Premda sam podrijetlom otočanin, nikad nisam trajno živio na otoku. Kao i golemoj većini građana ove zemlje, i meni je iskustvo boravka na otoku vezano većim dijelom uz boravak iz ugode, najčešće - no ne uvijek - ljetni.
Moje iskustvo otoka ponajviše je vezano za jedan mali srednjodalmatinski otok na kojem sam dva desetljeća provodio školske raspuste. Bio je to otok sa samo jednim naseljem, bez automobila, sa 130 stalnih i otprilike toliko stalno-ljetnih stanovnika. U neka druga vremena, tom bi otoku na ovom mjestu u članku naveo ime. Danas ne. Ne, zato što sam danas svjestan kako turizam ima poljubac smrti, te ono što je lijepo i autentično jednim dodirom pretvara u uškrobljeni, neživi simulakrum. Stoga ću ime tog otoka zatajiti, da ga ni uzgrednim spomenom ne bih preobrazio u l...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....