Tog dana u Postirama je bilo kao da se nanovo snima epizoda legendarnog Smojina Malog mista. Najprije je u luku uplovila velika jahta, a onda se pronio glas: na njoj nije nitko drugi doli odvjetnik turbo bogatog Romana Abramoviča . Došao je, pričalo se, s posebnom misijom - kako bi na otoku sklopio unosan posao i kupio vrijedno zemljište zajedno s objektima uskoro bivše tvornice ribe Sardina u Postirama. Vijesti s rive nije trebalo dugo da preko Bračkoga kanala doskoči do našeg Splita, a mi smo već znali kako vlasnici tvornice, nakon njezina stoljetnog poslovanja na samoj obali, proizvodnju sele svega nekoliko kilometara dalje.- Nije Rus lud pa da od prve ne uoči da je stara tvornica idealna za luksuzni hotel - kažu mještani.
Ruska veza
- Nažalost, priča iz Postira samo je djelomično točna. Mi prodajemo prostor bivše tvornice, ali još nismo pronašli kupca za to zemljište - uvjerava nas predsjednik Uprave tvrtke Mislav Bezmalinović. No i bez Abramoviča priča o tvornici Sardina Postira zaslužuje da bude ispričana. Jer dok drugi zatvaraju pogone, oni se šire.
Tvrtka koja više od stotinu godina, od 1907., posluje na obali u Postirama na Braču počela je graditi novo proizvodno središte koje će se prostirati na 30.000 četvornih metara. Dosad su proizveli do 18 milijuna konzervi ribe na godinu, a vjeruju da će, kad sljedeće godine proradi novi pogon s najsuvremenijim strojevima za preradu ribe, za tržište proizvoditi i do trideset milijuna konzervi na godinu. Drugim riječima, umjesto dosadašnje gotovo tri tisuće tona, Sardina će pakirati do pet tisuća tona ribe na godinu.
Tvrtku vodi Mislav Bezmalinović, sin jednog od vlasnika, bivšeg hrvatskog diplomata Nike Bezmalinovića, pa i u tom kontekstu narodno spominjanje Abramoviča nije baš izvan konteksta. Obojica tvrde da nema velike tajne uspjeha. To su rad, ulaganje i ono najvažnije - izvoz.
Hrvatska ima problema s naplatom potraživanja od kupaca. Da radimo samo s hrvatskim distributerima, propali bismo odavno. Zato je 75 posto proizvodnje za izvoz, u Europsku Uniju, Australiju, Japan kojemu izvozimo tone jadranske tune. Surađujemo s brojnim zemljama - objašnjava Niko Bezmalinović dok sjedimo u uredu iznad proizvodnih pogona.
S rive u brdo
Ponosno ističe da si vlasnici tvrtke nikada nisu isplatili dobit. Zarađuju na svojim plaćama, a profit ulažu u proizvodnju i širenje tvornice. Tako će u novom pogonu imati nove strojeve, iako bi i petnaestogodišnjaci na kojima trenutačno rade poslužili svrsi. No žele se modernizirati, a prodat će stare strojeve.
Radnici Sardine u šali kažu da je to vjerojatno jedina tvrtka na svijetu u kojoj se za pauze čovjek može osvježiti skokom u more. No ni na novoj lokaciji radnicima Sardine neće biti teško. Samo koji kilometar su se udaljili od obale, na uzvisinu Dol ponad Postire, gdje će se riba pakirati s pogledom na more.
U taj će projekt uložiti impresivnih 250 milijuna kuna, što gospodarski analitičari smatraju najvećom investicijom u povijesti domaćeg ribarstva. Dijelom je riječ o vlastitim sredstvima, a dijelom o novcu Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Već je gradnja budućih pogona zaposlila Bračane. Tvrtka Lavčević unajmila je kuće za radnike, ruke trljaju i ugostitelji jer graditelji moraju jesti i osvježiti se pa se domino efektom očekuje boljitak cijele otočne ekonomije. Tvrtka Sardina trenutačno zapošljava tristotinjak ljudi, uglavnom bračke stanovnike.
- Bilo bi nam isplativije da smo tvornicu preselili na kopno. Distribucija proizvoda trajektima puno stoji. No nigdje ne bismo našli stručnjake za posao kakvi su na Braču. Ovdje generacijama rade cijele obitelji. To je znanje i iskustvo koje se prenosi s koljena na koljeno. Zbog toga je naša riba skuplja, ali i puno kvalitetnija od konkurencije - kaže Niko Bezmalinović, najavljujući zapošljavanje još stotinjak radnika u novoj tvornici.
Srdela je kraljica!
Glavni proizvod trenutačno je srdela. Marinirana, konzervirana, u sosu od povrća ili samo u salamuri. No, važan su dobavljač svježe komarče i lubina za restorane, a izvoze i prvoklasnu jadransku tunu. Cilj je povećati proizvodnju plave ribe koju Bezmalinović od milja naziva obnovljivim resursom.
Njegov sin, direktor tvrtke Mislav, priznaje da je bilo rizično investirati toliki novac u to vrijeme u antipoduzetničkoj klimi u Hrvatskoj. No svi podaci koje su prikupili pokazuju da će tvornica bez problema poslovati i prodati proizvedenu ribu. Uvjet je za to, kaže, kvaliteta ribe koju su prepoznali kupci u inozemstvu. Proširit će se i proizvodni asortiman pa Bezmalinovići najavljuju vrhunsku riblju paštetu. U sastavu tvornice ostat će prava ribarska flota, šest brodova, među kojima su dva velika tunolovca.
Da se vratimo na početak: lokacija na rivi na koju su Postirani navikli, postat će hotel, a i mještani se slažu da je to pravo mjesto za vrhunski turistički kapacitet. No suprotno nagađanjima mještana, Bezmalinovići se ne namjeravaju baviti tim poslom.
Poslovi se ne miješaju!
- Razmišljali smo i zaključili da se ne želimo miješati u posao koji ne razumijemo. Znamo proizvoditi vrhunsku ribu i to ćemo nastaviti raditi - zaključuje Niko Bezmalinović. Zemlju i nekretnine, ističe, prodat će kad pronađu zainteresiranog kupca. Dovoljno da se pokrene priča o investiciji bogatoga Rusa.