Tko je dobitnik previranja na političkoj sceni izazvanih slučajem Drimia, to se u ovom trenutku pouzdano još ne može zaključivati. Ali je posve izvjesno tko je gubitnik. Šef HDZ-a Tomislav Karamarko opasno je postradao. Premda se dubina njegova pada još ne zna.
U svakoj urednoj državi recentna bi ga afera politički ubila. Morao bi se povući iz Vlade i s čela stranke. U Hrvatskoj je moguće da ipak opstane. Ali, njegova je pozicija teško izbušena. Bez obzira na to koliko šef HDZ-a bagatelizirao sumnje koje se oko njega roje, osobno će sigurno imati dosta problema politički preživjeti otkriće da mu je žena uhvaćena s rukama u suspektnim aranžmanima s MOL-ovim ljudima i interesima. Medijska ofenziva koju je pokrenuo jasno govori da mu se zemlja zatresla pod nogama. Ako je Karamarko, pokušavajući kontrolirati štetu, izašao pred kamere svih nacionalnih televizija, onda mu sigurno nije lako. Afera s potencijalno dalekosežnim učincima već je dovela do promjene odnosa snaga na političkoj sceni Hrvatske. Slučaj Ane Karamarko izazvao je svojevrsno preslagivanje moći u vrhu vlasti. Kakve su njegove reperkusije po premijera Oreškovića, vladajući HDZ i partnere im u Mostu te na koncu što će značiti za opoziciju, posebno za SDP koji je pokrenuo inicijativu za Karamarkov opoziv iz Vlade?
1. Što afera Drimia znači za premijera Tihomira Oreškovića?
Vjerojatno jedan problem manje. Za svakog bi šefa Vlade kompromitiranje prvog suradnika takvom multipotentnom aferom predstavljalo težak udarac. Pogotovo ako je - kao u ovom slučaju - riječ o lideru stranke koja predstavlja okosnicu vladajuće koalicije. Oreškovićev je položaj, međutim, specifičan. Slabljenjem Karamarka ojačat će njegova pozicija. Smanjit će se pokušaji da ga svedu na ulogu lutke na koncu.
Možda osvoji mogućnost da zaista djeluje kao premijer. Već je najavio da sam preuzima slučaj Ina-MOL, što bi impliciralo da su mu u tom pogledu ruke dosad bile neslobodne. Otpali su i planovi o njegovoj eliminaciji, o stvaranju neke nove većine koja bi Karamarka izabrala za premijera, a neposlušnog Oreškovića poslala tamo odakle je prije četiri mjeseca izvučen kao HDZ-ov zec iz šešira. Propašću jedne i druge prijetnje otvara se mogućnost da izađe iz uloge polovičnog premijera i zaplovi punim jedrima. Međutim, njegove recentne velikodušne izjave da šef HDZ-a nije učinio nikakvo zlo dvosjekli su mač. S jedne strane, Orešković je svjestan da bez HDZ-ove podrške još ne može, s druge strane, peglanjem afere i uzimanjem njenih aktera u zaštitu sam bi se mogao kompromitirati. Teško da će javnost takvo ponašanje razumjeti i honorirati. Prije će ga uzeti kao dokaz da vrana vrani oči ne vadi. Što za Oreškovića svakako nije dobro. Nije dobro da sjena Karamarkovih djela padne i na njegovu glavu.
2. Što afera Karamarkove žene znači za HDZ?
Svakako ništa dobro. Ponovno dovođenje vrha stranke u vezu s mutnim poslovima, pogotovo kad se oni tiču MOL-a, firme s kojom su se HDZ-ovi šefovi dali povezati na krajnje sumnjive načine, s repovima koji još čekaju sudbene odluke, utjecat će na unutarstranačke odnose, ali i na poziciju Karamarkove partije u javnosti. Stranka je sada dodatno uzavrela. Bez obzira na to koliko se Milijan Brkić, povratnik na jednu od ključnih pozicija u stranačkoj hijerarhiji, trudio da barem verbalno pokrpa rupe izjavama da u HDZ-u nema podjela ni sukoba.
Afera Drimia evidentno radi u njegovu korist. Za desetak dana na saboru HDZ-a, kad se izglasa novo stranačko rukovodstvo, znat će se koliko mu je pozicija narasla i ojačala. Vjerojatno ne toliko da zajedno s drugovima makne Karamarka s čela HDZ-a, ali sigurno dovoljno da mu ograniči moć i dobrim dijelom preuzme stranačke uzde. Međutim, neovisno od preslagivanja stranačkih frakcija, kontaminiranost HDZ-ova šefa teškim aferama objektivno za stranku predstavlja ozbiljan problem. Možda ne toliko u odnosu s vlastitim glasačima - u više se navrata, naime, pokazalo da HDZ-ov elektorat ideologiju stavlja ispred morala - ali svakako u široj javnosti. Bez koje nema pobjede na izborima. Gotovo je sigurno da s Karamarkom na čelu HDZ više nikada neće moći osvojiti ni blizu sadašnjim rezultatima. Što onda znači da su njegovi dani na čelu stranke odbrojani.
3 Što Karamarkova afera znači za Most?
Vjerojatno izvjestan predah. Aferom Drimia uklonjena je neposredna opasnost da se Most, preslagivanjem u Saboru, jednostavno šutne iz Vlade. Družba Bože Petrova ojačala je svoju poziciju u vladajućoj koaliciji, a trebali bi i mnogo šire. Javnost će im vjerojatno honorirati otkrivanje afere, činjenicu da su prvi postavili pitanja o vezama HDZ-ovih prvaka s MOL-ovim interesima. To je u skladu s imidžem zbog kojeg su i postali najveći dobitnici parlamentarnih izbora.
Ali, problematično je status boraca za poštenu politiku sada miksati s najavama da će se povući, da neće inzistirati na razjašnjavanju onoga što su pokrenuli. Muči ih, izgleda, pitanje kako sačuvati Vladu i, možda još važnije, kako sačuvati Most u vlasti, a pustiti Karamarka niz vodu. Petrov je takvu mogućnost već otvorio izjavom da Vlada može funkcionirati i bez potpredsjednika. SDP-ovu inicijativu o opozivu neće podržati, vjerojatno jer žele demonstrirati lojalnost Vladi i koaliciji u kojoj participiraju. Ali nekakvu su lojalnost dužni i vlastitim biračima, pa bi, tvrde, podržali formiranje istražnog saborskog povjerenstva, koje bi definitivno rasvijetlilo aferu koja se na užas HDZ-a zakotrljala Hrvatskom. Most će pokušavati lavirati na oštrici noža - da ne izgubi vlast i ne izgubi obraz.
4. Što afera HDZ-ova šefa znači za SDP?
Po svoj prilici, šansu koju neće znati iskoristiti. Prilika im je pala u krilo, bez ikakve njihove zasluge, potvrđujući iskustvo da SDP može pobijediti HDZ samo ako i kad HDZ sam sebe porazi. Ne događa se baš često da vlast tako diletantski puca u vlastitu nogu, kako aktualna Vlada to čini. Zoran Milanović može sjediti u Taču i, kao i prije četiri, pet godina, čekati da se HDZ-ova piramida sama izblamira i kompletno uruši. Što šef SDP-a uglavnom i čini.
SDP pokreće inicijativu za Karamarkov opoziv, premda ni sami, dok su činili Vladu, nisu bili nedvosmisleni oko rješavanja problema s MOL-om. Milanović je kao premijer u tom pogledu znao šarati, a sad fingira aktivizam. Zahtjevu je svoje stranke o detroniziranju potpredsjednika Vlade oduzeo važnost kad je pred novinare izašao usput, u predvorju Sabora, u prolazu, nepripremljen, politički neartikuliran. Čini se da šef SDP-a više cilja na kompromitiranje i slamanje Mosta, nego aktera Drimia afere. Tjeraju Karamarka, a zapravo pokušavaju da Petrova izvedu na čistac, da mora birati između časti i vlasti. Uostalom, Milanović je upravo u velikom trgovačkom paktu s HDZ-om oko kadroviranja po Ustavnom sudu, pri čemu je spreman natjerati i vlastitu stranku da glasa za nedobre i nečasne kandidate.