Prije 18 godina na krovu stambene zgrade u Ulici Dragutina Kodrmana u Zaprešiću počeli su radovi na gradnji još dvaju katova. Investitor je odmah u početku krenuo ambiciozno. U samo tri mjeseca podigao je dva kata od šuplje cigle i pripremio sve za ugradnju prozora. I onda je stao. Nije ga bilo danima, pa tjednima.
Uskoro su stanari saznali da nije imao važeću lokacijsku, kao ni građevinsku dozvolu. Nadležne službe su mu zabranile nastavak gradnje i on je ostavio projekt nedovršenim, a da nije zaštitio nekretninu od propadanja, ne mareći što će time uništiti sve ostale stanove u zgradi.
Bolesti
Danas, groteskni cigleni zidovi još uvijek strše s krova zgrade. Kroz godine su stanari potrošili više desetaka tisuća kuna za sanaciju svojih stanova, samo da bi im za nekoliko mjeseci opet sve bilo uništeno. Neki su čak oboljeli od konstante vlage, a oni stariji su pokleknuli pod teretom bolesti. Stanari su se stoga sami angažirali da sruše objekt i zatvore to mučno poglavlje svoga života. Podigli su tužbu protiv investitora, prijavili slučaj inspekciji, čak su i dobili rješenje za rušenje. No, na put im je stala birokracija zbog koje još uvijek čekaju da se njihov problem riješi.
- Sve je počelo 2001. godine - uvodi nas u priču Živko Ćirković, zamjenik predstavnika stanara. Ovu je priču ispričao već mnogo puta, tako da ne mari više za detalje i razloge.
U glavi su mu samo ključne godine i izgovori koje su dobili od nadležnih institucija. Nakon njegova izlaganja njihov slučaj možemo podijeliti u tri etape. Prva je od 2001. do 2005. godine. U tom razdoblju je investitor Damir Tisanić, vlasnik obrta Građevinski poduzetnik, u više navrata pokušao ishoditi važeću lokacijsku i građevinsku dozvolu. Iako je redom dobivao odbijenice, stanari nisu mogli učiniti ništa dok mu nadležne institucije ne kažu konačno “ne”. U međuvremenu su stanari podignuli kaznenu prijavu protiv Tisanića, no 2015. godine je Općinsko državno odvjetništvo odbacilo prijavu zbog zastare.
Kada su odbijeni svi zahtjevi za izdavanjem dozvola, uslijedila je nova birokratska agonija. Naime, investitor je 2012. godine podnio zahtjev za legalizacijom objekta. Prvi put, drugi, treći...
- Ponekad bi predao samo praznu kuvertu, ali i to je bilo dovoljno da se prijava prihvati. U Ministarstvu bi mu vratili prijavu i rekli mu što sve treba nadopuniti, a on bi opet poslao praznu kuvertu. I tako unedogled - kaže odvjetnik Domagoj Poljak koji zastupa interese stanara.
Novi rok za rušenje
Mislili su da ova agonija neće nikada prestati, no onda im je napokon došla šansa koju su toliko čekali. Prije dvije godine dobili su službeno rješenje iz Ministarstva graditeljstva da imaju pravo srušiti objekt. Nisu čekali ni trena. Raspisali su natječaj, osigurali novac i pronašli izvođača. Sve je bilo spremno za rušenje, ali onda je došla nova obavijest koja ih je vratila na početak.
- U Ministarstvu su nam priopćili da investitor ima pravo podnositi zahtjev koliko god puta hoće do 30. lipnja 2018. godine i da nemamo pravo početi rušiti dok ne prođe taj rok - prisjeća se stanarka Mira Mužić. I opet su čekali, no ovoga puta su znali da je to kraj i da će nakon toga biti gotovo. Odnosno, barem su u to vjerovali.
Prošao je lipanj i oni su kontaktirali Ministarstvo kako bi dobili ponovno odobrenje da provedu rješenje. No, u ministarstvu su odugovlačili postupak, sve dok nije došlo do nove birokratske komplikacije. Naime, građevinska inspekcija je prebačena iz Ministarstva graditeljstva pod Državni inspektorat, gdje su im poručili da moraju napraviti nove izvide kako bi im odobrili rješenje. I sada ponovno čekaju.
Tijekom tih silnih godina čekanja stanovi su propadali pod utjecajem padalina i vlage. Otišli smo u stan obitelji Brebrić koja živi na zadnjem katu.
Dočekao nas je zid pun vlage u kuhinji i spavaćoj sobi, iako je prije samo godinu i pol okrečila sve zidove.
- Sve u stanu je mokro. Kada pada kiša, voda mi se slijeva niz zidove, zbog čega mi otpadaju pločice i komadi zida! U stanu sam promijenila četiri bojlera jer mi svaki eksplodira od nenormalne količine vlage, a tu su i računi za grijanje koji mi po zimi budu i po 2000 kuna - kaže Daria Brebrić. Njena majka Ivanka, pak, s tugom govori o preminulom suprugu.
Upale pluća
- Četiri puta je imao upalu pluća zbog te vlage. Na kraju je od toga i umro - veli Ivanka Brebrić.
U drugom ulazu u zgradu ista priča. Obitelj Filko uložila je više desetaka tisuća kuna u renoviranje stana prošlo ljeto. Danas imaju golemu rupu od vlage na stropu u dnevnom boravku, a još jedna će se uskoro pojaviti i u dječjoj sobi.
- Najradije bih sam to sve porušio da s time više završimo. Pa ne možemo više ovako živjeti - ljutito će Ćirković koji nas prati cijelim putem. No, ne mogu puno napraviti jer ako učine išta bez odobrenja inspekcije, na kraju će oni biti kažnjeni. Zbog toga svako malo šalju požurnice u Državni inspektorat, no i dalje nemaju nikakav odgovor.Kako bismo saznali što se događa, poslali smo upit Državnom inspektoru i dobili sljedeći odgovor: “Rješenjem iz listopada 2001. godine, investitoru je naređeno uklanjanje protupravne nadogradnje izvedene iznad trećega kata stambene zgrade na adresi koju spominjete u svom upitu. U srpnju 2002. godine donesen je Zaključak o dozvoli izvršenja kojim je dopušteno izvršenje navedenog rješenja.
Legalizacija
Predmetno rješenje nije izvršeno putem treće osobe jer je investitor podnio tri zahtjeva za legalizacijom, a nastavno na iste i zahtjev za prekidom postupka izvršenja o uklanjanju. Uvidom u dostupnu dokumentaciju Upravnog odjela Zagrebačke županije, Ispostave Zaprešić, utvrđeno je da su podneseni zahtjevi odbijeni te će se postupak nastaviti sukladno odredbama zakona”.
Nisu odgovorili na jedino bitno pitanje - kada će moći srušiti taj objekt - zbog čega su stanari opet tamo gdje su bili i prije 18 godina. Kao i onda, ostaje im samo jedno - da čekaju da institucije obave svoj posao.