Turisti u Hrvatskoj na konverziji valute prilikom plaćanja na POS uređaju ili podizanja novca na bankomatu u prosjeku prolaze 8,7 posto skuplje, a računica pokazuje da britanski turisti na istoj stavci godišnje preplate 500 milijuna funti.
Riječ je o usluzi dinamičke konverzije valute (DCC) koju europska udruga potrošača BEUC ovih dana otvoreno proziva kao prevaru te od EU traži da ju bolje regulira.
Domaća ili strana valuta
Što je, dakle, taj famozni DCC?
To je situacija u kojoj korisnik karticom plaća ili podiže novac izvan domovine, a POS aparat ili bankomat nude mu mogućnost odabira: hoće li transakciju obaviti u domaćoj ili europskoj valuti?
Većina korisnika, pokazalo je BEUC-ovo istraživanje, odabire platiti robu u vlastitoj valuti, no pritom ih nitko ne upozori koliku će naknadu na transakciju platiti i koja mu je od ponuđenih opcija jeftinija.
BEUC-ovi istraživači problem su prikazali na primjeru jedne transakcije.
Dva su korisnika, s razmakom od nekoliko minuta, na istom bankomatu podizala identičnu svotu, ali prvi je odabrao uslugu konverzije, a drugi ju je odbio.
Nakon što su podigli novac, korisnik koji je odabrao uslugu DCC-a dobio je potvrdu na kojoj je pisalo da je njegov račun terećen iznosom od 8,20 eura, a drugi platio dva posto manje, točnije 8,04 eura.
- Vjerujemo da je došlo vrijeme da kažemo da je riječ o prevari. Naknada koju korisnik plaća za konverziju gotovo je uvijek veća od standardnih naknada, a prije odabira nigdje nije obaviješten o njezinu iznosu. Tražimo zabranu ove prakse - upozoravaju iz BEUC-a.
Istraživanja
Posljednjih mjeseci razne su europske nacionalne udruge potrošača provodile istraživanje primjene DCC-a, a rezultati su u više od 99 posto slučajeva pokazivali da je usluga DCC-a uvijek skuplja.
Njemački Stiftung Warentest uputio je 20 istraživača da provode plaćanja i podizanja novca na bankomatima u 13 zemalja EU u kojima se ne koristi euro.
Usluga DCC-a postojala je u 11 zemalja, a svaki put kada istraživači pristajali na konverziju, na trošak ili iznos podignutog novca plaćali su između 2,6 i 12 posto naknade, od čega su one najviše bile u Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj.
Norveška je banka pak provela studiju na 1500 transakcija koje su norveški potrošači tijekom travnja, svibnja i lipnja 2016. godine obavili izvan svoje domovine, ali na području EU.
U samo četiri od ukupno 1500 transakcija pokazalo se da je konverzija u norveške krune bila jeftinija opcija, što zapravo znači da su potrošači u pravilu novac gubili u 99,7 posto transakcija koje su uključivale DCC.
Prošlog ljeta iz slovenske su udruge potrošača Zveza Potrošnikov Slovenije sve građane koji putuju u Hrvatsku upozoravali da će pri podizanju gotovine ili plaćanju putem POS aparata u hrvatskim trgovinama, odaberu li uslugu konverzije, u prosjeku platiti 8,7 posto dodatne naknade, zbog čega su slovenske turiste upozoravali da izbjegavaju ovu praksu.
Tako drastična razlika u iznosima koji uključuju DCC, pojašnjavaju iz banaka, posljedica je činjenice da kod prihvata konverzije preračun valute obavlja banka na čijem se bankomatu podiže novac, a kod odbijanja DCC-a konverziju naknadno obavlja banka potrošača - ona čiju je karticu upotrijebio.
Ovo drugo, poručuju iz banaka, u pravilu ispada jeftinije zato što se konverzija odrađuje naknadno, što također u konačnici može ići na štetu potrošača ako se od perioda podizanja novca do konačnog preračuna valute tečaj znatnije promijeni.
Trošak korisnika
Ipak, kako je većina europskih valuta ipak prilično stabilna, čak i bankari preporučuju izbjegavanje korištenja DCC-a jer ono ide na trošak korisnika.
Tog problema svjesni su i u Europskoj komisiji, koja je u ožujku ove godine prihvatila Akcijski plan za 2017. godinu kojim se predviđa stroža regulacija ove prakse.
Ako ništa drugo, BEUC traži da se banke i trgovce natjera da korisnike prije odabira detaljno obavijeste o tome koja im je od dvije ponuđene opcije isplativija.
Hoće li to i kada Komisija prihvatiti - ne zna se.