Molim pomozite. Želim doma. Tu sam mimo svoje volje, radim bez ugovora i ugovorene plaće. Osjećam se doslovno kao rob. Pomozite - vapaj je pomorca Nikole Jaklina.
Varaždinac je kuhar na Zagrebu, brodu Atlantske plovidbe, u trenutku ovog poziva u pomoć, usidrenog u filipinskoj luci Mauban. Ugovor mu je istekao u ožujku, ne može se iskrcati zbog pandemije.
Atlantska plovidba od početka pandemije smijenila je 11 posada. Ostala je još jedna, posada Zagreba.
Na brodu se, piše nam Nikola Jaklin, odvija prava drama. Izbezumljeni mornari, koji mjesecima ne mogu s broda ni doma, na rubu su živaca. Incidenti su sve učestaliji, zapovjednik traži pomoć poslodavca. Osobito su “pukla” četvorica mornara. Devet mjeseci su na brodu, drugi su nešto kraće, ali, u svakom slučaju, predugo. Pet mjeseci danonoćno na brodu 21 se muškarac međusobno više ne može gledati. Cijela je posada hrvatska.
Dodatne trzavice
Napete situacije, koja prijeti da će eksplodirati svakog trena, svjestan je i zapovjednik.
- Pomorci su opterećeni zbog produljenog boravka na brodu, neki članovi posade su gotovo već deset mjeseci na brodu. Postoje dodatne trzavice među posadom, bila su dva manja sukoba u koje su bila uključena četiri člana posade. Zapovjednik nije ništa javljao jer su stvari izglađene, pomorci su se primirili. Kako sam javio prijašnjom porukom, situacija na brodu nije ni izdaleka kakva je bila prije dva tjedna - piše zapovjednik, kapetan Leon Bjelokosić, u ponedjeljak u 11.03.
Nikola Jaklin Jutarnjem se javlja tri dana poslije, 27. kolovoza.
Situacija je svakim danom sve gora.
- Skroz smo iscrpljeni. Tumaramo po brodu. Temperatura na palubi je 50, u strojarnici su izmjerena 52 stupnja. Zapovjednik ne daje nikakve naredbe, obavljamo samo osnovno za funkcioniranje broda. Nitko više ni s kim ne razgovara. Kad smo došli na brod, svi su imali neki sjaj u očima, znali su zašto su se ukrcali, imali su razlog za život. Te su oči sad prazne. Strašne. Fizički i psihički smo pred kolapsom - zabrinut je Jaklin.
Najdulje na pučini
Varaždinac se na brod ukrcao 8. studenoga. Od cijele posade na brodu je najdulje. Zagreb je motorni brod, plovi pod hrvatskom zastavom, redovna ruta mu je ukrcaj Indonezija, a iskrcaj Filipini/Malezija.
Jaklin je kuhar i nije mu prvi put da kuha za mornare. Kuhao nije samo jedan dan, u petak. I to, kaže, zato što nije mogao.
- Bio sam slomljen, skuhali su moji kolege. Nitko nije ostao gladan - drago mu je. I kad je 24. kolovoza odlučio vratiti ključeve kuhinje zbog neisplate dodatka na plaću, za pola sata se predomislio. Zapovjednik broda kapetan Leon Bjelokosić tada je napisao: - Kuhar kaže da će kuhati radi ljudi na brodu, da nisu oni ništa krivi - napisao je kapetan u svom izvješću poslodavcu.
Cijela posada smatra da je zaslužila dodatak. Odgovaraju im da ta ugovorna obveza ne vrijedi u izvanrednoj situaciji.
- Poslodavac nije kriv što smjena nije obavljena. Razlog nam je svima poznat, viša sila uslijed pandemije Covida-19 - službeni je odgovor.
Također kaže da posada “prima plaću u skladu s ugovorom koji imaju”.
Singapur kao problem
Iz prepiske koju s broda šalju bazi, vidi se da je posada nezadovoljna jer ne dobivaju naknadu za dulje zadržavanje na brodu od ugovorenog. U pravilniku piše da se takvo zadržavanje plaća svaki mjesec u visini mjesečnog iznosa osnovne plaće.
Nikola Jaklin kaže da novac nije glavni problem. On samo želi doma. A smatra da bi mu tvrtka to trebala omogućiti.
- Ne žele skretati s rute jer ih to košta - uvjeren je.
Sanja Putica iz odnosa s investitorima i javnošću u Atlantskoj plovidbi to negira.
- Atlantska plovidba d. d. u okolnostima pandemije Covida-19, kada se svijet u inicijalnoj fazi našao u fazi gotovo potpune zatvorenosti, uspješno je do danas provela smjene posade na svojih 11 brodova od ukupno 12. Brod Zagreb jedini je brod Atlantske plovidbe na kojem još nije obavljena smjena od početka pandemije. Uprava Atlantske plovidbe d. d., kao i zapovjedništvo broda, čini sve kako bismo proveli smjenu i na tom brodu. Također napominjemo kako smo na ovom brodu u nekoliko navrata pokušali napraviti smjenu u Singapuru, no bili smo odbijeni od singapurskih vlasti, jer su prioritet dali brodovima na kojim su pomorci dulje od jedanaest mjeseci, što nije dozvoljeno prema pravilima MLC 2006 (Maritime Labour Convention). O svim poduzetim koracima te daljnjim planovima upoznat je, uz zapovjedništvo i posadu broda, i Sindikat pomoraca Hrvatske, s kojim se i inače usko surađuje - zaključila je.
I Ministarstvo prometa potvrđuje da je smjena posade trebala biti u Singapuru. Ističu da su zbog pandemije smjene pomoraca uopće otežane u svijetu iz dva razloga. Jedan su mjere zaštite države u koju bi se pomorci trebali iskrcati, a drugi je problem zračnog prometa. Kažu da je Atlantska plovidba od njih zatražila pomoć Ministarstva kao države zastave broda radi odobravanja smjene pomoraca u Singapuru.
- Ministarstvo je dana 27. srpnja 2020. uputilo dopis kojim je od singapurskih vlasti zatraženo odobravanje iskrcaja i smjene pomoraca u luci Singapur za ukupno 16 članova posade broda Zagreb, uključujući i člana posade sa svojstvom ukrcaja “kuhar”. Uzimajući u obzir standarde i okolnosti pod kojima singapurske vlasti odobravaju smjene pomoraca u luci Singapur, Ministarstvo je u navedenom dopisu navelo razloge zbog kojih smatra da su smjene nužne, a u odnosu na istek ugovora o radu pomorca, potencijalnim ugrožavanjem zdravlja pomorca nastavkom plovidbe i povećani rizik eventualnih pomorskih nesreća radi premorenosti pomoraca. Jednako tako, jasno i nedvosmisleno je dana potvrda da su pomorci predviđeni za iskrcaj bez ikakvih simptoma koji bi mogli upućivati na infekciju koronavirusom - prepričavaju nam iz Ministarstva prepisku sa singapurskim vlastima.
- Smjena je odbijena bez obrazloženja - kažu.
I najavljuju daljnje napore da se mornari sa Zagreba vrate doma. Iz Ministarstva ističu inicijativu uključivanja hrvatskih luka u međunarodnu mrežu luka koje omogućavaju smjene pomoraca, međutim taj je postupak u tijeku.
Nikola Jaklin kaže da samo čeka kad će “na brodu eksplodirati”. Trudi se biti sabran. Biljka u tegli na prozoru kabine osušila se. U četvrtak je za večeru kuhao lignje s krumpirima. Svaki dan kuha cijeli menu, od predjela do deserta.
Priča nam da na brodu ima bolesnih ljudi, ali doktor do njih ne može.
Psihičko stanje
- Gdje god da pristanemo, uz brod stoji naoružana straža. Nema ulaska ni izlaska. Strašno. Mozak vrišti da želi sići s prokletog broda, a za to nemate šansu. Biti tako blizu uz tlo, a ne moći ga osjetiti, strašno je - ponavlja Nikola.
Zvuči jako umorno. Iako, kaže, ne rade gotovo ništa, svi su kao prebijeni. Psiha, osjeća, uzima svoj danak.
- Nitko to ne želi reći naglas, ali sve nas je strah. Da ne puknemo. I ne samo da nismo mogli i ne možemo doma nego ne znamo ni kad ćemo - više je jadan nego ljut.
I kapetan Bjelokosić svjestan je psihičkog stanja svoje posade.
- Ne znam kakvo će ozračje biti na brodu, ako ne skrene - upozorio je. Kapetan Bjelokosić, Dubrovčanin, dosad je preuzimao nekoliko brodova i smatraju ga jednim od najiskusnijih hrvatskih pomoraca. Na brodovima Atlantske navigava od 1983. godine, kapetan je od 2002. U intervjuu za lokalne dubrovačke novine, DuList, u povodu 59. rođendana Atlantske plovidbe 2014. godine, kapetan je rekao: “Meni je plaća na trećem mjestu. Na prvom mjestu mi je odnos kompanije prema meni.”
I on se danas, prema svojim mornarima, ponaša u skladu s tim. - Odličan je on čovjek - hvali kapetana Nikola Jaklin.
Kapetan piše, upozorava na stanje posade. To je sve što može. Skrenuti brod ne može.