Premijer Andrej Plenković sudjelovao je danas u na komemoraciji za devetoro ubijenih srpskih civila u Varivodama pored Kistanja, koja se održala u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Općine Kistanje.
Na komemoraciji su uz premijera bili predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac i potpredsjednik Vlade Boris Milošević.
Kako piše N1, u svom govoru na komemoraciji Pupovac je poručio da je dva mjeseca nakon Oluje ubijeno mahom starije stanovništvo u Varivodama, Gošiću i drugim mjestima.
- Ubijalo se u drugim mjestima u okolici Knina - kazao je Pupovac, spomenuvši nekoliko desetaka civila i ratnih zarobljenika koji su ubijeni. Kazao je i da je ubijenima zajedničko to što ubojice ili nisu tražene ili nisu procesuirane te da u javnosti još nema dovoljno svijesti o tim stradanjima.
Premijer je kazao da je u Varivodama počinjen težak zločin protiv nevinih ljudi, usprkos tome što na tom području više nije bilo ratnih djelovanja.
- Kao predsjednik hrvatske Vlade duboko žalim zbog toga i izražavam vam sućut zbog smrti pripadnika vaše obitelji - poručio je Plenković.
Pripadnicima srpske manjine rekao je da želi poslati poruku mira i pomirenja.
- To znači i smoći snage i priznati da je na Hrvatsku izvršena agresija i zaslužuje nedvosmislenu osudu. To znači jasno ograđivanje od tadašnje velikosrpske agresije u čije su ime ubijeni brojni državljani Hrvatske, a mnogi zločini ostali nekažnjeni, među njima i zločini u susjednim selima, gdje su stariji pripadnici također ubijeni, a počinitelji nikad nisu odgovarali - kazao je Plenković.
- U Varivodama počinjen je težak zločin protiv nevinih i nemoćnih ljudi. U tom je zločinu na svojim kućnim pragovima vatrenim oružjem okrutno pobijeno 9 civila srpske nacionalnosti, vaših sumještana i članova obitelji, i to usprkos tome što na tom području više nije bilo nikakvih ratnih djelovanja.
Osim što je vaše obitelji zavila u crno, ovaj je zločin i uvreda za suvremenu Hrvatsku jer vrijeđa ljudsko dostojanstvo. On je gaženje onih ideala za koje su se borili ogromna većina hrvatskih branitelja – među kojima su bili i Srbi – koji su časno branili našu domovinu. A borili su se za slobodnu, demokratsku i tolerantnu Hrvatsku, u kojoj su svi njeni građani ravnopravni, neovisno o svojem nacionalnom podrijetlu, vjerskim ili političkim uvjerenjima.
Počinitelji ovog zločina i Hrvatskoj su nanijeli štetu, a zbog takvih koji se nisu imali hrabrosti predati hrvatskim pravosudnim tijelima hrvatski su generali godinama morali u haškom pritvoru braniti čast Hrvatske vojske i države sve do oslobađajuće presude.
Svi ti zločini, počinjeni nakon operacije Oluja, ni na koji način se ne mogu opravdavati, i zbog toga iskreno žalimo. A kao što sam rekao u Kninu, svaki je takav čin bolan za sve obitelji žrtava i ružan ožiljak na pravedno lice i obrambeni karakter Domovinskog rata, jer legitimno pravo na obranu nije i ne može biti opravdanje za nedjelo.
Ono što ovdje želim poručiti je da su ti zločini bili čin pojedinaca, koji su često iz običnog koristoljublja išli u pljačkaške pohode na područje na kojemu još nije bila uspostavljena organizirana civilna vlast, što su iskoristili za svoja kriminalna djela.
To nikada nije bila politika hrvatske države ni vojnog vrha, a posebno ne predsjednika Tuđmana, već samostalni čin pojedinaca, vojnika ili civila. I to jasno potkrepljuju i zapisi iz rasprava na sjednicama tadašnje Vlade, iz kojih se vidi da je ovaj zločin odmah osuđen, rekao je.
Plenković je istaknuo kako naša tijela imaju zadaću otkriti tko su oni koji su odgovorni za ove zločine jer "zločini ne zastarijevaju, a naša je civilizacijska dužnost kao demokratskog društva da žrtve dobiju pravdu i zadovoljštinu".
- Želimo vam odaslati i poruku pomirbe, kao i nade u izgradnju zajedničke budućnosti svih hrvatskih građana, neovisno o njihovom podrijetlu. To ne znači zaboraviti što se događalo u ratu prije 25 godina, nego izvući iz toga pouke i pružiti jedni drugima ruku mira. To za Hrvate znači smoći snage i priznati da su u Domovinskome ratu, premda obrambenom, nažalost počinjeni i zločini nad srpskim civilima koji se nisu smjeli dogoditi, koji nemaju opravdanja, i koji zaslužuju svaku osudu i procesuiranje odgovornih, jer Hrvatska se branila od agresije, ne od nedužnih civila.
To za Srbe u Hrvatskoj znači smoći snage i priznati da je na Hrvatsku izvršena agresija Miloševićevog režima i bivše JNA i da se ne može opravdati oružana pobuna protiv legalno izabrane vlasti i demokratske volje hrvatskog naroda za samostalnom državom, nego da zaslužuje nedvosmislenu osudu, osobito u ovom kraju gdje su još u kolovozu 1990. u susjednim Smrdeljima i Đevrskama podignute prve barikade.
To znači i jasno ograđivanje od tadašnje velikosrpske politike u čije su ime tisuće nedužnih ljudi ubijeni diljem Hrvatske i zbog koje su poginule tisuće hrvatskih branitelja, među kojima je još uvijek mnogo nestalih, a mnogi zločini su također do danas ostali nekažnjeni, poručio je.
Naglasio je da svi trebamo imati snage preuzeti svoj dio odgovornosti i staloženo sagledati svu slojevitost i težinu tadašnjih zbivanja i okrenuti se budućnosti.
- Hrvatska, kao zemlja koja je pobijedila u nametnutom ratu, danas ima snage za to, ali i dužnost i želju da se svi njeni građani u njoj dobro osjećaju. To treba biti naša nova i zajednička pobjeda. Želimo da kao društvo gradimo bolje odnose i snažimo međusobno poštovanje za dobrobit naše zajedničke hrvatske domovine.
Premijer Plenković je također najavio i projekt Dalmatinska zagora, Lika, Banovina i Gorski kotar, jer je želja Vlade da te krajeve oživimo i osiguramo osnovne preduvjete za razvoj, ali i za život dostojan 21. stoljeća.
Nakon završetka komemoracije okupljeni su se uputiti u selo Gošić gdje ćeje održan komemorativni skup za žrtve ubojstava počinjenih 27. kolovoza 1995.
Gotovo dva mjeseca nakon Oluje, 28. rujna 1995., ubijeno je devet mještana Varivoda: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84).
Ubijeni su hicima iz neposredne blizine na svojim kućnim pragovima.
U Gošiću kod Kistanja 27. kolovoza 1995. ubijeno je sedam starijih osoba: Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75), Dušan Borak (56), a desetak dana ranije ubijen je i Gojko Ležaić (65).
Svi ubijeni bili su civili, a u selu ni ranije niti u vrijeme ubojstava nije bilo ratnih aktivnosti. Do danas nitko nije osuđen za te zločine.
