POVIJESNI PROJEKT

300 HEROJA IZA KAMERA Što sve stoji iza veličanstvenog, gotovo deset sati dugog live prijenosa dočeka Vatrenih

Kazimir Bačić
 Tomislav Kristo, Dragan Matic / HANZA media

U 12 sati i 40 minuta kreće “Zabivaka”. Anton Samovojska i Joško Jeličić gosti su u studiju. Robert Prosinečki na jednom je od balkona na Trgu bana Josipa Jelačića. Oni će pričati i analizirati otprilike do 14 sati, kada na zagrebački aerodrom slijeće avion Croatia Airlinesa s “vatrenima”, a onda kreće 90-minutno putovanje otvorenim autobusom do glavnog zagrebačkog trga, gdje je središnji doček i do 15 sati i 50 minuta sve je gotovo. Slijede navijački spotovi, pa nogometni dokumentarac. U 17 i 15 sažetak je finalne utakmice, a u 17 i 30 s Pantovčaka uživo dodjela odlikovanja svjetskim nogometnim doprvacima. U 19 sati je, naravno, Dnevnik.

Tako je u ponedjeljak 16. srpnja izgledala ranopopodnevna programska shema prvog programa Hrvatske televizije. A onda je sve pomaknuto za oko 60 minuta, koliko je kasnilo polijetanje “nogometnog” aviona iz Moskve. Ali nema veze, jednosatno kašnjenje u takvom velikom trenutku dočeka srebrnih svjetskih nogometaša nije velik problem. Za to vrijeme sa središnjeg zagrebačkog trga i pristupnih ulica u eter dolaze nevjerojatni deseci tisuća ljudi koji žele vidjeti svoje nogometne idole. A netom pred slijetanje aviona, oko 15 sati, HTV-ova ekipa sa zagrebačkog aerodroma u centralu na Prisavlje javlja da je oko aerodroma na tisuće ljudi, iz helikoptera koji nadlijeće trasu kojom se treba kretati otvoreni autobus javljaju o masama koje čekaju.

- Tada smo shvatili da su se svi planovi raspali. Ekipe s terena javljale su mi o enormnom broju ljudi oko aerodroma. To nam je bio signal da je riječ o nikad dosad viđenom i da moramo uspostaviti potpuno novi koncept. Sve je bilo poravnato na 90 minutnu satnicu, a kad se shvatilo da će odstupanje biti enormno, nastala je panika. Ali onda smo se svi mi na HRT-u prilagodili situaciji. Stavili smo glave na hrpu, duboko udahnuli i krenuli raditi. U tom trenutku bilo je važno držati čvrsto situaciju u rukama. I uspjeli smo u tome. Istovremeno, na HTV-u 2 imali smo goste u studiju, puštali smo priloge, izmišljali smo načine da se sve ne raspadne. Takvu situaciju mogu iznijeti samo veliki profesionalci. Pokazalo se da smo mi kao narod i kao stručnjaci u takvim situacijama najbolji - priča nam glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Kazimir Bačić tri dana poslije najvećeg televizijskog prijenosa uživo koji je Hrvatska televizija odradila.

- To je bio naš najveći, najsloženiji prijenos i prijenos najduljega nepredviđena trajanja. Sve su diktirali ljudi na ulici. Brzinu kretanja, događaje. A mi smo se morali prilagoditi, i to smo odlično odradili - bez skrivanja ponosa govori Bačić. I tri dana poslije na ekranima postavljenima po hodnicima HTV-a vrte se snimke zagrebačkoga dočeka. Dok nonšalantno prolazi, na njih oko baci i Drago Čosić. Potpuno smiren. Kao da to nije isti onaj Čosić koji je prenoseći utakmicu s Engleskom tvrdio da će sigurno ostariti 10 godina. A nije. Barem tako izgleda.

Ekspresna mobilizacija

A dok je u subotu 14. srpnja Drago Ćosić pripremao prijenos utakmice života, čelništvo HTV-a saznalo je sve detalje svečanog dočeka.

- Rečeno nam je gdje će biti središnji doček, kojom će se rutom otvoreni autobus kretati. Imali smo manje od 48 sati za pripremu.

Na sastanku su bili predstavnici grada, policije, organizatori...

- Procjenjivalo se da će se u širem središtu grada okupiti najviše 150 tisuća ljudi i da će putovanje od aerodroma do Trga bana Josipa Jelačića trajati 90 minuta - otkriva Bačić. Nikome ni u primisli nije bilo više od pola milijuna ljudi.

- U najkraćem mogućem vremenu mobilizirali smo sve naše raspoložive snage u tehničkom, programskom i produkcijskom smislu da realiziramo doček ‘vatrenih’ onako kako zaslužuju. Osigurali smo kamere, reportažna kola, sustave veza... Angažirali smo sve naše ugovorne partnere.”

Bačić posebno naglašava da su u realizaciji ovoga projekta najvažniji bili ljudi. Njih oko 300 bilo je uključeno u projekt dočeka “vatrenih”.

- To su odradili ljudi s HTV-a koji imaju veliko iskustvo iz dosadašnjih velikih prijenosa, kao što je nekoliko dočeka Svetog Oca, prijenosa inauguracije predsjednika odnosno predsjednice. Tu smo stekli iskustva koja smo sada iskoristili i ad hoc, praktički bez probe i tehničke pripreme realizirali smo ovaj prijenos.

Upravo zahvaljujući tom iskustvu, ekipe na terenu imale su dodatne rezervne količine baterija, kartica za snimanje i ostalih potrebnih sredstava koja će im se pokazati nasušno potrebna. Prijenos je pokriven sa 24 kamere, dvama helikopterima MUP-a, dvojim reportažnim kolima, jednim dronom, trima kamerama u autobusu, helikopteru i na aerodromu, na Prisavlju su radile dvije režije. Na terenu su bila 4 SNG kola, 6 je kamera bilo u studiju na Prisavlju... Jedna kamera bila je u autobusu, jedna statična u automobilu ispred autobusa. S TV Doma kamera je pratila događanja na trasi od Mosta, jedna kamera bila je postavljena na uglu Savske i Vukovarske ulice, jedna kod HNK, jedna na uglu Frankopanska-Ilica. Tako je autobus dopraćen do središnjeg trga, gdje su prijenos preuzela nova HD reportažna kola, kupljena prije godinu dana.

- Bili smo 4 i pol sata u prijenosu bez ijednoga prekida, a to smo uspjeli domišljatošću i aktivnošću svih sudionika. Ljudi na terenu dali su nadljudski napor, iscrpili su se do krajnjih granica. Svaki je radio za troje. Svi su bili svjesni da je to sada i vjerojatno nikad više.

MUP priskače u pomoć

Kada je autobus s igračima ušao u tu masu, ljudima na HTV-u bilo je jasno da nitko ne može predvidjeti koliko će sve to trajati i da ljude na terenu ne mogu zamijeniti. Tko je bio “unutra”, posao je morao odraditi do kraja. Do Trga.

- U toj situaciji bilo je nemoguće slati dodatne ljude jer se nitko nije mogao pomaknuti. Kamerman koji bio u autu ispred autobusa, 4 i pol sata je klečao s kamerom na ramenu i slao sliku bez trzaja. Kad je sve završilo, jedva je izašao iz auta. Drugi je četiri i pol sata visio s ruba helikoptera.

Helikopteri su bilo poseban problem. Bila su angažirana dva helikoptera MUP-a, a Bačić naglašava da bez tih izuzetnih pilota ne bi ni bilo onih fascinantnih zračnih snimki. No helikopteri su u zraku mogli biti najviše dva sata, a onda je trebalo puniti gorivo. Dok je jedan išao na punjenje, drugi je držao koordinaciju s kamerama na zemlji kako ne bi bilo prekida. Drugi veliki tehnički problem, koji gledatelji nisu ni primijetili, nastao je kad se pokvario prvi autobus koji je prevozio “vatrene”. U je tom autobusu bila instalirana veza iz kamere koja je prenosila signal prema helikopteru. Ta je kamera ostala u pokvarenom autobusu i zadnji dio prijenosa odrađen je bez nje jer je tako diktirala situacija. Brzinski su na terenu neke reporterske kamere pretvorene u kamere za prijenos. Zbog velikog broja ljudi na relativno malom prostoru, mobilne mreže jednostavno su bile blokirane. Slanje SMS-ova gotovo je bilo nemoguće, a kamoli “teških” videomaterijala. HTV-ovci su pretpostavili da bi se tako nešto moglo dogoditi, pa su osigurali posebne veze kako ne bi došlo do prekida programa.

- Izvlačili smo se na sve moguće načine da se to ne primijeti, da izdržimo kontinuitet prijenosa do Trga, što smo u konačnici i uspjeli. Naša je misija da, kao javni servis, damo ljudima prijenos pod bilo koju cijenu. To se od nas očekuje. Bilo kakav prekid u prijenosu bio bi katastrofa.

A na kraju dana brojke su rekle svoje. Sav se trud isplatio. Prijenos dočeka na Prvom programu HTV-a pratilo je 1,8 milijuna gledatelja te je bio najgledaniji prijenos povratka “vatrenih” na svim nacionalnim televizijama. A “Zabivaka” s početka teksta je, umjesto planiranih 3, trajala ukupno 9 sati i 42 minute. A sjećate li se onoga najavljenog Dnevnika u 19 sati tog dana? Prvi put nakon 50 godina kasnio je više od tri sata. Počeo je u 22 sata i 5 minuta.

Ono čega su se na HTV-u jako pribojavali bilo je - kako prenijeti situaciju ako se dogodi neka nesreća. Bačić naglašava da je posebno bilo kritično oko HNK te na skretanju autobusa iz Frankopanske ulice u Ilicu, gdje je iznimno skučen prostor, a velika je masa ljudi. Glavni ravnatelj hvali sve ljude koji su bili na ulicama zbog njihove mirnoće i discipliniranosti.

Vodstvo HRT-a odlučilo je signal prijenosa dati u međunarodnu razmjenu kao specijalni događaj te domaćim TV kućama s nacionalnom koncesijom i onim manjim TV kućama potpuno besplatno. Tako su svi mogli uzimati prijenos i iz njega vaditi dijelove koji su im zanimljivi.

- Dali smo besplatno jer je zaključak vodstva HTV-a bio da je to događaj od izuzetne nacionalne važnosti.

Bačić naglašava da su novinari stranih TV kuća, koji su bili u Zagrebu, bili potpuno u šoku jer nisu vjerovali da se jedan takav zahtjevan prijenos radi bez ikakve pripreme.

- Ostali su začuđeni prizorima i tehničkom realizacijom prijenosa.

Divlja situacija

No nakon Zagreba, nije bilo vremena za odmor. Sljedećeg dana uslijedio je prijenos dočeka iz Zadra. Reportažna kola iz Zagreba prema Zadru krenula su oko 14 sati, a oko 15 sati već su bila u pogonu. Kamera je postavljena na brod kojim su nogometaši doplovili u Zadar.

- Potpuno ‘divlja’ situacija u kojoj nitko ne može predvidjeti što će se sljedeće dogoditi.

Projekt dočeka u Zagrebu samo je kulminacija realizacije projekta Rusija. Za realizaciju Svjetskog nogometnog prvenstva pripreme na javnoj televiziji počele su još prije dvije godine. Sve je teklo po predviđenom scenariju, i u Rusiji i u Zagrebu, a onda su nogometaši sve “pokvarili”.

- Očekivali smo dobar rezultat ali... Nakon ulaska u četvrtfinale, pa polufinale nastala je posebna situacija. Plan našeg projekta raspao se, ali u pozitivnom smislu. Sve se raspalo zahvaljujući našim nogometašima. Kad smo shvatili da idemo dalje i dalje, trebalo je sve organizirati. Dodatne linije za osiguranje prijenosa, doći na vrijeme na utakmice. Bilo je svega - uz osmijeh prepričava Bačić koji naglašava da je na cjelokupnom projektu Rusija radilo 500-tinjak ljudi.Prvi preliminarni podaci pokazuju da je trošak HTV-a na ovom projektu bio oko 50 milijuna kuna, a finalni iznos tek će se izračunati. Jedan od njih bio je i Mateo Beusan - Oko sokolovo. Njemu je svjetsko prvenstvo u Rusiji bio posljednji angažman na HTV-u.

- Gospodin Beusan je brend. On je institucija i u utorak smo imali oproštaj s njim nakon 20 godina suradnje”. A tko će biti novi Beusan? “Ne znamo. Nastojat ćemo angažirati novo Oko sokolovo, ali teško da ćemo samo tako uspjeti zamijeniti jednu legendu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. siječanj 2022 20:24