Kada sam sinoć lutajući po news portalima pročitao naslov "Većina Hrvata protiv toga da se ukrajinski vojnici obučavaju u Hrvatskoj" ostao sam potpuno šokiran. Ne vjerujući svojim očima, i u nadi da je noćni urednik od gomile posla jednostavno pogriješio, otvorio sam cijeli tekst.
Već nakon prvog pasusa: "Prema istraživanju koje je za RTL Televiziju provela agencija Promocija Plus, 58,2 posto građana Hrvatske protiv je obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Takav potez uglavnom ili potpuno podupire 29,4 posto", pao sam u depresiju.
Strava. Najdublje sam uvjeren da je podrška Ukrajini na sve moguće, pa tako i na ovaj način moralni (i kategorički) imperativ. Pogotovo gledajući na tu "dilemu" iz hrvatske perspektive, iz zemlje koja je i sama prije trideset godina proživljavala gotovo jednaku kalvariju koju sada proživljavaju građani Ukrajine. I civili i njihovi vojnici koji se uzduž vrlo dugačke linije bojišnice brane od jedne od najjačih vojnih sila na svijetu.
Međutim, rezultate istraživanja Promocije plus teško mi je objasniti samo bešćutnošću i konformizmom svojih sugrađana, pomanjkanjem empatije ili gubitkom kapaciteta da racionalno razriješe "dilemu": Treba li pomoći žrtvi najkrvavije vojne agresije na Starom kontinentu još od Drugog svjetskog rata vojnom obukom ukrajinskih branitelja na teritoriju Republike Hrvatske?
Dakle, na teritoriju države koja je svoju opstojnost i suverenitet mogla i izgubiti da se ratna (ne)sreća okrenula na drugu stranu u jesen i zimu 1991. godine.
Takvi (za mene šokantni) rezultati istraživanja ozbiljnije se mogu interpretirati samo ako u jednadžbu uvedemo još dvije važne varijable - predsjednika države Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Postotak ispitanika (29,4) koji uglavnom ili potpuno podržavaju Vladinu inicijativu - a kojoj se protivi predsjednik RH - da se i Hrvatska pridruži onim europskim državama koje će na svom teritoriju obučavati ukrajinske vojnike skoro je identičan rejtingu HDZ-a (29,9 posto, studeni, Crobarometar) i udjelu građana koji podržavaju rad Vlade (28,8 posto, studeni, CRO Demoskop).
Teško se oteti dojmu da se veliki dio ispitanika odgovarajući na pitanje anketara podržavaju li obuku Ukrajinaca u Hrvatskoj, zapravo referendumski izjašnjavao o sasvim drugom i u ovom istraživanju nepostavljenom pitanju: "Navijate li za Zorana Milanovića ili Andreja Plenkovića?".
U prilog tezi da se dobar dio ispitanika postavio "referendumski" ide i podatak iz ovog istraživanja koji kaže kako uvjerljiva potpora vladinoj inicijativi očekivano dolazi od birača HDZ-a, dok se većina birača svih oporbenih stranka - i lijevih i desnih - protivi obuci Ukrajinaca.
Istina je da su takvom referendumskom raspoloženju ispitanika najviše pridonijeli predsjednici Republike i Vlade, koji svojim višegodišnjim i za državu iznimno štetnim sukobima sve jače dijele biračko tijelo na "antiplenkiste" i "antizokiste".
No isto je tako istina da je tužno vidjeti kako mnogi građani ove zemlje ne mogu odvojiti svoje uske stranačke preferencije i svoje osobne stavove prema Milanoviću i Plenkoviću od pitanja hrvatske pomoći Ukrajini.
Pa zar je stvarno tako teško shvatiti da se ovdje ne radi o dilemi "Banski dvori ili Pantovčak", već o tome trebamo li učiniti još jedan korak u pružanju pomoći ukrajinskim vojnicima i time dati svoj (mali) doprinos u njihovim milijunima litara krvi plaćenim naporima da obrane svoju zemlju od brutalne ruske agresije.