Aleksandar Milles i ja djeca smo zagrebačkog Cvjetnog naselja. Ja sam odrasla u neboderima, a on u jednoj od kuća u samom naselju. On je bio već na izlasku iz osnovne škole kada sam ja kretala u nju. Zvala se Crveni oktobar, danas je to Cvjetno naselje. Nismo se ranije sretali po kvartu, barem nisam na to obraćala pažnju. U to su doba popularne bile videoteke. U slobodno sam vrijeme posjećivala prijateljicu koja je radila u lokalnoj videoteci u Cvjetnom naselju. On bi često dolazio i posuđivao i po desetak videokaseta odjednom.
Tada sam ga prvi put vidjela. Bilo nam je to, komentirale smo, neobično. Brzo bi pogledao sve te filmove, znao ih je vratiti i nakon jednog dana. Govorio nam je da ih je samo premotavao i u tako brzom premotavanju sakupljao informacije. Odnosno, nije zapr...