravi sve u e-dnevniku za taj dan, pregledaj mailove, priprave studentima, pošalji nazad, priredi nastavu (izrezuj, ispravljaj, lijepi, daj mužu neka lijepi i izrezuje isto, bit će brže), riješi bar nešto iz Loomena da ne bi slučajno ostala bez značke, riješi i Microbit. Večer je, sjetim se da nisam još nešto za dodatnu isprintala, pali računalo. Ovo je dan bez sjednice/seminara ili nekog stručnog aktiva. Eto, to je naš posao 'od 8 do pola 12', pa tko voli , nek' izvoli. Vidjet ćemo tko još može skoknuti do mora petkom očistiti pokoji apartman ili kat nekog hotela: slavonska učiteljica=wonder woman. Naravno, sve što sam nabrojala nakon nastave je iscjepkano od recimo 15 h pa do 22, samo sam htjela naglasiti da se posao učiteljice proteže cijeli dan, jer svoj posao nosimo doma. Kao i mnogi drugi ljudi, kao i mnogi koji rade fizički i u svakakvim uvjetima, ali samo su očito slavonske učiteljice 'sposobne još i vikendima prati apartmane', a godišnji ne zaslužuju, nego i tada mogu raditi u hotelijerstvu, iako se za to nisu školovale...
Ivana Kovač, profesorica engleskog i njemačkog, Osijek: Nedjelju sam provela u pripremi školske izložbe. Ali navečer sam mogla do Istre, očistiti kat hotela
Nisam bila previše iznenađena niti sam to tragično doživjela, jer je nažalost u našoj zemlji općepoznato i rašireno mišljenje da se u prosvjeti radi tri sata dnevno i da imamo tri mjeseca ljetnih praznika. Takvo viđenje društva je nešto na što smo već pomalo i oguglali. Izjava mi je zapravo tragikomična, jer bih tako nešto očekivala od jednog prosječnog građanina koji nije upućen u problematiku prosvjete, ali nikako to ne očekujem od jednog državnog dužnosnika, pa makar bio i bivši – riječi su Ivane Kovač, profesorice engleskog i njemačkog jezika i književnosti sa statusom učitelja savjetnika u OŠ Tina Ujevića u Osijeku, kojima se osvrnula na izjavu bivšeg ministra turizma Veljka Ostojića. Dodala je i kako ju je možda i više pogodilo “što voditelj emisije nije na to reagirao primjereno, odnosno što to nije sasjekao u korijenu”. Ona je, pak, u Ostojićevoj izjavi prepoznala i više od ponižavanja samo učiteljica i svoje profesije.
- Bilo je to omalovažavajuće i prema Slavoniji, ali ne samo to, nego je bilo i seksistički jer je spomenuo učiteljice, dakle ženski rod. Ne znam što bi učitelji trebali raditi za to vrijeme, dok mi, ne znam, čistimo sobe po hotelima. To je vrlo niska i neprimjerena izjava, a baš sam kolegicama rekla da smo možda i mi nastavnici za to malo krivi zato što smo takvim učenicima kao što je on davali prolazne ocjene u osnovnoj školi. Tako nešto može reći netko tko je dvojku navukao iz jedinice, a on je zaslužio čistu jedinicu iz fundamentalne pristojnosti i ljudskosti. Možda bismo trebali pooštriti kriterije, pa onda možda takvi ljudi ne bi dolazili na vlast, iako ni to ne bila neka garancija - iskrena je osječka nastavnica, koja je komentirala i kako je isplanirala protekli vikend, na što kao slobodno vrijeme nastavnika cilja Veljko Ostojić.
- Uspjela sam se, za divno čudo, dobro organizirati, pa sam si subotu ostavila za sebe, jer sam se pripremala za trčanje Ferivi polumaratona, no to sam mogla planirati jer je termin odavno najavljen. Naravno da svi mi nađemo i neko vrijeme za sebe preko vikenda, ali isto tako nema vikenda u kojem nekoliko sati ne posvetimo pripremama za školu. Tako sam si za ovu nedjelju ostavila dodatne pripreme za postavljanje izložbe o Ani Frank koja će u ponedjeljak biti otvorena u školi u kojoj radim. No, eto, možda bih mogla eventualno u nedjelju navečer skoknuti do Istre počistiti jedan hotelski kat - ironična je Ivana.
Potom je objasnila kakve sve obveze ima tijekom tipičnog radnog dana.
- U prosvjeti sam 20 godina, od toga 15 godina radim kao učiteljica engleskog i njemačkog jezika u sadašnjoj školi. Unatoč uvriježenom mišljenju o samo par sati dnevnog rada naš posao ipak traje puno dulje. Često puno više od 8 sati kada uključimo vrijeme koje za posao izdvajamo kod kuće, a to se događa svakodnevno. Nastava je jedan dio našeg posla. Puno truda, volje, znanja i ljubavi potrebno je za ovaj posao. Osim učenika tu su i studenti koje imam na praksi. Radni dan počinje u 8, ili u 14 sati, ovisno o smjeni. Uključuje držanje redovne nastave, dopunske i dodatne, izvannastavnih aktivnosti te projektnih aktivnosti. Vrijeme koje ne provedem u školi koristim opet vezano uz količinu obaveza, što uključuje pripremu za nastavu, komunikaciju s projektnim partnerima, pisanje projektne dokumentacije, pripremu i analizu testova. Ostatak koristim za slobodno vrijeme, a kućni poslovi su posebna priča. Slobodno vrijeme koristim većinom za sportsku rekreaciju, pa dosta vremena provodim u Konjičkom klubu Osijek, a takodjer sam i veliki zaljubljenik stolnog tenisa te navijač STK Vodovod iz Osijeka. Između ostalog sam i stolnoteniski sudac. Dio slobodnog vremena ipak trošim na školske aktivnosti, većinom na Erasmus + projekt: Dvorci Dunava, naše zajedničko nasljeđe, u kojem sam koordinator za našu školu, a u kojem sudjeluje još pet zemalja. U sklopu projekta sudjeluju i učenici moje škole koji osim što rade na projektnim aktivnostima putuju u zemlje partnere. Volim glazbu, majka sam dvije djevojčice.
Daniela Maršalek, profesorica hrvatskog, Dalj: Došla sam s posla i sjela za računalo - treba sastaviti plan nastave i pripremu za idući tjedan
Daniela Maršalek, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u OŠ Dalj, do prije pet godina radila je kao novinarka i čekala priliku da se posveti poslu za koji se obrazovala, no danas će priznati kako tada nije imala pravu sliku o tome što to točno i koliko rade njezini kolege po profesiji u hrvatskim školama.
- Priznajem da je tako bilo, ali nikada nisam pomislila da su ti ljudi neradnici, koji imaju više slobodnog vremena i godišnjeg odmora nego što rade.
Nažalost, općenita slika u našem društvu je takva da se misli kako mi ne radimo dovoljno. To naravno nema veze s istinom i to zna svaka nastavnica i nastavnik, kao i članovi njihovih obitelji - rekla nam je Daniela i dodala: živimo u svijetu koji traži zaglupljivanje ljudi i svijetu koji promiče kulturu glupoga, ali treba biti ustrajan u borbi protiv takvog svijeta, a ima nas takvih - rekla nam je Daniela, poslavši pritom i poruku svojim kolegicama i kolegama.
- Svi se mi zaposleni u prosvjeti trebamo prestati opravdavati i pokazati da smo nadišli i prerasli komentare o tri mjeseca godišnjeg, o samo par radnih sati dnevno i, općenito, o ‘neradu’. Vjerujem da se mnogi od nas nekoliko puta tjedno susreću s takvim komentarima i, naravno, osjećaju potrebu ‘opravdati’ se i opisati svoj radni dan ili tjedan, ali ja sam od toga odustala i mislim da je najvažnije da oni s kojima radimo i za koje se pripremamo, naši učenici, vide i osjete naš rad - istaknula je nastavnica koja nimalo ne žali zbog odabira profesije, a svakoj novoj generaciji nastoji ponuditi više, jer one to i zahtijevaju. Za nju je svaka nova školska godina novi izazov. Nas je pak zanimalo misli li da Ostojićeva izjava ima korijene u uvriježenom stavu o učiteljskom poslu.
- Žao mi je što takvi ljudi uopće dobiju prostor u medijima, ali da, oni su odraz našeg društva. Mi smo se danas šalili na svoj račun da nakon posla sjednemo na autobus i odemo u Poreč čistiti neki hotel. Pravi, pošteni ljudi, koji bi nam trebali biti moralne vertikale, nisu se nigdje istaknuli, jer nisu dobili priliku ili se nisu htjeli petljati u to. To su ljudi među nama, koji rade svoj posao - smatra naša sugovornica.
- To je odraz slike u društvu koje našu regiju posljednjih godina prikazuje negativno, kao da se samo kod nas loše živi i kao da smo mi jedini koji želimo pobjeći iz svoga kraja, kao da nismo sposobni zaraditi za sebe ovdje. Ima među nama kolegica i kolega koji imaju svoje OPG-ove, pa u neko slobodno vrijeme kada ga uhvate pomažu u radu svojim obiteljima. Javili su se neki kolege iz Dalmacije s komentarima da oni rade u svojim apartmanima preko sezone. Da, u svojim apartmanima. Ne u tuđim - zaključila je ova nastavnica s kojom smo razgovarali u petak nakon što je došla s posla, a prije nego što će kod kuće sjesti za računalo kako bi napravila individualizirane i prilagođene planove te mjesečni plan.
Dodala je i da preko vikenda mora pročitati lektiru koja je uvrstila u nastavni plan i program, a onda i raditi novu pripremu za sljedeći tjedan. Čišćenje hotela nije mogla ugurati u svoj vikend-plan.
- S obzirom da imamo jednosmjensku nastavu u školi sam u prijepodnevnim satima. Poslije nastave imam ili dopunsku nastavu ili dodatnu ili izvannastavnu aktivnost (Medijska skupina) ili držim s kolegama radionice u sklopu nekog projekta. Dolaskom kući radni dan nastavljam s pripremama za sutra, proučavam materijale, obično tražim i odgovarajući video (gotovo na svakom satu imam video), tražim ili osmišljavam neki digitalni materijal (kviz, igru i slično), printam materijale... Brzinski nešto obavim po kući, malo se podružimo, a budući da sam večernji tip, onda navečer opet za računalo - Loomen, izvannastavne aktivnosti, pisanje planova, prilagođeni i slično.... Na svu sreću, obitelj nije zahtjevna, svi su već od ranijega posla navikli da puno radim, suprug sve radi po kući, pa nemam nikakav problem s 'kućanskim poslovima'. Nije tako svaki dan, ali otprilike je. S tim da i vikendom dosta radim za školu, posebno nedjeljom poslijepodne i navečer. Dosta vremena provodim u školi jer čekam neke kasnije sate kada su učenici slobodni, ali iskoristim to vrijeme za pripreme, za dogovor s kolegama, pisanje, osmišljavanje nečega... Jednom mjesečno dolazim navečer u školu kada imamo školski čitateljski klub, nekoliko puta godišnje na roditeljski sastanak poslijepodne, zabave za učenike, Noć knjige... Nastojimo da sve bude u poslijepodnevnim satima kako bi svi učenici mogli sudjelovati, pa mi - ili ostajemo u školi i čekamo ili idemo kući pa se vraćamo. Često organiziramo terensku nastavu, izlete (klizanje, advent u Osijeku, HNK, kino...).