Danko Končar, vlasnik Kermas energije, tvrtke koja je u ožujku izabrana za strateškog partnera posrnulog pulskog Uljanika, u intervjuu za Hinu pojasnio je svoj odnos s Ivanom Jakovčićem i ulogu bivšeg šefa IDS-a u Afaraku, finskoj kompaniji u kojoj je Končarova tvrtka Kermas značajan dioničar.
Sporna izjava
Podsjetimo, Jakovčić je dao ostavku na mjesto člana Nadzornog odbora Afaraka u srpnju ove godine, na inzistiranje vodstva IDS-a, kada je postalo jasno da je Uljanik pred financijskim slomom. Končar za Hinu kaže da je Jakovčić u Afaraku angažiran u svibnju 2015., kad više nije bio predsjednik IDS-a, nego zastupnik u Europskom parlamentu, i to po uzoru na brojne europske tvrtke koje angažiraju europarlamentarce u svoje nadzorne odbore. Končar kaže da je Jakovčić u Afaraku zaradio ukupno 136.089 eura neto.
- U Afaraku, koji je izlistan na burzama u Engleskoj i Finskoj te se bavi primarno proizvodnjom ferokroma, Ivan Jakovčić je pridonio poprilično, i to, između ostalog, u smislu lobiranja kada je u pitanju regulativa rudarstva i metalurgije o kojoj se odlučuje u Bruxellesu - rekao je Končar u intervjuu za Hinu.
Kako je u Kodeksu ponašanja za zastupnike u Europskom parlamentu eurozastupnicima izričito zabranjeno profesionalno i plaćeno lobiranje koje je povezano s procesom donošenja odluka na razini EU, Ivana Jakovčića smo zamolili za komentar Končarovih tvrdnji.
Uzoran rad
- Nije bilo nikakvog lobiranja oko bilo kojeg zakona niti sam bilo kakav propis povrijedio. Moj rad u Parlamentu je uzoran i najproduktivniji sam zastupnik u cijelom parlamentu. Sve moje aktivnosti, inicijative i amandmani su na stranicama Parlamenta potpuno javni. Nikakvih drugih susreta ni s kim nisam imao. Da je išta bilo protupravno, na to bi odavno bilo reakcije i u Europskom parlamentu i u Europskoj komisiji. Jedino što sam učinio konkretno za Afarak, u funkciji zastupnika, jest organizacija susreta s kolegicom zastupnicom Sabine Verheyen u Aachenu u čijoj blizini je tvornica EWW da bi se upoznala s radom te njemačke tvornice - rekao je u nedjelju za Jutarnji list Ivan Jakovčić.
Ako niste lobirali za Afarak, što ste u toj i za tu kompaniji radili, pitali smo ga.
- I sada jako, jako lobiram za Uljanik. To sam činio i prije za naše brodogradilište, kao i za teran i još mnogo toga. Je li vam i to protupravno? - odvratio nam je Jakovčić.
Na našu opasku da je prema Kodeksu lobiranje dopušteno ako zastupnik za to nije plaćen, odnosno profesionalno angažiran, Jakovčić je rekao: “Vi ste u pravu kada govorite o Kodeksu ponašanja, i to je neosporno. Ukupno u Europskom parlamentu ima 180 zastupnika i zastupnica koji imaju dodatne prihode, a 72 ih sjedi u raznim nadzornim odborima. Dakle, to je uobičajeno, ali, s druge strane, svi smo jako oprezni i pazimo jer se s ugledom Parlamenta nije igrati. Svi smo, na neki način, pod kontrolom, a ja sam bio u svemu vrlo oprezan jer mi je mandat u parlamentu bio san koji sam ostvario i nisam ga ničim ukaljao. Niti ću!”
Sudeći po dosadašnjoj praksi Europskog parlamenta, Jakovčić nema osobitog razloga vjerovati da će potencijalni sukob interesa u kojem se našao biti sankcioniran. Prvo, regulativa Europskog parlamenta vezana uz sukob interesa neusporedivo je blaža od one koja isto područje regulira za zastupnike Hrvatskog sabora: eurozastupnici mogu raditi sa strane te mogu čak biti članovi nadzornih odbora privatnih tvrtki. Prema izvještaju Transparency Internationala iz srpnja ove godine, 31 posto od 751 eurozastupnika imalo je dodatni posao i prihod, a njih 70-ak sjedilo je u nekom nadzornom odboru. Prema procjenama, u ovom su mandatu zaradili između 18 i 41 milijun eura povrh svojih plaća.
Transparency International navodi kako poslovi sa strane ne moraju nužno voditi do sukoba interesa, no nabraja tri uvjeta koji obično ukazuju na to: ako donose visoke svote novca, ako su ti poslovi započeti tek nakon što je osoba postala eurozastupnik te ako su vezani uz lobističke organizacije.
Nitko nikad nije kažnjen
Načelno, sukob interesa među vlastitim članovima nije neka osobita tema u EU parlamentu: iako su neki zastupnici u svojim državama bili prozivani zbog sličnih okolnosti u kojima se sada našao Jakovčić, niti jedan od njih nikada nije u EU parlamentu bio sankcioniran zbog sukoba interesa.
- Propisi dopuštaju dodatni rad ako zastupnik uredno prijavi Parlamentu što i za koga radi. U praksi, postoje prilične razlike u stavu političkih grupacija u EU parlamentu: kod liberala, kojima pripada i Jakovčić, gotovo je pravilo da zastupnici rade sa strane, a što se ide ljevije, ta je praksa rjeđa - kaže Davor Škrlec, eurozastupnik OraH-a. U konkretnom Jakovčićevu slučaju, kaže Škrlec, treba jasno utvrditi na što se odnosilo Jakovčićevo lobiranje, koje je sam Končar spomenuo, i na koga je tim lobiranjem utjecao.
Iz krugova bliskih Danku Končaru u nedjelju smo neslužbeno dobili pojašnjenje tvrdnji iz intervjua koje se tiču Jakovčićeva lobiranja kod pitanja “regulative rudarstva i metalurgije o kojoj se odlučuje u Bruxellesu”.
- Uvijek smo pazili da sve bude legalno i po zakonu. Jakovčić nije utjecao na donošenje zakona, nije podnosio amandmane niti ih je predlagao. On je samo pratio tijek događaja i o tome nas informirao - poručili su u nedjelju neslužbeno iz Končarova kruga i dodali kako Jakovčić nije sudjelovao u pisanju zakona koji bi se odnosili na djelatnosti Afaraka.
DOPISNIK JUTARNJEG IZ BRUXELLESA: Pravila o sukobu interesa u Europskom parlamentu Zastupnici smiju lobirati, ali ne smiju to raditi za novac Zastupnici Europskog parlamenta imaju pravo biti u odborima nekih poduzeća, udruga i imati druge prihode za vrijeme obnašanja mandata, ali to trebaju prijaviti ako im je zarada veća od pet tisuća eura godišnje. Čak i ta mogućnost nastavlja biti predmetom zgražanja udruga za transparentnost, pa i većeg djela javnosti s obzirom na velika primanja i privilegije koje imaju ti zastupnici. Ali ono što prema kodeksu ponašanja zastupnici ne smiju raditi jest lobirati za novac. U članku 2. Kodeksa ponašanja zastupnika Europskog parlamenta navodi se da oni ne trebaju sklapati sporazume koji bi ih obvezali da glasaju ili postupe u interesu bilo koje pravne i fizičke osobe što bi kompromitiralo njihovu slobodu glasanja. Oni ne bi smjeli imati, izravno ili neizravno, koristi ili nagrade, u gotovini ili na drugi način, u razmjenu za određeno specifično ponašanje tijekom obnašanja dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu i trebaju izbjegavati situacije koje mogu implicirati mito, korupciju ili nedopustiv utjecaj. Točka C članka 2. jasna je u pitanju lobiranja jer navodi da se zastupnik ne može angažirati u plaćeno profesionalno lobiranje koje je izravno vezano za postupak odlučivanja u EU. Po ovome proizlazi da zastupnik u interesu neke tvrtke koja ga za to plaća ne smije lobirati ni za određene direktive koje su u njezinu interesu jer bi to utjecalo na neovisnost zastupnika kojeg su izabrali građani. Prema pravilima Europskog parlamenta, sukobom interesa smatra se kad zastupnik ima osobni interes koji bi na nedopušten način utjecao na njegovo obnašanje dužnosti kao člana parlamenta. Sukobom interesa ne smatra se ako zastupnik ima koristi kao pripadnik šire javnosti ili šire skupine osoba. Kad je zastupnicima nejasna situacija jesu li u sukobu interesa tijekom svog djelovanja, oni se za savjete mogu obratiti savjetodavnom odboru. Protiv zastupnika koji su u sukobu interesa mogu se u Europskom parlamentu pokrenuti postupci. No praksa pokazuje da su posljedice ovisne često o tome iz koje države oni dolaze s obzirom na to da postoje različite kulture u pristupu takvim slučajevima. Kada je prije nekoliko godina britanski Sunday Times otkrio aferu “Amandmani za novac”, pri čemu se novinar predstavio kao lobist i nudio novac zastupnicima da zauzvrat predlože amandmane, dva zastupnika upecana u tu aferu, Slovenac i Austrijanac, odmah su dali ostavku. No treći, onaj iz Rumunjske, ostao je zastupnik sve do kraja mandata.
