ZAGREB - Neću svoj kapital od tristo tisuća glasova u prvom i devetsto tisuća glasova u drugom krugu baciti u vodu. Nisam baš toliki politički farizej - izjavio je u srpnju 2010. zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Bilo je to nekoliko mjeseci nakon što je u drugom krugu predsjedničkih izbora izgubio od Ive Josipovića. Time je dao naslutiti da se planira kandidirati na parlamentarnim izborima 2011.
Veliki specijal Jutarnjeg IZBORNI STOŽER 2011 >> sve o izborima pratite OVDJE
Unatoč tome što ga je SDP već bio izbacio iz članstva, brojke su išle u prilog uvjerenju da Bandić nije politički mrtav: predviđalo se tada da bi mogao imati dovoljnu podršku da samostalno, računajući na “svoje” biračko tijelo (Zagrepčane, Crkvu, branitelje i socijalne kategorije...), izbori nekoliko saborskih mandata.
Ni 18 mjeseci poslije, nakon što je u nedjelju čuo ishod parlamentarnih izbora, njegov vječni prijatelj i uvijek bliski suradnik Pavle Kalinić slikovito je opisao Bandićev izborni fijasko: “Ispali smo kao Titanik. Ovo je debakl koji nitko nije mogao sanjati”.
Bandić je na ovim parlamentarnim izborima doživio najveći neuspjeh u političkoj karijeri: kandidirao se u četiri izborne jedinice, a povjerenje mu je dalo samo 24.000 građana, od koji 17.000 u Zagrebu.
Konj, a ne pčela
Na lokalnim izborima za gradonačelnika 2009. dobio je 149.991 glas, dok mu je u drugom krugu predsjedničkih izbora početkom 2010. povjerenje dalo oko 160.000 Zagrepčana. Taj broj glasova 2009. ne bi mu bio dovoljan ni da uđe u drugi krug lokalnih izbora; bolji rezultat ostvarili bi i Jasen Mesić i Tatjana Holjevac, koji su ispali već u prvom krugu. U svojoj utvrdi, zagrebačkoj Peščenici, u kojoj je i počeo svoju političku karijeru, dobio je samo 82 glasa. Najvažniji razlog za to je to što više nema potporu bivše stranke; SDP godinama suvereno vlada Zagrebom.
Dio suradnika kao još jedan od razloga izbornog fijaska navodi Bandićevu tvrdoglavost, koja bi mu mogla ubrzati put u političku mirovinu.
- Ne možeš ti s njim. Kada si nešto zacrta u glavi, to mora biti tako. Mjesecima smo u rukama imali istraživanja i analize koje su nam davale mizerne šanse i nijedan saborski mandat, ali usprkos tome Bandić nije htio odustati. Isto je bilo i na predsjedničkim izborima. Gotovo da smo unaprijed znali da neće uspjeti, ali smo svejedno ušli u cijelu priču i davali mu podršku zbog prijateljstva. I u kampanjama radi po svom, a to se može loše odraziti na izborni rezlutat. Recimo, kada je na Sljemenu bio najavljivao kandidaturu za predsjednika, trebao je reći da će za Hrvatsku raditi kao pčela. Plakati s tim sloganom već su bili u pripremi, a čovjek ispali da će raditi kao konj. Kada mu se sugeriralo da se u drugi krug predsjedničkih izbora ne ide s negativnom kampanjom i napadački, i to je odbio poslušati - opisuju ga bliski suradnici.
No, Bandić, tvrde ljudi koji ga poznaju više od 20 godina, nije uvijek bio takav. Oduvijek je, govore, bio radnik i čovjek od terena. I uvijek je bio vjeran partiji. Ali, nije bio tako tvrdoglav.
Njegov politički put počeo je 1981., kada se dijelom zbog egzistencijalnih pitanja učlanio u partiju u Mjesnoj zajednici sestara Baković. Dvije godine poslije, na inicijativu svog političkog mentora Ivana Šikića, zaposlio se u Općinskom komitetu SKH Peščenica kao stručno-politički suradnik. Deset godina poslije, 1993., postao je tajnik gradske organizacije SDP-a, 1995. postaje zastupnik u Gradskoj skupštini, da bi 2000., tijekom trećeg manadata kao zastupnik, postao gradonačelnik.