11 godina vrijedi ovo pravilo u dućanima, a stotine tisuća Hrvata i dalje ne zna za njega. Bizarno, čak ni bivši ministar!

Dosta me zabavilo kad sam prije nekoliko tjedana naletjela na status bivšeg ministra iz SDP-ove Vlade Gordana Marasa koji se na mrežama ‘pohvalio‘ kako nije znao da mogućnost povrata robe u roku od 14 dana od kupovine ne vrijedi u slučaju kupovine u fizičkoj trgovini, u što se uvjerio kad je došao vratiti nekakav remen.

Zabavilo me ponajviše zato što je to pravilo, preneseno iz propisa EU, na snagu stupilo 2014. godine, dakle u mandatu baš njegove Vlade, no istodobno me taj njegov status još jednom podsjetio kako kod potrošača, koliko god pisali o tome, i dalje postoji cijeli set zabluda u vezi s njihovim pravima zbog kojih se dosta teško snalaze i na koja s vremena na vrijeme vrijedi podsjetiti.

Potrošači još uvijek ne znaju pravila

Goran Šebelić/Cropix

Ova Marasova zabluda vjerojatno je najčešća - evo, redovito mi se javi neki poznanik ili kolega koji me upozori kako mu trgovina nije dala da vrati robu iako on jako dobro zna da postoji takav propis, a onda mu raspoloženje brzo splasne kad mu kažem da to vrijedi isključivo za kupovinu izvan prodavaonice - dakle online, na kućnom pragu i slično.

Nakon objave Jutarnjeg javilo se mnoštvo čitatelja

O.K., ljude vjerojatno ponajviše zbunjuje činjenica da mnoge high street poznate strane trgovine, koje posluju i kod nas, pristaju vraćati novac i za robu koja je kupljena u fizičkoj trgovini, ali to je posljedica njihove poslovne odluke da potrošačima daju i više prava nego što im prema propisima pripada, a nikako pravilo.

Krivo misle da nemaju pravo

Većina trgovina tako će umjesto povrata novca potrošačima eventualno izaći u susret mogućnošću da robu zamijene za nešto drugo, i to je u redu, osim, naravno, u slučaju kad je u pitanju neka reklamacija, kad im je to obveza.

Druga najčešća zabluda koju u razgovoru s ljudima čujem jest ta da misle kako nemaju pravo na obeštećenje zbog kašnjenja leta jer im je aviokompanija platila novu kartu i eventualno smještaj u hotelu ako je let bio odgođen za jedan dan.

Evo, baš sam neki dan slušala o tome od jednog kolege koji nije niti pokušao od aviokompanije zatražiti naknadu, iako bi po logici stvari potencijalno svoj budžet mogao podebljati za iznos između 250 i 600 eura.

Pravo na novu kartu i pravo na obeštećenje ne isključuju jedno drugo - dakle, u slučaju kašnjenja ili otkazivanja leta, osim ako je bila riječ o nekoj izvanrednoj situaciji, aviokompanija je dužna putnika o svojem trošku prebaciti na prvi sljedeći mogući let za istu destinaciju, također mu je dužna platiti hotel ako on zbog toga negdje mora noćiti, a obeštećenje predstavlja dodatnu vrstu prava koju treba shvatiti kao ‘utjehu za pretrpljenu duševnu bol‘ i koja se isplaćuje povrh svih ovih prethodnih davanja.

Ne i u slučaju vremenske nepogode

Dakle, ako vam je kompanija osigurala nove karte, svakako tražite da vam isplati i obeštećenje za kašnjenje za koje je nužno da ste na destinaciju stigli s minimalno tri sata zakašnjenja.

Ipak, i ovdje vrijede neka ograničenja - naime, aviooperater dužan je isplatiti naknadu samo za situacije na koje je mogao utjecati (recimo, kvar aviona i slično), ali ne i za one koje su izvan njegove kontrole kao što su vremenske nepogode.

Moj je savjet ipak da zatražite isplatu naknade čak i onda kad mislite da na nju ne ostvarujete pravo jer iznenadili biste se u koliko se slučajeva pokaže da vam ona doista pripada.

Ono što mnogi također ne znaju jest da je rok za traženje isplate obeštećenja čak tri godine od spornog leta, što znači da mnogi još uvijek ostvaruju pravo na ovu pogodnost i bila bi šteta da je ne iskoriste.

Treća najveća zabluda odnosi se na uvriježeno mišljenje da potrošač nema pravo na popravak nekog nefunkcionalnog uređaja ako je izgubio garanciju.

To je onaj papirić koji vam prodavač prilikom kupovine poštambilja i prihefta za račun, no činjenica da ste ga, recimo, izgubili ne znači da nemate pravo na popravak robe niti vam ga trgovac smije odbiti.

Ne smije odbiti popravak

Naime, garancija koju vam daje trgovina samo je komercijalno jamstvo koje postoji povrh europskim propisima garantiranim uvjetima otklona kvara i činjenica da ste tu komercijalnu garanciju izgubili nikako ne znači da vam trgovac smije odbiti popravak.

Naime, sva je roba u EU zaštićena takozvanom materijalnom odgovornošću koja traje dvije godine i koja znači da trgovac i proizvođač u tom roku moraju garantirati da će roba imati ona svojstva nužna da ona normalno funkcionira, a ako ih nema - recimo, vaša pećnica najednom više ne peče - tada je dužan otkloniti kvar.

Tu je bitno poznavati i rokove - potrošač, naime, kvar mora prijaviti u roku od najviše dva mjeseca od njegova pojavljivanja, a roba je materijalnom odgovornošću pokrivena u razdoblju od dvije godine.

Zbog tih se konzervi u Hrvatskoj dizala i ozbiljna panika

Ako se kvar dogodi u prvih godinu dana, tada se podrazumijeva da je potrošač kupio robu s manom i trgovac je taj kvar po defaultu dužan otkloniti, no ako se dogodi u drugoj godini, tada trgovac može sporiti da je postojao kvar, što se onda treba utvrditi sudskim vještačenjem čiji trošak snose trgovac ili potrošač, ovisno o rezultatu vještačenja.

Komercijalno jamstvo tako dođe samo kao neka vrsta nadogradnje osnovnih prava koja potrošač ima neovisno o tome je li dobio taj famozni papirić od prodavača, a iz razgovora s mnogima jasno mi je kako s time nisu upoznati, što je dosta velika pogreška jer time mnogi potrošači ostaju bez svojih prava.

Lažno je i uvjerenje mnogih kako za ostvarivanje prava na popravak moraju imati originalni račun te da bez njega uopće nije uputno dolaziti reklamirati proizvod.

Zabluda u vezi s računom

Ni to nije točno, iako tako najčešće ispada iz prakse.

Naime, propisi nigdje ne navode da potrošač, kako bi reklamirao proizvod, mora imati originalni račun, nego on mora moći dokazati kako je kupio proizvod baš u toj trgovini, a to je onda nekako najlakše i najlogičnije napraviti uz pomoć računa na kojemu piše naziv trgovine i vidi se datum prodaje.

Ipak, to pravo je moguće ostvariti čak i ako račun nemate - recimo, ako ste platili karticom, možete od trgovca zatražiti da sam pronađe račun u sustavu, za što ćete mu vjerojatno morati dati točan dan i vrijeme kupnje, moguće i neki ispis iz internet bankarstva na kojemu su vidljivi ovi podaci.

To će, naravno, ići nešto teže ako ste robu platili gotovinom, ali ako znate točan termin i vrijeme kupnje, nije isključeno da trgovac potraži taj račun u blagajni i da mu to posluži kao dokaz da ste doista kod njega kupili robu i da je ona još uvijek zaštićena materijalnom odgovornošću.

Dobar dio trgovaca rado će vam na ovaj način izaći u susret, a ako neki to odbiju, podsjetite ih kako se račun nigdje u zakonu ne navodi kao isključivi dokaz kupnje i kako o cijeloj stvari u konačnici može odlučivati Državni inspektorat.

Imate pitanje za Veliku škrticu?

Pišite na: [email protected]

Uključite se u Facebook grupu Velika škrtica, povežite se s najvećom zajednicom potrošača i saznajte odgovore na sva pitanja o kojima drugi šute

Velika skrtica